Postoji grijeh u čovjeku koji Isus najviše mrzi. Na čega se to Isus gnušao? Mnogi u svojim razumima imaju blijedo shvaćanje o pojmu grijeha. Nije baš jasno što je grijeh.
Ako vam se kaže da ćete biti slobodni od gube, vi to znate.
Ako vam se kaže ćete biti izbavljeni od tuberkuloze ili da ćete biti izvađeni iz jame u koju ste upali, te stvari se jasno razumu.
Ako ti se kaže da si izbavljen od neuspjeha na kontrolnom ispitu, te stvari razumiješ, ali kada kažeš “izbavljen od grijeha”, ono što time podrazumijevaš ovisi od tvoje definicije grijeha!
Ako misliš da je grijeh samo opijanje, kockanje, uzaludno trošenje svog novca, bludničenje s tuđim ženama i stvari poput toga, i ako ne radiš te grozne grijehe, mislit ćeš da si spašen.
Znate, ako se ravnate prema deset zapovijedi, gdje se govori o groznim grijesima poput ubojstva, preljube, krađe, davanja lažnog svjedočanstva na sudu da bi povrijedio drugu osobu i stvari poput toga, mislim da većina ljudi u svijetu, zapravo, mnogi ljudi bi rekli: “Dobro, mi ne radimo takve stvari . Nama ne treba spasenje.”
Ako su jedino te stvari grijesi, mnogim ljudima uopće ne treba Isus.
Licemjerstvo je bilo ono što je On tražio da osudi, zato što je rekao u Marku 7,6 “On im odgovori: ”Lijepo je o vama prorokovao Izaija kad napisa: ‘Ovaj me narod štuje usnama, a srce mu je daleko od mene.'”
VIDI OVO: Od svih grijeha koje počinimo, ovaj grijeh Bog najviše mrzi!
Na čega se to Isus gnušao?
Pa na činjenicu da su Mu oni govorili toliko mnogo profinjenih stvari svojim usnama, a njihova srca su bila DALEKO od Njega!
Oni su izgledali posvećeni Gospodinu, ali su u svojim srcima bili zainteresirani za sebe, za svojnovac i ostale stvari.
Svugdje su tražili svoju korist, a pretvarali su se da su sveti.
Što su to prostitutke, lopovi i ubojice imali, a farizeji ne?
Ne vanjštinu, nego iskrenost! Bili su ubojice i nisu se pretvarali da nisu ubojice. Prostitutka je priznavala da je prostitutka. Nije se pretvarala da je sveta.
Isus mrzi grijeh pretvaranja
Dakle, doznajemo da je Isus mrzio pretvaranje – riječi izgovorene usnama, svete riječi kada se molimo, riječi koje nas čine da smo vrlo sveti i ponizni.To može biti laž! Biti licemjer znači biti lažov! To znači ponašati se tako da drugi ljudi stječu dojam da si duhovan, dok zapravo nisi istinski duhovan.
Znate, jedan od prvih grijeha koji djeca nauče i učine jeste grijeh laži. Djeca prvo ne učine ubojstvo ili preljub ili tako nešto, nego laž!n Od rođenja, baš od svojih najranijih godina počinju govoriti laži. Počinju varati svoje roditelje.
Kako odrastamo, razvijamo tu umjetnost varanja drugih tako što se ponašamo na takav način da drugi steknu dojam o nama koji nije istinit. Mi ih varamo! I kada postaneš kršćanin, razvijaš to još više tako što se pokušavaš ponašati tako da bi drugi stekli dojam da si jako duhovan – kako bi ih impresionirao.
VIDI OVO: Hoće li nam Bog oprostiti ako stalno činimo isti grijeh?
Pretvaranje ili licemjerstvo je grijeh koji Isus najviše mrzi
I to je grijeh koji Gospodin mrzi više nego bilo što drugo!
Sjećate se da je Gospodin ispričao priču o deset djevojaka koje su izašle u susret zaručniku. U čemu je bila razlika između njih? Gledano izvana, sve su bile djevojke.To znači da je vanjski život svih deset djevojaka bio dobar. Imale su iste bijele haljine i sve su otišle da sretnu ženika.
Nije bilo razlike među njima sve dok su se samo te stvari promatrale. Bile su potpuno iste! Ali, bilo je mnogo razlike iznutra. Iznutra, možda negdje u džepovima tih ogrtača, pet djevojaka je imalo ulje – višak ulja kojim će napuniti lampe kada se počnu gasiti. Na početku svih deset djevojaka je imalo lampe koje svijetle, ali kada su se lampe počela gasiti, tada čitamo da je samo pet djevojaka imalo ulja.
Što nas ova priča uči?
VIDI OVO: 10 grijeha koje Isus najsnažnije osuđuje
Vanjština nije dovoljna da nas pripremi za susret s Gospodinom
Ova priča nas uči da nas sâma vanjština ne priprema za susret s Gospodinom kada On dođe. Moramo imati i skriveni život! To je ono što predstavlja ulje u sudovima – skriveni život hodanja s Bogom!
To ulje simbolizira Svetog Duha i unutarnji život gdje hodamo s Bogom, gdje naša ljubav za Gospodina jeste jasna, čista i svesrdna – u dodatku već postojeće lampe koja svijetli.
Autor: Zac Poenen
