U Novom zavjetu izraz „krv Krista“ koristi se nekoliko puta, a izraz je žrtvene smrti i potpunog djela pomirenja koje je Isus učinio za nas.
Kad se govori o Spasiteljevoj krvi, to podrazumijeva stvarnost toga da je doslovno krvario na križu, i što je još važnije da je krvario i umro za grešnike. Krv Krista ima moć okajati bezbroj grijeha koje je tijekom vremena počinilo bezbroj ljudi, a svi oni čija vjera počiva na toj krvi bit će spašeni.
Realnost Kristove krvi kao sredstva pomirenja za grijehe ima svoje porijeklo u Mojsijevom zakonu. Jednom godišnje svećenik je za grijehe naroda na oltar hrama trebao prinositi krv životinja. „I gotovo se sve po zakonu čisti krvlju i bez prolijevanja krvi nema oproštenja“ (Hebrejima 9,22). No, to je bio prinos krvi koji je u svojoj učinkovitosti bio ograničen, što je razlog zašto se krv uvijek iznova morala prinositi. To je bio nagovještaj žrtve koju će Isus „jednom zauvijek“ prinijeti na križu (Hebrejima 7,27). Nakon što je žrtva učinjena, više nema potrebe za krvlju bikova i jaraca.
Kristova krv je temelj Novog saveza. U noći prije nego što je otišao na križ, Isus je svojim učenicima ponudio čašu vina i rekao: „Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva“ (Luka 22,20). Ulijevanje vina u čašu simboliziralo je Kristovu krv koja će biti prolivena za sve one koji će ikada vjerovati u Njega. Kada je prolio svoju krv na križu, Isus je obesnažio zahtjeve Starog saveza neprekidnog žrtvovanja životinja. Osim na privremenoj osnovi, njihova krv nije bila dovoljna da pokrije grijehe ljudi, budući da grijeh protiv svetoga i vječnoga Boga zahtijeva svetu i vječnu žrtvu. „Ali po njima se iz godine u godinu podsjeća na grijehe. Jer krv bikova i jaraca nikako ne može odnijeti grijehâ“ (Hebrejima 10,3-4). Dok je krv bikova i jaraca bila „podsjetnik“ za grijehe, „dragocjena krv Krista, Jaganjca nevina i bez mane“ (1. Petrova 1,19) u cijelosti je platila dug grijeha koji dugujemo Bogu, te više ne trebamo daljnju žrtvu za grijehe. Dok je umirao, Isus je rekao: „Dovršeno je“, i pritom mislio upravo na to da je kompletno djelo otkupljenja dovršeno zauvijek, jer je za nas zadobio „vječno otkupljenje“ (Hebrejima 9,12).
Ne samo da krv Krista otkupljuje vjernike od grijeha i vječne kazne, već će Njegova krv „očistiti savjest našu od mrtvih djela, na službu Bogu živomu“ (Hebrejima 9,14). To znači da osim što smo sada oslobođeni prinošenja žrtvi koje su „beskorisne“ u zadobivanju spasenja, oslobođeni smo također oslanjanja na bezvrijedna i nedjelotvorna djela tijela kako bismo ugodili Bogu. Budući da nas je krv Krista otkupila, sada smo nova stvorenja u Kristu (2. Korinćanima 5,17), i Njegovom krvlju smo oslobođeni od grijeha kako bismo služili živome Bogu, slavili ga i u Njemu zauvijek uživali.
