Adventske vijence već možete vidjeti u cvjećarnama. U župama već traju pripreme za došašće. Predviđena su crkvena bogoslužja, njihovo glazbeno uređenje, sudjelovanje obitelji, zornice, možda i duhovni uvod u došašće i božićnu liturgiju. Nadasve, adventski vijenac je osiguran za crkve i dom, a neke vežemo i sami. Postavlja se pitanje kakve boje trebaju biti svijeće za adventski vijenac?
Adventski vijenac potječe iz vremena protestantskog pastora Johanna Hinricha Wicherna koji je živio u Hamburgu od 1808. do 1881. godine. Godine 1839. došao je na ideju da vrlo jasno odgovori na stalno pitanje djece u hamburškoj kući Rauhen o tome koliko će još do Božića: za svaki je dan došašća objesio kotač kola sa svijećama: četiri debela bijela za njih nedjeljom i crvena mala za radne dane.
Ovisno o početku došašća – prva nedjelja je uvijek najbliža 30. studenog – ovaj vijenac može imati između 22 i 28 svijeća. Od 1860. kolo je bilo omotano zelenim granama. Adventski vijenac isprva se proširio među protestantskim kršćanima, a nedjeljom su se zbog jednostavnosti stavljale samo četiri svijeće.
Adventski vijenac s četiri svijeće
Adventski vijenac s četiri svijeće prvi put je potvrđen 1925. godine u katoličkoj crkvi u Kölnu. Promican od pokreta mladih Quickborn, običaj se proširio i na katoličke crkve te među vjernicima u Njemačkoj.
Pio Parsch, koji je živio od 1884. do 1954. i bio augustinski kanonik u Klosterneuburgu kod Beča i koji je odigrao važnu ulogu u liturgijskom pokretu, prvi put usputno spominje adventski vijenac u svom liturgijskom kalendaru 1927. godine.
U knjizi “Večer adventa. Predlošci i naputci za kućne večeri” iz 1932. on i Marija Salamon poticali su ljude da vežu adventski vijenac za crkvu i za dom i daju ga blagosloviti u crkvi uoči prvoga došašća. No, nisu komentirali boje svijeća. Za vješanje adventskog vijenca preporučili su zelene i ljubičaste vrpce.
U dopunjenom izdanju iz 1958. spominju se crvene ili žute svijeće. Zbog visokog udjela pčelinjeg voska bile su žute te su te svijeće bile posebno vrijedne. Crvena je vjerojatno bila prevladavajuća boja ljubavi, kao što sugerira dječja pjesma “Big Red Candles” Rolfa Krenzera, koji je živio od 1936. do 2007. godine.
Četiri svijeće predstavljaju nedjelje došašća
Tradiciju izrade adventskog vijenca započeo je 1839. godine teolog Johann Hinrich Wichern, koji je razvio svijećnjak sa svijećama kako bi djeca mogla brojati dane do Božića. Četiri velike svijeće predstavljaju nedjelje došašća, a male dane u tjednu.
Sve češće se mogu vidjeti adventski vijenci sa svijećama u liturgijskim bojama: to znači da obično postoje tri ljubičaste svijeće i jedna ružičasta svijeća, koja označava treću nedjelju u došašću, Gaudete, kako bi se jasno pokazala radost Gospodinova na adventskom vijencu.
Podrijetlo ružičaste svijeće može se točno pratiti: seže u liturgijski pokret u SAD-u, koji je bio pod snažnim utjecajem Njemačke. Za prijem i širenje adventskog vijenca u Americi posebno je zaslužna žena iz Kölna: to je bila Therese Mueller, koja je živjela od 1905. do 2002. godine. Kao i njezin suprug, bila je pod utjecajem pokreta mladih, teologa Romana Guardinija i benediktinske duhovnosti opatije Maria Laach te je doktorirala ekonomiju.
Kad njezinom suprugu zbog nacista više nije bilo dopušteno predavati na Sveučilištu u Kölnu, obitelj je 1937. emigrirala u SAD. Therese Mueller sada se uključila u tamošnji liturgijski pokret. Godine 1941., na manifestaciji pod nazivom Nacionalni liturgijski tjedan, gdje su se svake godine okupljali liturgijski zainteresirani, majka četvero djece je u izlaganju 1941. godine detaljno izvijestila o običaju adventskog vijenca.
Tamo je rekla da je to dobar način da se u obitelji proslavi radosno iščekivanje Božića. Pastor Martin Hellriegel, koji je živio od 1890. do 1981. i koji je kao tinejdžer emigrirao u Ameriku iz Heppenheima u Baden-Württembergu, inzistirao je na zamjeni njemačkih crvenih svijeća s ljubičastim ili ružičastim svijećama kako bi odgovarale liturgijskim bojama.
Ne postoji liturgijsko pravilo za adventske svijeće
Ovakav izbor boje adventskih svijeća i danas je uobičajena praksa u SAD-u. Ako se u Njemačkoj za adventsku dekoraciju biraju svijeće u ljubičastoj i ružičastoj boji, čini se da je riječ o ponovnom uvozu iz Amerike.
Ne postoji liturgijsko pravilo koje boje trebaju imati svijeće u došašću. Ali vjerujem da mogu imati poruku: sve veće svjetlo ukazuje na Krista, svjetlo svijeta, koji svijetli u tami.
Biblijski redak u Ivanu 1,5 ili Ivanu 8,12 odgovara ovome. Crvene svijeće mogu označavati ljubav, svijeće u boji pčelinjeg voska dragocjenost adventa kao vremena radosnog iščekivanja, a ljubičaste liturgijsku boju pripreme.
Ružičasta svijeća ukazuje na radost koju je izrazio apostol Pavao u svojoj poslanici Filipljanima: “Radujte se u Gospodinu u svako doba! Gospodin je blizu”. Ovo je advent!
