Koja je zapovijed najveća? Ovo je pitanje Isusu postavio jedan od farizeja kojeg su smatrali “stručnjakom za zakon” (Matej 22,34-36). Isus je odgovorio: “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.” (Matej 22,37-40).
Isus nam daje dvije zapovijedi koje sažimaju sve zakone i zapovijedi u Pismu. Deset zapovijedi u Izlasku 20 bave se našim odnosom sa Bogom, a onda i našim odnosom sa drugim ljudima. Po naravi jedna zapovijed proizlazi iz druge. Bez ispravnog odnosa sa Bogom, također ni naši odnosi sa drugima neće biti ispravni. Rješenje svjetskih problema je u tome što se čovjek treba pomiriti sa Bogom. Nikada nećemo ljubiti svoga bližnjega kao sebe ako na prvom mjestu ne ljubimo Boga svim srcem, umom i dušom. Najveći ljudski napor u postizanju svjetskog mira biti će neuspješan, dok god ljudi žive u pobuni protiv Boga.
Kada je jedan drugi farizej Isusa upitao kako netko može “baštiniti život vječni”, Njegov odgovor bio je čuvanjem ovih dviju zapovijedi (Luka 10,25-37). Samo su dvije zapovijedi kojima bismo trebali biti poslušni, a ipak, pitanje je koliko se često, baš poput ovog farizeja, pokušavamo “opravdati”, jer izgovoriti da slušamo ove zapovijedi mnogo je jednostavnije, nego uistinu živjeti u skladu s njima.
Kada pažljivo razmotrimo, Isusov odgovor je zaista bio savršen odgovor, ne samo za farizeja u Njegovo doba, već i za sve današnje moderne “farizeje” koji pokušavaju izmjeriti nečiju pravednost po tome koliko dobro netko izvana poštuje niz zakona, odnosno zapovijedi. Farizeji mnogih varijanti, i Kristovog i današnjeg doba, tvore cijeli sustav pravila i propisa da po njima ljudi žive, a istovremeno su krivi za kršenje najvažnijih zapovijedi, zato što “čiste čašu i zdjelu izvana, umjesto iznutra” (Matej 23,25-26).
Kada sa molitvom primimo Isusove riječi i činjenicu da svi zakoni i zapovijedi u Pismu mogu uistinu biti sažeti u tim dvjema zapovijedima, spoznajemo da nam je nemoguće držati se Božjih zapovijedi, i da na njima često padamo, i stoga nikada ne možemo biti pravedni pred Bogom na naš vlastiti račun. To nam ostavlja samo jednu nadu, a to je da Bog “opravdava bezbožnika” (Rimljanima 4,5). Božji zakon i naš neuspjeh da ga se držimo “rađa gnjev” (Rimljanima 4,15), ali “Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.” (Rimljanima 5,8).
Zbog toga što nikada ne bismo mogli držati Božje zapovijedi, odnosno biti pravedni pred Njim našim vlastitim naporima, Krist je to učinio za nas. Zbog Njegove žrtve smrću na križu uračunali su mu se naši grijesi, dok se Njegova pravednost uračunala nama (Rimljanima 4,5). Zato kaže: “Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spašava.” (Rimljanima 10,9-10). Uostalom, Kristovo evanđelje je “snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje”, jer “Pravednik će od vjere živjeti”. (Rimljanima 1,16-17).
Budući da je sam Isus odgovorio na ovo pitanje, i Njegov odgovor je zabilježen u Pismu, ne moramo se pitati ili sami tražiti odgovor. Jedino pitanje koje si možemo postaviti je, živimo li u skladu sa tim zapovijedima? Ljubimo li istinski Boga svim svojim srcem, svom svojom dušom, i svim svojim umom, i ljubimo li stvarno našeg bližnjeg kao sami sebe? Ako smo iskreni sami prema sebi, znamo da to ne činimo, no dobra vijest je da su zakon i zapovijedi bili dani kao “nadziratelj sve do Krista da se po vjeri opravdamo” (Galaćanima 3,24). Jedino spoznajom naše grešnosti i beznađa, obratiti ćemo se Kristu kao jedinoj nadi za spasenje.
Kao kršćani, nastojimo ljubiti Boga svim svojim srcem, dušom i umom, a radi obraćenja naših srca i umova prebivanjem Duha Svetoga u nama, možemo početi ljubiti bližnje kao same sebe. Ipak, često u tome padamo, što nas ponovno vraća na Kristov križ i nadu spasenja koja proizlazi iz uračunate nam Kristove pravednosti, a nikako iz naše zasluge.
Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Vesna L.
