Knjige Prva i Druga o Kraljevima su u stvari jedna, unificirana povijesna knjiga. Dok 1. Samuelova opisuje živote i vladavine Šaula i Davida, knjige o Kraljevima opisuju lozu kraljeva, koja je došla nakon Davida i završava s izbjeglištvom naroda u Asiriju i Babilon.
1. Kraljevima započinje otprilike 1000. godine prije Krista, a 2. Kraljevima završava ”Trideset i sedme godine otkako je zasužnjen judejski kralj Jojakin, dvadeset i sedmog dana dvanaestoga mjeseca, babilonski kralj Evil Merodak u prvoj godini svoje vladavine pomilova judejskog kralja Jojakina i pusti ga iz tamnice”. (2. Kraljevima 25, 27)
To se dogodilo otprilike 560. godine prije Krista. Knjige Kraljevima stoga pokrivaju gotovo pet stotina godina povijesti Izraela.
Sažetak Knjige o Kraljevima
Knjige o Kraljevima sadrže mnoštvo povijesnih informacija. No, pisac ne navodi samo nasumične činjenice, nego nudi jasnu priču koja nam govori kako Izrael kao nacija nije uspio živjeti u skladu s Božjim standardima te je doživio uništenje od strane neprijatelja, što je bio božanski sud koji je došao zbog ponašanja Izraela.
Naravno, o ovome piše mnoštvo detalja i u knjigama također čitamo i o kraljevima koji su služili Bogu. No cjelokupna priča je tužna.
Neki važni naglasci
- Prvi dio 1. Kraljevima govori o kralju Salomonu, Davidovom sinu. Salomon je bio nevjerojatno mudar kralj i bio je određen za izgradnju Božjeg hrama. Ova je građevina imala temeljnu ulogu u štovanju i sustavu žrtvovanja Izraelaca i stoga je opisana kroz mnoštvo detalja. Hram je bio mjesto u kojem je Bog boravio među svojim narodom. Nažalost, kasnije u svome životu Salomon je uveo idole i nije u potpunosti slijedio Boga.
- Nakon Salomonove smrti, naslijedio ga je sin Roboam. No, većina naroda nije ga prihvatila za kralja i kraljevstvo se podijelilo na dva dijela: desetorima plemenima, dijelom koje je od tada nazivano ”sjevernim kraljevstvom” ili ”Izraelom”, vladao je Jeroboam. Samo dva preostala plemena ostala su pod vladavinom Davidove kraljevske loze. Ta dva plemena poznata su kao ”južno kraljevstvo” ili ”Juda”, koje je sadržavalo glavni grad Jeruzalem, s hramom.
- Kako bi se natjecao sa Salomonovim hramom koji je bio izgrađen u Judi, kralj Jeroboam dao je izgraditi dva nova hrama; jedan na sjeveru i jedan na jugu. U svakome hramu postavio je zlatno tele koje je trebalo predstavljati Boga te je postavio i svoje vlastite svećenike, što je bilo suprotnosti s Božjim naputcima iz Tore. (Usporedimo ovo s onime iz Izlaska 32.) U kasnijim poglavljima, o ovome kralju neprestano se govori kao o ”Jeroboamu, sinu Nebata, koji je učinio da Izrael sagriješi”. (1. Kraljevima 16, 2; 16, 26; 22, 52; 2. Kraljevima 3, 3; 10, 29; 13, 2)
- U ostatku knjige o Kraljevima, čitamo o priči o sjevernom i južnom kraljevstvu. Oba kraljevstva imala su oko dvadeset kraljeva. U Judi svi kraljevi bili su potomci Davidove loze. U sjevernom kraljevstvu Izrael, kraljevske loze su nastajale i nestajale. Svaki se kralj procjenjuje, ne po svojim političkim uspjesima, nego po njegovoj vjernosti Gospodinu Bogu ili nedostatku iste. Ta je ocjena bila negativna za sve izraelske kraljeve i za više od polovice judejskih kraljeva.
- Pisac nije bio jedini koji je procjenjivao ponašanje Izraelaca i njihovih kraljeva. Nekoliko proroka činili su isto. Suočavali su narod s njihovim grijehom i pozvali su ih na pokajanje. Priče o prorocima, od koji su priče o Iliji i Elizeju najpoznatije, također se nalaze u knjigama o Kraljevima. No, većina naroda ignorirala je njihove poruke.
- Kraljevima 17 opisuje kako su Asirci okupirali sjeverno kraljevstvo, kao i izbjeglištvo naroda: „…tako se dogodilo zato što su Izraelci sagriješili protiv Jahve, Boga svoga, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, ispod vlasti faraona, kralja egipatskog.“ Južno kraljevstvo imalo je neke izvrsne kraljeve, koji su pokušali voditi narod natrag prema Bogu, no nisu mogli spriječiti opći proces religijskog pada. U konačnici, Babilonci su okupirali Jeruzalem, uništili su hram i odveli narod u zarobljeništvo.
Na samome kraju 2. Kraljevima postoji djelić nade da Bog nije u potpunosti napustio svoj narod. Ova tema razvija se dodatno u drugim biblijskim knjigama. Možete pročitati knjige o Esteri i Danielu, gdje piše kako se Bog brinuo za svoj narod za vrijeme njihovog izbjeglištva, dok u knjigama o Ezri i Nehemiji piše o povratku Izraelaca u njihovu zemlju. Ovdje isto tako vidimo da je Bog ostao vjeran svojim obećanjima.
VIDI OVO: Sve knjige Staroga zavjeta sažete u jednoj rečenici
Važne lekcije Knjige o Kraljevima
- Knjige o Kraljevima jasno pokazuje koliko je čovječanstvo grješno. Naša srca sklona su činjenju grijeha i idolopoklonstvu. Bog ne ignorira grijeh. Bog upozorava svoj narod i daje im mogućnosti za pokajanje, no ako odbiju poslušati, doći će sud.
- Mnoge priče pokazuju Božju brigu za pojedince, čak i ako kraljevstvo odbaci Boga. No suprotno je isto tako točno: kada su narodi Jude i Izraela odvedeni u zarobljeništvo, vjerni pojedinci patili su zbog posljedica ponašanja drugih ljudi. Ovo vrijedi i danas. Mnogi kršćani pate zbog drugih koji ne vjeruju u Boga. Sjetimo se samo ”woke” ideologije, odbacivanja Boga u institucijama i iz društvenog života i članove vlade ili parlamenta koji su otvoreno bezbožni i toga se ne srame. No bez obzira na sve, Bog je s nama.
Autorica: Gretje Commelin; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Biblword.net
