Tradicija klečanja tijekom molitve je lijepa, ali trebamo li uvijek klečati dok molimo?
Iza klečanja, naravno, stoji biblijska tradicija. Ezra se molio na koljenima (Ezra 9, 5), psalmist nas je pozvao da kleknemo (Psalam 95, 6), Daniel se molio na koljenima (Daniel 6, 10), ljudi su dolazili Isusu klečeći (Matej 17, 14), Stjepan se molio na koljenima (Djela 7, 60), Petar (Djela 9, 40), Pavao (Djela 20, 36; Efežanima 3, 14), i drugi rani kršćani molili su se na koljenima (Djela 21, 5). Što je najvažnije, Isus se molio na koljenima (Luka 22, 41).
Trebamo li klečati dok molimo?
Biblija ima dovoljno primjera da pokaže da je dobro klečati kada se molimo. Međutim, Biblija ima i dovoljno primjera da nam pokaže da to nije potrebno.
Kada su učenici zamolili Isusa da ih nauči moliti, Isus nije rekao ništa o držanju tijela.
Položaji tijela tijekom molitve često su stvar zajednice ili kulture. U zapadnom svijetu, glavni običaj u molitvi je sklopiti ruke, zatvoriti oči i pognuti glavu. Židovski običaj molitve bio je stajati, podizati ruke i često otvarati oči.
PROČITAJTE: Je li važno kako molimo?
Naše tjelesno držanje u molitvi je važno, ali ono je prije svega važno kao praktična stvar. Ako ste pospani, nemojte moliti ležeći. Ako vozite auto, nemojte moliti zatvorenih očiju.
Nije da fizičko držanje nije važno, ali nije od najveće važnosti. Klečanje je dobro. Pokazuje predanost, pokornost, čast, poštovanje. Ako su te stvari u srcu, dobro ih je izraziti tijelom. Ako te stvari nisu u srcu onoga koji moli, nije bitan položaj tijela.
Samo po sebi, klečanje u molitvi može biti prekrasan izraz časti, predaje i poštovanja prema Bogu – ili može biti isprazan ritual ili nešto učinjeno kako bi se impresioniralo druge.
Bog ne gleda na rječitost vaših molitava – važno je da molite.
Bog ne gleda koliko su dugačke vaše molitve niti koliko ste glasni – važno je da molite.
Bog gleda na vjeru i iskrenost vaših molitava, koliko su autentične.
Bog te želi čuti!
U svojoj Riječi, Bog nas neprestano podsjeća da razgovaramo s njim. Govoriti Mu o dolinama kroz koje prolazimo, a zahvaljivati Mu na planinama. Bog zna što nam je potrebno prije nego što se molimo, ali želi čuti da priznamo da ovisimo o Njemu. On želi čuti da mu vjerujemo da će djelovati.
Život je ponekad toliko težak da se može činiti teškim vjerovati Bogu. Ali prosuđivanje Boga iz našeg djelića perspektive omogućuje Sotoni pobjedu koju mu nikada ne bismo smjeli dati. Zato molite kada ne znate što drugo učiniti. Bilo za vašim radnim stolom ili za volanom vašeg automobila … na koljenima, ili potrbuške na podu vaše dnevne sobe … koristeći pune rečenice ili isprekidane jauke … prepustite svoje brige Bogu. Znaj da On razumije tvoju priču i da Njegovo srce ima najbolje za tebe.