Bog nas poziva na klanjanje u kojem ćemo sudjelovati cijelim bićem. I tijelo, i um, i duh, i osjećaje moramo položiti na oltar klanjanja. Često zaboravljamo da bi u klanjanju moralo sudjelovati i tijelo, a ne samo um i duh.
Biblija klanjanje opisuje u tjelesnom smislu. Značenje hebrejskog glagola koji mi prevodimo kao klanjati zapravo znači ”prostrijeti se”.
U cijelom Pismu nalazimo na različite tjelesne položaje povezane s klanjanjem: ležanje ničice, stajanje, klečanje, podizanje ruku, pljeskanje, podizanje glave, saginjanje glave, plesanje te nošenje kostrijeti i posipanje pepelom.
Treba biti uključeno i tijelo
Poenta je ta da Bogu moramo dati i svoje tijelo, jednako kao i ostatak bića. Primjereno je klanjati se i tijelom.
Svoja tijela moramo dati u stavu koji je primjeren unutrašnjem duhu klanjanja. Stajanje, pljeskanje, plesanje, podizanje ruku i podizanje glave tjelesni su stavovi primjereni duhu slavljenja.
PROČITAJTE: 3 načina na koja se štovanje Boga pretvara u čarobnjaštvo
Mirno sjediti s turobnim izrazom lica jednostavno nije primjereno za slavljenje. Klečanje, pognuta glava i ležanje ničice u skladu su s duhom obožavanja i poniznosti.
Takvom ćemo učenju odmah prigovoriti: ”Ljudi su različitog temperamenta! To se možda sviđa onima koji su emocionalniji, ali ja sam po prirodi tih i suzdržan. Takav mi način slavljenja ne odgovara.”
Kakvo klanjanje Bog želi?
Ali moramo uvidjeti da pravo pitanje nije što odgovara meni, već: ”Kakvo klanjanje Bog želi?” Jasno je kako Bog želi da mu se klanjamo cijelim srcem. A razborito je očekivati da će takvo klanjanje biti i tjelesno, koliko i misleno.
Često je naš ”suzdržani temperament” zapravo uglavnom strah od toga što će ostali o nama misliti, ili možda nevoljkost da se ponizimo pred Bogom i pred ljudima. Ljudi su, dakako, različitih temperamenata, ali nas to ne smije sputavati da Boga ne slavimo cijelim bićem.
PROČITAJTE: Kakvo treba biti istinsko štovanje Boga?
Ali valja odmah reći i to da se na tjelesno iskazivanje štovanja ne smije utjecati manipulacijom. Moramo jedni drugima dati slobodu da se ponašamo onako kako nam Bog stavlja na srce.
Na mnogim sam bogoslužjima vidio ljude kako u bilo kojem trenutku sjede, stoje, kleče ili ničice leže, ovisno o tome kako se Duh spuštao na njih. Jedni pokazuju duboke osjećaje, na drugima se izvana ništa ne može vidjeti, ali svi su bili pod utjecajem Božjega Duha koji je nad njima bdio.
”Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva” (Galaćanima 5, 1).
Možemo, dakako, činiti sve što sam naveo a da nikada ne uđemo u klanjanje, ali sve su to ipak putovi kojima dolazimo pred Boga, kako bi On mogao dotaknuti i osloboditi naš unutrašnji duh.
Autor: Richard J. Foster; iz knjige ”Duhovne discipline” (Stepress, Zagreb)
