Proizvodnja znatnog broja namirnica već danas uključuje testiranja s tkivom fetusa, a da potrošači o tome ništa ne znaju.
Godine 2012. otkriveno je da u tome sudjeluju i kompanije Pepsi i Nestle, koje surađuju s tvrtkom Senomix koja vrši istraživanja s embrionalnim bubrežnim stanicama HEK-293 u svrhu poboljšanja okusa. Na temelju reakcije javnosti američka državna Agencija za sigurnost i razmjenu presudila je da to ulazi u uobičajeno dozvoljeno poslovanje.
Kinezi su otišli puno dalje. Talijanski list Avvenire 5. svibnja 1995. donosi: „Jedan dnevni list u Hong Kongu otkriva da liječnici bolnica obližnje metropole Shenzhen prodaju fetuse ili se njima hrane kako bi sebi osigurali „jače tijelo“. Samo je jedna skupina katoličkih liječnika ovu stravičnu praksu osudila kao kanibalizam. Pobačeni fetusi korišteni su kao prehrambeni integratori radi dobivanja mekše kože i jačeg tijela. Tjelešca korištena u kuhinji za pripravljanje „juha izvrsnih za zdravlje“. Ovo je izgleda zadnja dijetna „novina“ u Kini, barem sudeći po onome što je zadnjih dana otkrio dnevni list Hong Kong Express Extra, koji je poslao svoje reportere u bolnice Shenzhena, kineskog grada u blizini Hong Konga, odredišta tisuća žena u potrazi za „lakim pobačajima“.
Cijena jednog pobačenog fetusa može varirati od 10 do 20 dolara
Novinari su utvrdili utemeljenost onoga onoga što je do tada izgledalo kao nevjerojatna glasina: liječnici i bolničari stvarno trguju pobačenim fetusima koje kupci koriste radi poboljšanja općeg stanja organizma. Radi provjere onoga što je tada izgledalo samo kao zbunjujuća glasina četiri novinara Eastweeka (sestrinska publikacija novina Express Extra) otišli su u neke bolnice Shenzhena glumeći da su liječnici i tražeći da dobiju neke fetuse. U Centru zdravlja za žene i djecu jedan liječnik dao je novinarki staklenu bocu. „Ovdje se nalazi deset fetusa, svi su jutros pobačeni. Naravno mi liječnici nosimo ih kući za jelo, ali kako vi ne izgledate u izvrsnoj formi, možete ih zadržati“. U narodnoj bolnici bolničarka je pak na upit odgovorila da su „fetusi na prodaju samo unutar ustanove i nisu na raspolaganju za druge“. Cijena jednog pobačenog fetusa, kako navodi Express Extra, može varirati, ovisno od raspoloživosti, od 10 do 20 dolara svaki, cijena koja je dosta niža od privatnih klinika koje se izgleda „bogate prodajući fetuse. Jedna klinika u ulici Dong Men Lao traži 300 dolara za jedan fetus“.
Kada je liječnica po imenu Yang, iz klinike Sin Hua – nastavlja dnevni list iz Hong Konga – bila pitana jesu li fetusi jestivi, ona je emfatično odgovorila: „Sigurno. Još su bolji od placente. Mogu učiniti kožu glatkijom, tijelo jačim i izvrsni su za bubrege. Kada sam radila u jednoj vojnoj bolnici u Jiangxi provinciji – nastavila je liječnica – često sam nosila fetuse kući. Redovito bi kupovala svinjetinu i kuhala je skupa da napravim juhu. Znam da su ljudska bića i da može izgledati odvratno jesti ih…“
Gospodin Cheng, prenosi list, tvrdi da se hranio juhom od fetusa više od šest mjeseci. Čovjek, četrdesetogodišnjak, odlazio je često poslom u Shenzhen i bio je upoznat s ovom posebnom djetom od prijatelja; neki liječnici su mu pomagali da nabavi fetuse. „Na početku mi je bilo nelagodno, ali su liječnici tvrdili da supstancije sadržane u fetusima mogu doprinijeti izliječenju moje astme…“ Gospodin Cheng bi se nakon svakog putovanja u Shenzhen vraćao u Hong Kong s termosicom koja bi sadržavala od 20 do 30 fetusa. „Redovito bi ih oprao, dodavao povrća, kore od naranče i svinjetinu da bih skuhao juhu. Nakon što sam se tako hranio jedno određeno vrijeme osjećao sam se bolje. Običavao sam uzimati placentu, ali nije bila tako korisna“. Nema problem ni što se tiče rizika infekcije. Gospodin Cheng, doista, uvjeren je da je uvijek nabavljao kvalitetne proizvode. „Opskrbljivao sam se u državnim bolnicama – izjavio je Epressu – Tamo su liječnici kontrolirali trudne žene prije operacije i prodavali su mi fetuse samo ako nije bilo problema. Uz to: kuhao sam ih na visokim temperaturama, tako su bakterije bile uništene.“
Jedna žena od 32 godine, Zou Qin, liječnica u klinici Lou Hou, izvršila je pobačaje na više stotina žena. Prema novinama Express Extra, žena je uvjerena da su fetusi vrlo hranjivi i tvrdi da ih je pojela više od sto u zadnjih šest mjeseci. Zatim tumači „kriterije selekcije“ koji se normalno primjenjuju: „Ljudi više vole fetuse pobačene od mladih žena, posebno ako je prvo dijete; najbolje je kad je još i muško“. Liječnica Zou dodaje da, naposljetku, „bila bi šteta ne jesti fetuse koji bi inače završili na smeću“.
Sličan tekst objavljen je u londonskim novinama telegraph 1995. g., prenose internetske stranice takozvane Eutanazijske crkve gdje njihov osnivač Chris Korda, izjašnjavajući se „za kanibalizam“, ovu praksu s oduševljenjem pozdravlja. Odgovor kineskog državnog odjela za zdravstvo bilo je da ne može zabraniti građanima jedenje ljudskih fetusa sve dok to ne uzrokuje oboljenja.
Jedenje fetusa je „neka vrsta tradicionalne kineske medicine“
Godine 2003. Kineska policija u Guangdongu pokušala je spriječiti objavljivanje vijesti po kojima se u nekim restoranima te pokrajine poslužuje ta vrsta specijaliteta, a 2006. policija je otkrila ostatke skuhane djece. The Seoul Times objavio je 2008. g. članak na tu temu, dokumentiravši ga s popratnim fotografijama, navodeći cijene djece, način priprave i pojašnjavajući da se smatra kako ovakva „hrana“ posebno povećava seksualnu potenciju.
Doktor Warren Lee, predsjednik udruženja po imenu Hong Kong Nutrition Association, tumači kako je jedenje fetusa „neka vrsta tradicionalne kineske medicine“. Iako se kineska vlada trudi da se u javnosti ne pojavljuju ovakve vijesti, u Kini je raširena ilegalna trgovina placentom koja se jede jer, prema tradicionalnoj kineskoj medicini, pomaže kod liječenja neplodnosti i impontencije. Istovjetna vijest izlazi ponovo 23. srpnja 2013. g. u listu The Seoul Times. Nepobitni dokaz dolazi koncem 2012. g. Kada je na granici s Južnom Korejom zaplijenjeno preko 17.000 čarobnih „tableta“ iz Kine, koje su 99.7% na bazi sasušenog i samljevenog mesa djece ili fetusa, a u Kini su vrlo popularne jer se drže lijekom za razne bolesti.
Autor: don Josip Mužić; iz knjige Rat protiv čovjeka/Dnevno.hr
