Svaki narod ima neke svoje karakterne crte, po kojima je poznat. Tako, i građani – narod – kraljevstva Božjeg bi trebali imati svoj znak, po kojem bi bili poznati među ljudima. Isus u svom govoru, poznatom kao “Blaženstva”, navodi osam karakteristika koje On želi vidjeti kod svojih sljedbenika …
SIROMASI U DUHU
“Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!” (Matej 5,3)
Osnovna karakterna crta koju Isus u nama želi izgraditi jeste da budemo ljudi u potrebi: “Blaženi su siromašni duhom …”
Stari Grci su imali dvije riječi za siromaštvo: jedna je opisivala siromahe, koji su ipak nekako preživljavali; dok je druga označavala neimaštinu – potpune siromahe, koji nisu imali ama baš ništa i koji će umrijeti, ako im netko ne pomogne. Isus upravo ovdje koristi ovu drugu riječ: “potpuni siromah”.
Prvim blaženstvom, Gospodin poručuje da neovisna osoba nikako neće ući u kraljevstvo Božje, niti kraljevstvo Božje može ući u nju. Tko kaže: “Ja nisam siromašan, ne treba mi spasenje, svojom ću snagom uspjeti, ne treba mi niti Isus, niti križ” – takva osoba ostaje izvan kraljevstva.
Tek kada shvatimo da smo u stvarnosti potpuni siromasi, da ništa ne možemo Bogu dati kako bismo zauzvrat dobili vječni život, da ni naša najbolja ljudska nastojanja ne mogu isplatiti dug za grijeh, tek tada, kada shvatimo kako smo u potpunoj potrebi, možemo biti u zajedništvu s Isusom i primiti blagoslove kraljevstva – “njihovo je kraljevstvo nebesko”.
Ovo siromaštvo duha koje u stvari znači potpunu ovisnost o Bogu, ne samo da je bitno za ulazak u kršćanski život, nego je uvjet za cijelo naše kršćansko iskustvo. Onog trenutka kada postanemo neovisni i sami sebi dovoljni, Gospodin će nam govoriti kao onima u Laodiceji: “Zato što govoriš: bogat sam i obogatio sam se i ništa mi ne treba, a ne znaš da si bijedan i kukavan i siromašan i slijep i gol.”(Otk 3,17).
Razmisli: Jesi li zaista takva osoba da u potpunosti ovisiš o Gospodinu, da On zadovolji sve tvoje najdublje potrebe?
ONI KOJI TUGUJU
”Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!” (Matej 5,4)
Druga karakterna crta koju Gospodin želi u nama izgraditi jest da žalimo zbog grijeha: “Blaženi su žalosni …”
Ovo blaženstvo zaista nema ništa zajedničko s žalošću koju osjećamo, primjerice, na sahrani ili pri nekoj tragediji. Takva je žalost normalan i prirodan ljudski osjećaj i zajedničko je i vjernicima i nevjernicima.
Tuga o kojoj je ovdje riječ vezana je za kraljevstvo Božje. Tiče se naše osobne osjetljivosti na grijeh, ono što vrijeđa Boga, ono što povređuje ili uništava nas same ili druge. Ona je suprotna stavu: “Što me briga … Što su zaslužili, to su i dobili … Tako im i treba …” Ne. Ona gleda u uzroke tragedija, i tuguje, jer tu vidi razne grijehe koje su do te tragedije doveli: ponos, preljuba, zavist, požude …
Oni koji tuguju jesu poput roditelja koji vodi duhovnu borbu za odlutalo dijete, poput kršćanina na koljenima koji s Isusom suosjeća i plače za izgubljenim dušama.
Osoba koja tuguje nije sebe izolirala od bola, žalosti i ozljeda. Ona žali zbog svojih propusta, ali isto tako jednako i zbog tuđih. Ako neprestano težimo za osobnim samozadovoljstvom, ne možemo se poistovjetiti sa suzama i suosjećati s čovjekom u boli. Oni koji tuguju primit će utjehu – pomoć iz Božje ruke. Oni koji nikada ne tuguju, umrijet će u egocentričnoj praznini.
Razmisli: Jesi li osoba koja istinski tuguje zbog ozljeda i boli koje je nanio grijeh i da li i koliko suosjećaš s onima koji pate?
KROTKI
”Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!” (Matej 5,5)
Treća karakterna crta koju Krist želi vidjeti kod svojih sljedbenika jeste “blaga snaga discipline”: “Blaženi su krotki …”
Riječ krotak nije popularna. Većina ljudi krotkost dovodi u vezu s blagim, plahim ili slabim. Za svijet, takvi su ljudi slabići i gubitnici.
No, originalno značenje riječi koju Isus koristi sasvim je drugačije. Riječ krotak opisuje divljeg pastuha koji je pripitomljen – njegova je snaga sada pod kontrolom i korisno usmjerena. Krotko opisuje uravnoteženu osobu – koja, primjerice, niti skuplja novac u čarapi niti ga razbacuje. Dakle, krotkost jeste snaga samokontrole, ali ona u sebi sadrži i blagost – ljubaznost.
Na primjer, kada Isus svoje sljedbenike poziva na blagost, zapravo traži da provode blagu snagu discipline. Samo takva vrsta osobnosti može “naslijediti zemlju”, jer samo takav temperament neće sve upropastiti. Krotka osoba zna za samodisciplinu podređenosti i umjerenosti.
Razmisli: Želiš li ti postati discipliniran čovjek, uravnotežen i blag? Ili jesi li takav?
GLADNI I ŽEDNI PRAVEDNOSTI
”Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!” (Matej 5,6)
Četvrta karakterna crta koju Isus želi vidjeti u nama jest da budemo “gladni i žedni pravednosti”.
Postoje razni stupnjeva (nivoi) gladi i žeđi. Glad koju mi osjećamo za hranom u podne, nakon obilnog doručka, poprilično se razlikuje od gladi osobe koja je prije par dana pojela samo malu porciju riže. No, Isus ovdje govori o još većoj gladi – gladi tako silnoj, da se u trenu mora zadovoljiti, inače nastupa smrt.
Često se naši životni ciljevi tiču stvari koje su oko nas: posjedovanje kuće, novog automobila, određenog zvanja, financijske sigurnosti, ali svaki cilj koji želimo postići, a koji je izvan nas, može se izgubiti. Moja kuća, auto, posao mogu mi se oduzeti … Također, i moja obitelj, zdravlje, prijatelji … Kad sve to nestane, što mi ostaje? Job se morao suočiti s tim pitanjem. Kad je sve nestalo, ostala je njegova čistoću. Ono: “tko sam”, ne može mi se oduzeti – ono uvijek ide sa mnom.
Isus traži od nas da žeđamo i gladujemo za onim što nam se ne može oduzeti, onim što je u nama – pravednost. A svaki onaj koji traži i teži živjeti po pravednosti – Istini – iskusit Boga i nasitit će se.
Razmisli: Posjeduješ li u svom životu duboku čežnju da iskusiš Boga i da njegova pravednost (Istina) prebiva u tebi?
MILOSRDNI
”Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!” (Matej 5,7)
“Blaženi su milosrdni …” Ovo je peti cilj koji Isus postavlja pred nas. To je voljnost da na sebe preuzmemo sramotu drugih, tj. poistovjetiti se s njima.
Becky Pippert je ispričala jednu zgodu crkve u Portlandu (Oregon). Vjernici su odlučili moliti se za pomoć Gospodina u zadobivanju učenika s obližnjeg fakulteta. I jednog je nedjeljnog jutra jedan student ušao u dupke punu crkvu. Bos, znojan, dugokos, u šorcu i potkošulji. Sva su mjesta bila zauzeta, te on krene naprijed među sve one pristojno odjevene i namirisane divne kršćane i sjedne na pod ispred prvog reda. U zraku se osjećala napetost i komešanje. Ubrzo, jedan stari vjernik ustane i polako krene naprijed. Napetost je još više porasla u očekivanju, da će ugledni starac ovog neurednog mladića ispratiti van. Ali onda se dogodilo nešto, što je zauvijek obilježilo život ove crkve. Uz očitu muku i sporost uzrokovanu godinama i stanjem zglobova, stari se vjernik spustio na pod i sjeo pored mladića. U zajednici nije bilo suhog oka … Poruka je bila shvaćena!
Eto čovjeka koji je iskazao milosrđe, koji se poistovjetio s onim koji je drugačiji i koji pati. Milosrdni primaju natrag od Boga ono što daju drugima: milosrđe – milost!
Razmisli: Stojiš li po strani ili se poistovjećuješ sa sramotom i potrebama drugih?
ČISTA SRCA
”Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!” (Matej 5,8)
Šesto, sljedbenik Isusa Krista rado prihvaća unutarnje čišćenje: “Blaženi su čisti srcem …”
Čistoću srca je nemoguće postići vlastitim naporom. Ako želiš čisto srce, drži se prvih pet blaženstava: budi osoba u potrebi, tuguj zbog grijeha. Vježbaj blagu snagu discipline, žedni za Bogom, uzmi na sebe sramotu drugih – i onda gledaj kako Bog zauzvrat čisti svoje srce.
Svako srce ponekad treba biti očišćeno od: gorčine, bijesa, ponosa, požude, depresije … Kada takav sadržaj ispuni naše srce, ne možemo više vidjeti Boga. Zato je Sveti Duh u našim srcima poput suzne žlijezde u oku. Prljavština uđe u oko, ali je suzna žlijezda preplavi tekućinom i ispere nečistoću van. Zasigurno, svi mi dok hodamo prašnjavim putem života, pokupimo na sebe razno-razne prljavštine, ali sve dok smo osjetljivi na poticaj Duha Svetoga, krv Kristova će sprati svaki grijeh i nečistoću.
Razmisli: Jesi li osoba koja dozvoljava Bogu da je opere iznutra ili si toliko zaprljan da ne možeš više vidjeti Boga?
MIROTVORCI
”Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!” (Matej 5,9)
Sedma odlika koju Gospodin želi na nama jest da budemo mirotvorci: “Blaženi su mirotvorci …”
Voljeti mir i stvarati mir su dva različita pojma. Prvo stanje je pasivno a drugo aktivno. Graditi mir znači ustati iz svojih udobnih fotelja i uključiti se aktivno “u igru”, po cijenu i vlastite žrtve.
Graditi mir znači pomoći da dođe do izmirenja između dvije strane. Isusov prvi zadatak kao mirotvorca jeste prekinuti neprijateljstvo između nas i Boga Oca. Slijediti Isusa mirotvorca znači svjedočiti nevjernicima, biti Kristov poslanik – veleposlanik pomirenja. Na taj način se poistovjećujemo sa Sinom Božjim.
Kada se ljudi pomire s Bogom, bolje nalaze mir između sebe. To je jedini učinkovit način da se okonča krug mržnje i osvete, neprijateljstvo između muža i žene, roditelja i djeteta, brata i sestre, prijatelja i prijatelja, neprijatelja i neprijatelja …
Razmisli: Jesi li poznat kao osoba koja pomaže pomiriti poremećene odnose, osoba kojoj je stalo da se nevjernici pomire s Bogom – osoba koja vjeruje da je to jedini put ka istinskom miru?
PROGONJENI
”Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!” (Matej 5,10-11)
Posljednja karakterna crta koju Isus navodi jeste da naučimo “nositi svoj križ”: ” Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas …”
Odanost prethodnim blaženstvima ne stvara “ljigave mlakonje”. Naprotiv, posjedovanje nabrojanih odlika ukazuje da naš život oblikuje Bog, a ne okolina i okolnosti. Potrebno je mnogo hrabrosti da bi se bilo drugačiji od “standarda” koji propisuje ovaj svijet.
Suobličavanje s Isusom (a sva su blaženstva osnovne karakteristike Kristovog života, tj. ličnosti) može nam donijeti prezir drugih, pa čak i progonstvo. Razlog tome je što ljudi ne vole da im se govori o njihovim grijesima, ne vole da im bilo tko uznemirava savjest i zato će uvijek nastojati takve odbaciti ili ušutkati.
Odbacivanje što ga Isus spominje ne mora uvijek biti fizičko progonstvo, već može biti i profinjenije, lukavije, poput onoga u Ateni, gdje je poruka o Isusu naišla na pompu, umjesto na batine i kamenje (Djela 17). Dakle, može to biti i tapšanje po leđima, ali bez toga da se prizna ili prihvati Onaj koji uzrokuje našu različitost i “dobrotu”.
Isus zahtjeva da naš odgovor na odbacivanje bude radost, jer je to znak da nam je više stalo do Njegovog priznanja, negoli do mišljenja ljudi. Kraljevstvo nebesko pripada onima koji svoju vjernost Bogu i time dokazuju, i voljno plaćaju.
Razmisli: Je li ti više stalo do onoga što Bog misli o tvom ponašanju ili ti je važnije mišljenje ljudi?
ZAKLJUČAK
Isus želi u nama izgraditi ovih osam karakternih crta. Ako ovako nastojimo živjeti, bit ćemo “blaženi” – blagoslovljeni. Što znači biti blagoslovljen?
Riječ blagoslov nalazimo pedeset i pet puta u Novom zavjetu, ali se ona nikada ne odnosi na materijalno blagostanje. Uvijek je opisuju dva vida stanja: (1) Kada nas Bog bezuvjetno prihvaća i priznaje za svoje – imamo Božju naklonost, i (2) kada se odnosi na radost i mir našeg unutrašnjeg bića, što proizlazi iz takvog Božjeg prihvaćanja.
Riječ “blagoslov” opisuje stanje koje ni jedna vanjska sila ne može taknuti. To je unutarnje dobro, iskustvo Božjeg prihvaćanja i duboke radosti koja proizlazi iz bliskosti s Njime.
Osoba koja živi “blaženstva” postat će sol zemlji i svjetlo svijetu, pravi Isusov svjedok, jer u sebi nosi istinske karakterne crte svoga Gospodina. Takav kršćanin zbog svoje različitosti na ljude oko sebe vršit će vrlo veliki utjecaj.
Danas kada bi ozbiljno primijenili Božju Riječ i odlučili da budemo i postanemo ono što Bog želi, dali bi najbolji mogući doprinos ovom pokvarenom i mračnom svijetu – bili bi mu prava sol i pravo svjetlo!
Autor: George Wood
