Poučavajući izabranje, moramo odgovoriti na česta pitanja i zablude. Stoga je bitno istaknuti sljedeće: izabranje je biblijsko, a ne ljudsko učenje.
Ovo je nužno reći, jer mnogi taj nauk smatraju ljudskom tvorevinom. Neki ukazuju na Jeana Calvina čija je teološka perspektiva snažno zagovarala ovu dotkrinu i po istome dobila ime, kalvinizam.
Međutim, sasvim je pogrešno smatrati kako ovo učenje potječe od tog čovjeka. Taj je nauk postojao daleko prije Calvina i Reformacije u šesnaestom stoljeću.
Sv. Augustin, biskup i poznati teolog četvrtog stoljeća, dosta je vatreno isticao Božje suvereno izabranje. I mnogi su veliki učitelji kroz cijelu crkvenu povijest ne samo prigrlili tu doktrinu, već su je i zdušno zagovarali, a tokom mnogih stoljeća je takvo učenje bilo učenje većine.
No, nije toliko bitno ono što su teolozi vjerovali, premda je dobro znati što je Crkva odobravala. Ono što stvarno bitno je što Biblija poučava. Kao kršćani, pred Bogom smo obavezni prihvatiti ono što Božja sveta Riječ jasno poučava, a pogledamo li Sveto pismo, vidjet ćemo kako ono jasno i izlišno iznosi nauk o izabranju.
Izabranje, prije stvaranja svijeta
To je vidljivo već iz samoga stiha Efežanima 1,4. Premda je Pavlovo mišljenje katkada nepopularno, ono je nezaobilazno. Povijest spasenja počinje od kada je Bog sebi, prije stvaranja, u Kristu izabrao vjernike. U Rimljanima 9,10 Pavao daje primjer Jakova i Ezava kako bi pokazao da je Bog već i prije njihovog rođenja jednog od njih izabrao, a drugoga odbacio. A na osnovu čega? U Rimljanima 9,12 stoji da je to na osnovu ”Božjeg slobodnog izbora”.
Jedan važan primjer nalazimo u Djelima 13,48. Tamo Luka prepričava Pavlovo propovijedanje u Pizidijskoj Antiohiji te onako ovlaš spominje: ”prigrliše vjeru svi koji bijahu usmjereni vječnom životu.” Koji su to povjerovali Pavlovom propovijedanju? Oni koji su bili određeni ili izabrani za spasenje. Petar također poučava izabranje naslovljavajući svoju prvu poslanicu ”izabranima” (1 Pt 1,1), a u drugoj poslanici potiče svoje čitatelje neka ”učvrste svoj poziv izbor!” (2 Pt1,10).
”A tko dođe k meni, sigurno ga neću izbaciti van”
A što je s Isusom? Je li On što imao za reći na temu izabranja? Da, u Ivanu 15,16 vrlo jasno je govorio o izabranju rekavši: ”Niste vi mene izabrali, nego sam ja vas izabrao.” Ako promislimo o izabranju njegovih učenika, vidjet ćemo da je to tako. Isus je njih izabrao, premda je bez problema mogao izabrati druge. Oni su bili njegovi učenici zašto što ih je On izabrao. Kasnije, Isus govori o vječnoj sigurnosti koja prati Božje izabranje: ”Svaki koga mi dada Otac doći će k meni. A tko dođe k meni, sigurno ga neću izbaciti van… A volja onoga koji me posla jest da nikoga od onih koje mi dade ne izgubim, već da ih uskrisim u posljednji dan” (Iv 6,37-39). Isus nastavlja: ”Nitko ne može doći k meni ako mu Otac nije dao dara” (Iv 6,65). Isus jasno daje do znanja kako Njegova misija nije usmjerena samo prema svijetu na globalnoj razini, već i prema onima koje mu je Bog povjerio, koji mu stoga dolaze i bivaju spašeni.
Božja suverenost u spasenja nije ograničena na Novi zavjet
Božja suverenost u spasenju, što i ne čudi, nije ograničena samo na Novi zavjet. U Izaiji 46,9-10 Bog kaže: ”Ja sam Bog, i nema drugoga; Bog, nitko mu sličan nije! Onaj koji od početka svršetak otkriva i unaprijed javlja što još se nije zbilo! Ja kažem: Odluka će se moja ispuniti, izvršit ću sve ono što mi je po volji.” U vrijeme izraelskog izgnanstva, Mojsije je kao i Pavao, naglašavajući Božju slobodnu volju i milost, objasnio Božje izabranje Izraela: ”Nije vas Jahve odabrao i prihvatio zašto što biste vi bili brojniji od svih naroda – vi ste zapravo najmanji – nego zato što vas Jahve ljubi i drži zakletvu kojom se zakleo vašim ocima.” (Pnz 7,7-8).
Ako se hrvate s naukom o izabranju, prvo što biste se trebali pitati je: poučava li o tome Biblija? Još nije upitno razumijete li vi to ili vam se sviđa. Pitanje je, poučava li to Bog u Bibliji? Ako poučava – a ovaj kratak pregled do sada pokazuje da poučava – tada biste to trebali prihvatiti iz poslušnosti prema Njemu. I kroz taj stav poslušnosti, možete očekivati da će vas Bog uvesti u razumijevanje pa i uživanje u ovom nauku kojega je često isprva teško prihvatiti.
Izabranje je Božja, a ne ljudska doktrina – i baš zbog toga je ljudi teško prihvaćaju. Ono ide protiv osnove humanističkog učenja u koje smo duboko uronjeni; ono prkosti mudrosti ovoga svijeta; ono usmrćuje ljudski ponos koji nam je tako svojstven.
Autor: Richard D. Phillips; prema poglavlju iz knjige ”Što su izabranje i predestinacija?”
