Kao voditelj tima za slavljenje, mnogo puta sam čuo zabrinute glasove: „Ne želim podići svoje ruke u slavljenju, jer ne želim skretati pažnju na sebe.“
Istinski štovatelji kroz zajedničko pjevanje žele dati slavu Kristu; žele da se pažnja drugih usmjeri na Boga (Psalam 115,1), a pomisao da se ljude ometa našim podizanjem ruku ili klečanjem u molitvi dovoljno je nelagodno da bismo davali takve brzoplete izjave. „Ako moje tjelesno izražavanje štovanja skreće pogled ljudima iza mene, stajat ću mirno kako bi se ljudi mogli usredotočiti na Krista.
Međutim, drugačija je nit utkana kroz cijelo Pismo. Biblijske autore izgleda nije toliko brinulo odvlačenje pažnje držanjem ljudi u Božjoj prisutnosti.
- U Božjoj prisutnosti, njegovi ljudi u štovanju padaju na svoje lice (Postanak 17,3; Nehemija 8,6; Ezekiel 1,28; Otkrivenje 4,9-10; 5,8.14).
- U Božjoj prisutnosti, njegovi ljudi u štovanju podižu svoje ruke (1. Kraljevima 8,22; Ezra 9,5; Nehemija 8,6; Psalam 63,4; 134,2; 141,2).
- U Božjoj prisutnosti, njegovi ljudi se u štovanju klanjaju (Izlazak 34,8; Psalam 5,7; Izaija 66,23; Sefanija 2,11).
- U Božjoj prisutnosti, njegovi ljudi u štovanju čak i plešu (2. Samuelova 6,14; Psalam 149,3; 150,4).
Dok čitamo te stihove, jesmo li u opasnosti da nas ometaju ljudi fizičkim izražavanjem štovanja? Zar se ne bismo trebali samo pokušati usredotočiti na ono što je stvarno važno – Boga i samo njegovu slavu?
Ne skrećite pažnju, već ju prikazujte
Ključna stvar je da u cijeloj Bibliji držanje i fizičko izražavanje istinskog štovanja ne odvlači pažnju od Božje slave, već ju prikazuje.
Kada predsjednik napušta avion, vojnik zauzima konkretan pozdravni stav na dnu stepenica. Pogleda li itko ikada vojnika i kaže: „Spusti svoju ruku! Radiš scenu“? Ne, njegov fizički položaj ne odvlači pažnju od predsjednikove slave, već ju pomaže prikazati.
Isto tako, kada vidimo ljude u Božjoj prisutnosti kako se klanjaju ili podižu ruke u iskrenom duhovnom slavljenju, ne trebamo gledati njih, već kroz njih, te vidjeti Krista koji vlada i upravlja tijelom štovatelja, životom i svijetom.
Poput novca ili seksa ili hrane, naša tijela su stvorena da prikazuju Boga koji je krajnje vrjedniji od naših tijela (1. Korinćanima 6,20). U Pismu, kada se ljudi suočavaju sa sve većom ljepotom i slavom Božjom, odgovaraju slavljeničkim fizičkim izražavanjem koje komunicira okomito s Bogom, a vodoravno s drugima: „On treba rasti, a ja se umanjivati“ (Ivan 3,30).
Poanta je u tome da dok opažamo ponizne, tjelesne izraze istinskog štovanja, to nam ne odvlači pažnju od Boga, već ukazuje na njega. Iskreno podizanje ruku ili iskreno klanjanje izjavljuju: „Vidite njegovu suverenost! Vidite njegovo vrhovništvo! Vidite njegovo gospodstvo nad svime!“
Praktički, kako onda tim za slavljenje može odvesti zajednicu u skretanje pažnje, umjesto fizički prikaz štovanja?
- Radujte se Božjoj vrhovnoj vlasti
Da bismo vodili ljude u Božju prisutnost, moramo njegovati njegovu pobjedu, obožavati njegov autoritet, uživati u njegovoj uzvišenosti, radovati se njegovoj slavi, slaviti njegovu slavu. Prije nego što uključimo ruke i noge, naša srca moraju biti zapaljena strašću i ljubavlju za vrhovništvom Isusa Krista.
Kada timovi slavljenja postoje da bi uživala u vrhovništvu Boga, srca i ruke uključuju se u cijelo slavljenje.
- Objavljujte vrhovništvo Boga
Da bismo vodili ljude u Božju prisutnost, moramo proglašavati njegovo vladanje. Slavljenički timovi radosno naviještaju velike istine o tome tko je Krist i što je učinio. Vaši su ljudi upravo završili tjedan niskih frustracija i padova i pogrešaka. Pomozite skrenuti njihov pogled natrag na svemoćnog Krista koji vlada i upravlja nad svime.
Dobro služite svom narodu odabirom pjesama koje ih vraćaju natrag u ovu predivnu stvarnost.
- Prikazujte vrhovništvo Boga
Da bismo vodili ljude u Božju prisutnost, moramo prikazivati njegovo vrhovništvo. Kakvu poruku naš miran stav šalje ljudima? Svakako vrlo drugačiju poruku od sjajnih lica, podignutih ruku, smjernog plesanja, klanjanja i glasnog vikanja.
Stoga, trebamo li ovaj vikend skretati pozornost na naše fizičko držanje i izraze štovanja? Naravno da ne. Isus upozorava: „Pazite da svoju milostinju ne dajete pred ljudima kako bi vas oni vidjeli“ (Matej 6,1). Isus je čuvao svoje najteže riječi za one koji prakticiraju izvanjsko štovanje koje ne proizlazi iz unutarnjeg izvora ljubavi i radosti u Bogu (Matej 23,27).
Umjesto toga, trebamo duhovno i tjelesno štovati našeg Gospodina s poniznim strastima i iskrenošću, a kada ljudi vide naše podignute ruke ili pognuta koljena, neka vide suverenog i vrhovnog Krista na čije će se ime „prignuti svako koljeno onih na nebu i na zemlji i pod zemljom, i svaki jezik priznati: ‘Isus Krist je Gospodin!’ — na slavu Boga Oca“ (Filipljanima 2,10-11).
Autor: Christopher Asmus; Prijevod: Vesna L.; Izvor: DesiringGod.org
