Jedan od biblijskih izraza za nebo jest ”život vječni”. Kakvo će biti nebo?
Nitko od nas to pobliže ne zna. Sigurno je da će ono nadići i naše najviše i najsvetije zamisli. Ipak, Pismo nam otkriva neke aspekte neba. Na primjer: ” I više nigda ‘neće ni ogladnjeti ni ožednjeti’; više ih nigda neće moriti ni ‘sunce’ ni ikakva ‘žega’ jer će ih Janje, koje stoji nasred prijestolja, pasti i voditi na izvore žive vode. I Bog će otrti svaku suu s njihovih očiju” (Otk 7,16-17).
Ono najbitnije u biblijskoj nauci o nebu nije odsustvo žalosti, trpljenja i grijeha, već razlog tog odustva: moćna posvudašnja prisutnost Božjeg prijestolja. To je vidio Ivan u svojoj viziji: ”I gle: u nebu je stajalo prijestolje, i na prijestolju je sjedio Netko.” Prijestolje je glavna karakteristika neba koju ističe Otkrivenje. Spominje se sedamnaest puta u četvrtom i petom poglavlju, i još sedam puta u sedmom. Svaki vid nebeske slave povezan je s Božjim prijestoljem.
Mi ćemo u nebu živjeti pred Božjim prijestoljem. To znači: u prisutnosti i pod vladavinom Boga. Prijestolje će Božje vladati nebom. Bog će upravljati svime u nebu; svaki dio našeg života bit će podložan Božjem prijestolju. Mi ćemo padati ničice pred prijestoljem i štovati Boga. Kao što je Pavao rekao, Bog će biti ”sve u svima”.
Ako je nebo mjesto Božjeg prijestolja, tada je nezamislivo da će u nebu biti ljudi i žena koji su se suprotili Božjoj vladavini na zemlji. Za takve ljude nebo bi bilo veći pakao od samog pakla. Njihovo isključenje iz neba ujedno je izraz milosti i pravde. Paklena muka će biti bezbožna sebičnost onih koji u njemu budu bili, a u nebu će Božja vladavina biti najveća radost.
Autor: John R. W. Stott
