„Jer nam Bog ne dade duha bojažljivosti, nego jakosti i ljubavi i razboritosti“. (2. Timoteju 1, 7)
U jednome trenutku za vrijeme Drugog svjetskog rata general George Patton susreo se sa visoko-rangiranim savezničkim časnikom na Siciliji. Čovjek je hvalio Pattona zbog njegove odvažnosti i hrabrosti. No Patton mu je rekao: „Gospodine, ja nisam hrabar čovjek… Svaki puta kada bih čuo pucanj ili kada bih vidio bitku toliko bih se bojao da su mi se dlanovi znojili“.
Godinu dana kasnije u svojoj autobiografiji Patton je iznio tajnu svoje hrabrosti. Napisao je, „U svome sam životu naučio da se nikada ne trebam pouzdavati u svoj strah“.
Zapanjujuće jest koliko strah utječe na naše svakodnevne odluke. Razmislite o tome. Koliko odluka dnevno donesete bez da prije toga ne razmišljate o tome da će nešto možda poći po zlu? I ostvari li se uopće to čega se bojite?
Kako možemo prepoznati strah kada ga ugledamo? Gledajući na izvor straha. Strah dolazi ili iz manjka povjerenja u Boga ili ako vjerujemo da nam Bog ne želi dati ono što je najbolje za nas. Ako upadnete u jedan od ovakvih načina razmišljanja postajete otvoreni za strah, a ne za povjerenje.
Kao vjernici možemo pobijediti strah u svakoj situaciji pitajući se jednostavno pitanje: „Što bih radio ovdje da sam se u potpunosti oslonio na Božju snagu i dobrotu“? Nakon što odgovorimo na ovo pitanje i reagiramo sukladno odgovoru, biti ćemo na dobrome putu da se oslobodimo straha. Molite neka vam Bog otkrije ona područja u životu u kojima kod vas postoji strah i u kojima mu ne vjerujete.
Dok danas razmišljate, možete li se sjetiti područja u svojim životima u kojima ste bili vođeni strahom umjesto povjerenjem? Koliko bi drugačije izgledale vaše svakodnevne odluke da ste u potpunosti vjerovali Božjoj snazi i dobroti?
Izvor: Crosswalk.com; Prijevod: Ivan H.
