Kod mnogih vjernika sotona ulazi u njihov život i izlazi iz njega na svoju volju.
Jedna od velikih tragedija Crkve u ovoj generaciji i jedna od najvećih Božjih žalosti je da toliko kršćana zapravo nije sretno. Oni na sebe stavljaju dobru fasadu – pjevaju, plješću, smiješe se i slave. Ali odmah ispod površine nalazi se osamljenost i duboki jad.
Ti kršćani su vrući, a onda iznenada hladni. Ne mogu se nositi sa strahom, a depresija ih tlači poput parnog valjka. Jedan tjedan su visoko, sljedeći nisko. Mnogo puta i njihov brak je takav. Jednoga dana sve je dobro između muža i žene, a sljedećeg su jadni.
Postoje dani kad ne mogu ni razgovarati jedan s drugim. Objašnjavaju to ovako: “Pa, tako je to u braku. Ne možeš očekivati ostati sretan i pun ljubavi sve vrijeme.”
Vjernici uhvaćeni u takav ciklus gore-dolje trebali bi obratiti pozornost na Pavlove riječi Timoteju. On je poticao ovoga mladog čovjeka da pomogne drugima da započnu zdravo razmišljati te “umaći iz mreže đavla koji ih žive drži u ropstvu da vrše njegovu volju” (2 Tim 2,26) ili, kao što kaže drugi prijevod: “… koji ih je uhvatio na svoju volju.”
Ovo savršeno opisuje mnoge vjernike: s obzirom da su mu dali pristup, sotona ulazi u njihov život i izlazi iz njega na svoju volju. Oni ne koriste vlast kako bi zaustavili đavla na vratima svoga srca i on se, držeći ih, šepiri. “Nemaš u sebi nikakve Kristove sile da me zaustaviš”, kaže sotona. “Moj si rob i činit ću kamo želim.”
Strašan je taj nedostatak pobjede u Kristu! Isus nije umro da nastavite živjeti pod vlašću sotone nakon što ste svoje srce dali njemu. Budite pažljivi da ne upadnete u tu zamku!
Umjesto toga, postavite svoje srce da čvrsto hoda s Bogom i zahtijevajte njegova obećanja. Odlučno ga nastojte tražiti svom svojom snagom i on će ispuniti vaše srce istinskog, trajnom radosti.
Autor: David Wilkerson; Izvor: Worldchallenge.org
