Često mi kažu: “Gospodine Busch, vi ste sretnik. Imate nešto što mi nemamo.” Ja na to odgovaram: “Ne govorite gluposti! I vi to možete imati! Isus je ovdje i za vas!” I tada obično slijedi pitanje: “Kako mogu početi živjeti s Bogom?” Biblija na to odgovara jednom jedinom rečenicom: “Vjeruj u Gospodina Isusa!”
O, kad bih vas mogao dovesti do takve vjere! Da bih vas uvjerio, moram još jedanput objasniti što u stvari znači “vjerovati”. Mnogi imaju krivo shvaćanje o vjeri. Netko, na primjer, pogleda na sat i kaže: “Sada je točno sedam i dvadeset. To znam sasvim sigurno.” Drugi, koji nema sat, kaže: “Vjerujem da je sedam i dvadeset.” Ljudi misle kako je “vjerovanje” nešto što nije potpuno sigurno, dakle, pretpostavka. Nije li tako? Što znači “vjerovati” kad Biblija kaže: “Vjeruj u Gospodina Isusa Krista!”
Jednom sam prigodom održavao predavanja u glavnom gradu Norveške, Oslu. U subotu ujutro htio sam odletjeti natrag u Njemačku jer sam drugi dan trebao govoriti u Wuppertalu. Sve je krenulo loše čim sam stupio nogom u zrakoplovnu luku: zrakoplov je zbog magle kasnio sat vremena. Naposljetku smo ušli u zrakoplov za Kopenhagen, gdje smo trebali prijeći u drugi zrakoplov. Kad smo već bili nad Kopenhagenom, pilot odjednom okrenu prema Švedskoj. Preko razglasa obavijestio nas je da je Kopenhagen sav u magli i da ne možemo sletjeti. Odletjesmo za Malmö. Malmö u Švedskoj posljednje je mjesto na svijetu u koje sam htio ići. Što ću tamo? Htio sam za Düsseldorf i odande za Wuppertal! Sutra moram govoriti ondje!
Konačno sletjesmo u Malmö. I što smo vidjeli: zrakoplovna luka bijaše prepuna ljudi. Zrakoplovi su još dugo slijetali jedan za drugim. Malmö je bio jedini grad u kojemu nije bilo magle, stoga su svi zrakoplovi slijetali u njegovu zrakoplovnu luku. Bila je razmjerno malena pa u zgradi nije bilo mjesta za sjesti. Čekajući ondje, sprijateljio sam se s jednim austrijskim trgovcem. Obojica smo se pitali: “Što će se dogoditi? Možda ćemo do jutra morati ovako stajati! Otpast će nam noge od umora!” Svi su psovali i ispitivali, mrštili se i gunđali, kao što je to uobičajeno u takvim trenucima. Odjednom se začu glas preko razglasa: “Jedan četveromotorac leti prema jugu! Ne znamo hoće li sletjeti u Hamburg, Düsseldorf ili Frankfurt. Tko želi na jug, neka uđe u zrakoplov!” Bilo je to pomalo nesigurno. Neka žena pokraj nas poviče: “Ja ne ulazim u taj zrakoplov! Bojim se!” Rekoh joj: “Draga gospođo, pa ne morate ući! Nitko vas ne tjera ulaziti!” Moj Austrijanac, više za sebe, reče: “Hm, letjeti po takvoj magli! A još se ni ne zna gdje će sletjeti!” U tom trenutku kad je jaukala, a i Austrijanac me malo obeshrabrio, pokraj mene prođe pilot u plavoj odori. Zagledah se u njegovo smrtno ozbiljno i potpuno mirno lice. Pogledavši ga, pomislih: “Taj zna što je odgovornost! Za njega to nije igra!” Okrenuh se svom prijatelju Austrijancu i rekoh mu: “Čovječe, ovome se možemo povjeriti! Dođite, idemo u zrakoplov! Taj nije neki vjetrogonja!”
I uđosmo u zrakoplov. Od trenutka kad smo napustili čvrsto tlo i ušli u zrakoplov, predali smo se u ruke tom čovjeku. Ali uzdali smo se u njega. Ja sam mu povjerio svoj život. Sretno smo sletjeli u Frankfurt i trebala mi je cijela noć da se vratim kući. Ali stigao sam na cilj! To znači “vjerovati”! Vjerovati znači: pouzdati se u nekoga, povjeriti mu se.
Kako početi živjeti s Bogom? “Vjeruj u Gospodina Isusa Krista!” Točnije rečeno: Uđi k Isusu! Kad sam ulazio u onaj zrakoplov, imao sam osjećaj da bi moj Austrijanac najradije ušao samo s jednom nogom, a drugom ostao stajati na pisti. Ali to nije išlo. Mogao je ili ostati vani ili svoj život potpuno povjeriti pilotu! Tako je i s Isusom. Ne možete s jednom nogom živjeti bez Isusa, a s drugom stajati kod njega. To ne pali! Vjerovanje u Gospodina Isusa i život s Bogom mogući su jedino ako mu u potpunosti predam svoj život. Moram mu reći poput autora one pjesme: “Uzmi život sebi moj, neka bude svagda tvoj.”
U koga drugoga se pouzdati ako ne u Sina Božjega? Nitko na svijetu nije učinio za mene toliko kao Isus! Toliko me ljubio da je za mene umro na križu; i ne samo za mene, nego i za vas! Nitko nas nikada nije ljubio kao on. Osim toga, on je ustao od mrtvih i sada je živ. Zašto ne povjeriti svoj život njemu koji je pobijedio smrt? Budale smo ako to ne učinimo! U trenutku kada predam svoj život Isusu, ulazim u život koji dolazi od Boga. Pjesma koju osobito volim, kaže: Predajem ti sve, Isuse, / sve što znam i što imam. / Predajem ti sve, Isuse, / tijelo, dušu, duha – sve. / Predajem ti sve, Isuse, / čini sa mnom što želiš… Ah, kad biste i vi htjeli ovako reći Isusu!
Ako želite predati svoj život Isusu i ući k njemu, ako mu želite povjeriti svoje biće, recite mu to! On je tu! On je kraj vas! Čuje vas! Recite mu: “Gospodine Isuse, predajem ti svoj život!” Kad sam ja, dotada bezbožnik, doživio obraćenje i primio Isusa u svoj život, molio sam: “Gospodine Isuse, predajem ti svoj život. Ne mogu ti obećati da ću biti dobar. Za to mi moraš dati novo srce. Imam lošu narav, ali sve što jesam predajem tebi. Napravi nešto od mene!” To je bio trenutak kada sam s obje noge ušao k Isusu i predao upravljač svog života njemu koji me otkupio svojom krvlju.
Tako se samo ulazi u život s Bogom. Želi li tko napredovati u tom životu, tada treba neizostavno činiti tri stvari: čitati Božju riječ – Bibliju, razgovarati s Bogom – moliti, i družiti se s djecom Božjom – crkvom.
Ne možete pripadati Isusu a da vas on uopće ne zanima. Trebate imati Bibliju ili Novi zavjet i svaki dan provesti barem petnaest minuta čitajući Božju riječ. Ono što ne možete razumjeti, jednostavno ostavite za neko drugo vrijeme. Što češće budete čitali, napisano će vam postajati sve jasnije i čudesnije. Koliko se puta moje srce ispunilo neizrecivom radošću što pripadam divnom Spasitelju i što ga mogu naviještati drugima. Nije moguće imati život Božji samo za se i ne navješćivati ga drugima.
Prvi zahtjev za kršćanski rast je čitanje: proučavanje Božje riječi. Drugi je molitva. Isus vas čuje! Ne trebate mu držati uzvišene govore. Dovoljno je moliti jednostavne molitve, poput jedne domaćice: “Gospodine Isuse! Danas mi je grozan dan: muž je loše volje, djeca me ne slušaju, trebam oprati hrpu rublja, trebam deset maraka… Gospodine Isuse, predajem ti sav svoj jad. Ispuni moje srce radošću i daj mi da proživim ovaj dan kao Božje dijete! Pomozi mi u svemu! Gospodine Isuse, zahvaljujem ti što se mogu pouzdati u tebe!” Isusu mogu reći sve što mi leži na srcu – potpuno sve! Možete se moliti i ovako: “Gospodine Isuse, pomozi mi da te bolje upoznam i sve više ti pripadam!”
I treći dio života s Bogom jest zajedništvo s kršćanima. Drugim riječima, trebate se pridružiti onima koji također žele pripadati Isusu. Netko mi je nedavno rekao: “Ja želim vjerovati, ali nikako ne uspijevam!” Savjetovao sam mu: “Nedostaje vam zajedništvo s kršćanima!” On na to reče: “Ne sviđaju mi se baš svi ti ljudi!” – “Nažalost”, rekoh mu, “tu onda nema pomoći. Ako očekujete da ćete jednoga dana živjeti s njima u nebu, onda se već sada morate pripremati za to! Dragi Bog ne može sve kršćane oblikovati tako da bi se vama sviđali.”
Kao dječak poznavao sam direktora jedne banke u Frankfurtu, starijeg čovjeka koji mi je pripovijedao mnoge zgode iz svog života. Kada je položio veliku maturu, otac mu reče: “Evo ti toliko i toliko novaca. Sada možeš proputovati sve europske glavne gradove.” Pokušajte to zamisliti: imao je samo osamnaest godina, a pružila mu se tako divna prilika. Kome ne bi bilo drago da mu se pruži tako nešto?
Stari bankar mi nastavi pripovijedati: “Znao sam jednu stvar: u velegradovima bih lako mogao upasti u grijeh. No ja sam htio pripadati Isusu. Stoga sam ponio Novi zavjet. Svaki dan prije no što bih napustio hotelsku sobu, htio sam čuti Isusov glas i govoriti s njim. A kada bih doputovao u neki grad, obvezno bih potražio kršćane. Posvuda sam nailazio na Isusove sljedbenike: u Lisabonu, Madridu, Londonu… Najteže je bilo u Parizu. Ondje sam dugo tražio nekoga tko pripada Kristu. Konačno sam saznao za nekog postolara. – ‘On čita Bibliju!’ rekoše mi.” I tako je mladić otišao posjetiti postolara. Ušavši u njegovu radionicu upita ga: “Poznajete li Isusa?” Postolarove oči zasvijetliše umjesto odgovora. Mladić mu reče: “Došao bih do vas svako jutro i mogli bismo zajedno moliti. Mogu li?” Toliko mu je bilo važno imati zajedništvo s nekim tko uistinu želi biti kršćaninom.
Dakle, to sam htio razjasniti. Život s Bogom nije nikakva iluzija od trenutka kad Isus uđe u nečiji život. Kako početi živjeti s Bogom? “Vjeruj u Gospodina Isusa Krista!”
