U novinama nailazimo na hrpu članaka u kojima se osuđuju postupci pojedinih ljudi, o tome kako pronaći rješenje za izlazak iz krize, o tome postoji li uopće rješenje za probleme koji su poprimili poprilično velike razmjere.
Ne možemo upaliti televiziju, a da nas ne zaskoči nešto o tome. I onda se mi kao studenti možda pitamo čemu to naše studiranje kada nema posla, da smo možda bezveze utrošili vrijeme, volju, pa u konačnici, i novac. Pojavi se opasnost da pomislimo da je sve bilo uzalud, da rješenja jednostavno nema. No, je li to zaista tako?
Je li to zaista tako? Smijemo li mi kao mladi razmišljati na taj način. Ne bismo smjeli, ali dogodi se i takvo razmišljanje. Problem je u tome što uvijek postoji rješenje i uvijek nam je blizu, ali mi se jednostavno povodimo krivim stvarima. Studenti, jeste li se možda zapitali da je rješenje vaših problema Isus? Jeste li se u teškim trenucima, u trenucima kada ste zabrinuti za svoju egzistenciju obratili Isusu?
Neću suditi, neki možda i jesu, ali većina vjerojatno i nije. Ja krećem od sebe jer često kada bih se baš trebao utjecati Njemu, ja nekako tražim rješenje u zemaljskom. Ako se netko pronašao u mom primjeru – drago mi je. Naime, jako je bitno naučiti razlikovati dvije stvari – vjerovati u Boga i vjerovati Bogu. Nekako mislim da uglavnom svi vjerujemo da Bog postoji, da je On tu, da nas je On stvorio. I to je, naravno, jako bitno. No, postoji jedna, rekao bih, još bitnija stvar, a to je vjerovati Bogu, vjerovati da će On iznaći rješenje za naše probleme, ali također moramo i naučiti da moramo prihvaćati njegovu volju. Recimo da to pišem iz prve ruke jer sam to shvatio na teži način. Zaista, treba vjerovati Bogu… ali to je proces i treba puno vremena i volje… ali se isplati… mi smo studenti… pa shvatimo to ozbiljno, kao što bismo trebali ozbiljno shvaćati naše studiranje.
Često kažemo: ”U Božje ruke!” pa stoga nastojmo da to zaista bude tako. Stoga, neka nas to ohrabri, ali isto tako i mi trebamo dati truda sa svoje strane jer ne kaže se uzalud: ”Moli i radi!” Dakle, Isus će nam pomoći da pronađemo rješenja, da pronađemo posao, ali On isto tako očekuje i da se mi pokrenemo. Mi smo studenti i naša je primarna zadaća savjesno ispunjavanje naših obveza na fakultetu koje će biti popraćeno molitvom. Ponavljam – Moli i radi! Isus od nas očekuje da se brinemo, jer to znači da nam je do nečega stalo, ali postoji jedna bitna stvar u toj zabrinutosti: Isus nije rekao: ”Ne brinite se za ništa!”, on je rekao: ”Ne brinite se tjeskobno za sutra!” Time nam je dao rješenje, iz ovoga je sve jasno. Isus i nama studentima želi reći: ”Brinite se za svoje sutra, ali neka ta briga ne bude tjeskobna u strahu što to sutra nosi… ne brinite se jer ja sam s vama!” I zato mu se nikad ne zaboravimo obraćati u molitvi. Mi smo mladi, studiramo, intelektualci smo, zatrpani smo mnoštvom aktivnosti, raspolažemo mnoštvom informacija. I istina je da što čovjek više zna i što je više uključen da mu je teže. Zato je bitno svoje brige prepustiti u Isusove ruke, predati mu to svako jutro kada ustajemo, svaku večer kada idemo spavati, predajmo mu to u molitvi.
Student si! Jesi li kada zamolio Isusa za pomoć u nekom ispitu? Siguran sam da jesi! Ova potraga za poslom i nije ništa drugo nego jedan od ispita koji je postavljen pred tobom. Pa što ti je onda činiti – moli i radi, i pazi da imaš zastupljeno i jedno i drugo jer jedno bez drugoga ne ide. Nekad se i padne na ispitu na fakultetu, nekad se i padne na životnom ispitu, ali to je naša slaba ljudskost. Da, ljudi smo, slabi… Ali ne smijemo zaboraviti da je Isusova ruka uvijek pružena prema nama i da će nas podići. Pad je ponekad i sredstvo jačanja tebe kao osobe.
Da, istina je da su vremena takva da je došlo do zasićenosti na tržištu rada, da se prima sve više studenata, a da je sve manje radnih mjesta. Ali, studentu/studentice, zapamti jednu jako bitnu stvar – ti tražiš posao s Isusom, Isus je tvoj suputnik, On upravlja tvoje korake, On zna najbolje kako, On s tobom gleda oglase za posao, On kaže da se ne brineš tjeskobno, On je tvoje rješenje. Samo mu pruži ruku i samo hrabro!
