Usamljenost vrlo negativno utječe na naše zdravlje, a profesor psihijatrije Robert Waldinger s Harvarda istražuje korijene ove rastuće epidemije. U ovom članku donosimo presjek njegovih misli baziranih na ovom videu:
Usamljenost je postala sveprisutna i rastuća epidemija u našem društvu, koja pogađa ljude svih dobnih skupina, razina prihoda i demografskih skupina.
Osjećaj usamljenosti definiran je kao osjećaj manje povezanosti s drugima nego što je željeno, a riječ je o subjektivnom iskustvu koje može nastati čak i usred gužve ili unutar braka.
Mladi su najusamljenija skupina društva
Kako pokazuju istraživanja, čak 60% ljudi priznaje osjećaj usamljenosti, pri čemu su mladi od 16 do 24 godine najusamljenija dobna skupina.
Korijeni ove epidemije usamljeno dolaze iz 1950-ih, kada su društvene promjene poput povećane mobilnosti zbog poslovnih i obrazovnih prilika poremetile tradicionalne mreže obitelji i prijatelja.
Dolazak televizije dodatno je pridonio opadanju sudjelovanja u zajednici, jer su ljudi sve manje izlazili, rjeđe se pridruživali klubovima i manje posjećivali crkvu i druge vjerske institucije. Digitalna revolucija pogoršala je problem, pružajući više ekrana i softvera koji odvlače pažnju od značajnih ljudskih veza.
VIDI OVO: Molitva u usamljenosti: Nikada niste sami!
Usamljenost utječe na pad mentalnih funkcija
Istraživanje Julianne Holt-Lunstad ističe ozbiljne zdravstvene posljedice usamljenosti, izjednačavajući ih s rizicima za zdravlje pušenja pola kutije cigareta dnevno. Usamljenost ne doprinosi samo povećanju stresa, već je povezana i s bržim padom mentalnih funkcija u kasnijem životu.
Međutim, suzbijanje usamljenosti nije nepremostiv izazov. Investiranje u odnose s drugima, kako u bliskim vezama tako i u opuštenim susretima, prepoznato je kao moćan način poticanja osjećaja pripadnosti i blagostanja. Riječ je ne samo o dubini odnosa već i o širini, obuhvaćajući interakcije s različitim pojedincima, od dostavljača pošte do blagajnice u trgovini.
Rješenje za usamljenost leži u prepoznavanju važnosti veza
Za one koji se bore s usamljenošću, preporuka je pronaći okruženje ili aktivnost u kojima se osjećaju ugodno u društvu drugih. Prevladavanje straha od odbacivanja ili izolacije može uključivati učenje socijalnih vještina i revidiranje pretpostavki o nepoželjnosti. Terapija kognitivnog ponašanja pruža strategije kako pojedinci mogu komunicirati svoju želju za povezivanjem.
Zaključno, epidemija usamljenosti je složen problem ukorijenjen u društvenim promjenama, pogoršan tehnologijom. Međutim, rješenje leži u prepoznavanju važnosti ljudskih veza i aktivnom traženju prilika za sudjelovanje s drugima, što konačno potiče osjećaj pripadnosti, važnosti i povezanosti u našim životima.
Ako vas zanima kako Bog može pomoći u borbi protiv usamljenosti, pročitajte članak na OVOM LINKU.
