Jednom je jedan nesretni mladić došao do starog učitelja i rekao mu da ima jako puno problema u životu i upitao ga je za savjet.
Stari učitelj mu reče da stavi šaku soli u čašu vode i da to popije.
“Kako ti se sviđa?” – Upita učitelj.
“Grozno je.” – Napravi grimasu mladić.
Učitelj se nasmije i zatim upita mladića da uzme još jednu šaku soli te je stavi u obližnje jezero. Hodali su u tišini do jezera i učenik ubaci šaku soli u jezero.
Starac reče: “Sada popij malo vode iz jezera.”
Dok je voda curila niz mladićevu bradu, učitelj upita: “Kako ti se sviđa?”
“Dobro je.” – Kaže mladić.
“Ima li okus soli?” – Upita učitelj.
“Ne.” – Kaže mladić.
Učitelj sjedne pored ovog napaćenog mladića, uzme mu ruku i reče: “Bol života je kao ova so, ni više, ni manje. Količina boli u životu ostaje ista, potpuno ista. No, osjećaj boli koji doživljavamo ovisi od posude u kojoj to stavljamo – rastvaramo. Stoga, kada te boli, jedino što možeš učiniti je da proširiš svoju percepciju za stvari. Prestani biti čaša. Postani jezero. “
