Kako jedna iskra može uništiti kuću, cijeli kvart ili cijeli grad… Kako sve što je čovjek stekao, na ovaj ili onaj način, u trenu može postat pepeo i prah…
Kako sam čovjek u trenu može prestat disat zrak. I kako mu začas može biti oduzet dah …
Čovjek je uvijek – na rubu. Samo što toga najčešće nije svjestan. Neka iskra je uvijek tu negdje. Povoljan trenutak čeka.
Što zapravo imamo i što ćemo ponijeti sa sobom?
“A sadašnja nebesa i zemlja istom su riječju pohranjena za oganj i čuvaju se za Dan suda i propasti bezbožnih ljudi.” (2. Petrova 3,7)
Autor: Dražen Radman
