Tuga je dio života. Svi koji tuguju zbog gubitka voljene osobe moraju se pouzdati u Božju mogućnost da im pomogne prebroditi taj gubitak.
Moramo naučiti i shvatiti da nas tugovanje zbunjuje i dezorijentira, što traje neko vrijeme. Toga se ne rješavamo, kroz to postupno prolazimo.
Glasoviti kršćanski pisac C. S. Lewis piše o svom iskustvu tugovanja nakon smrti supruge koja je umrla od raka: “Jer u tugovanju ništa ‘ne miruje’. Nastojimo se izvući iz razdoblja u kojem smo se našli, ali ono se vraća. Vrtimo se u krugu. Sve se ponavlja.”
Kako se nositi s tugom?
U Bibliji piše da postoji put koji nas u teškim razdobljima života vodi na povišeno mjesto. To iskustvo može doista biti, ili nam se tako samo čini, opasno po život. To je opasan put koji vodi kroz dolinu smrti o kojoj govori David u Psalmu 23, 4: “Pa, da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.” David je govorio o razdoblju kada Bog ide s nama kroz iskustva doline smrti. Tuga je jedno od takvih teških iskustava.
U dolini tuge, gdje je put nepouzdan i mi smo nesigurni u sebe, učimo se pouzdavati u Boga. Nakon svega, postoji li bolja mogućnost? Pouzdanje nam omogućuje da zadržimo smjer krećući se dolinom “u području vjere, a ne u području gledanja” (2. Korinćanima 5, 7). U protivnom, izgubit ćemo se na putu i ostati izgubljeni u očaju.
Potreban je pouzdan vodič koji će nas voditi kada gubimo iz vida ono prema čemu smo krenuli. Samo jedan Vodič je dovoljno pouzdan da nas vodi. Taj Vodič je Isus Krist. On je uistinu “put istina i život” (Ivan 14, 6).
PROČITAJTE: Ne možete se nositi sa svojom boli? Bog vam može pomoći!
Odrastao sam u planinama središnje Pensilvanije, gdje sam provodio mnogo vremena u prirodi i volio takav način života. Provodio sam mnogo vremena u planinarenju, kampiranju, bavio se lovom i ribolovom. Mnogo sam puta odlazio sam, jer sam volio osamu. Na te izlete sam uvijek nosio kompas za svaki slučaj. Ali ga nikada nisam koristio. Orijenitrao sam se u prostoru gledajući krajolik. Znao sam gdje se nalazim u odnosu na planinski lanac i doline koje sam mogao vidjeti.
Kada sam se preselio u Michigan, susreo sam se s nečim što me prilično zbunjivalo. Prilikom mog prvog odlaska u lov, izgubio sam se u močvari. Proveo sam nekoliko strašnih sati prije nego sam našao izlaz. Za razliku od mog doma u Pensilvaniji, ovdje u južnom Michiganu nije bilo planina. Prije sam se uvijek orijentirao prema planinama, ali sad sam bio na milosti kompasa. Naučio sam se pouzdati u svoj kompas i karte. Nosim ih sa sobom svaki put kada nekud idem. Pomažu mi da se krećem u pravom smjeru, čak i onda kada ne vidim kamo idem.
Kako se nositi s tugom?
U dolini tuge, jedini način da se nastavimo kretati u dobrom smjeru je da se pouzdamo u kompas i karte koje nam je Bog dao. Ponekad nam se čini da je Biblija, 2000 godina stara karta, prestara da bi nešto vrijedila. Ali kompas Božjeg sveprisutnog Duha i karte Biblije uvijek nas vode u dobrom smjeru. Ako ih budemo točno i strpljivo slijedili, proći ćemo kroz dolinu.
PROČITAJTE: Razgovaranje o tuzi i boli može dovesti do izlječenja: Evo što se tada događa u duši!
Za većinu ljudi tugovanje znači prolaz kroz niz razdoblja. Ako želimo pobijediti tugu, moramo biti voljni kretati se uobičajenim razdobljima koja označuju put. Međutim, treba pripaziti na upozorenja. Nije ispravno razmišljati o pojedinom razdoblju kao posebnom ponašanju koje se javlja u određeno vrijeme te nakon toga nestaje kao riješeno. Jedno razdoblje nije važnije od drugog. Prirodni tijek tugovanja je daleko od onog što se može nazvati mirnim procesom. Bit će mnogo preklapanja u razdobljima tugovanja. Neka vas to ne uznemiri. Očekujte to.
U razdobljima tugovanja možemo očekivati slijedeće:
– šok,
– poricanje,
– ljutnju,
– nagodbu,
– depresiju,
– pokoravanje,
– ponovni ulazak u život.
Ne prolazimo svi kroz to istim redoslijedom i u istom vremenskom razdoblju. Ali svi prolazimo kroz suočavanje sa svojim gubitkom i time slijedimo dobro utrt put. Mnogi su nas preduhitrili, a još će nas mnogi slijediti.
Da bismo prošli taj put, moramo se pouzdati u Božju mogućnost da nam pomogne. Tim putem ne moramo ići sami. On je s nama i On nam želi pomoći da se suočimo s boli i osamljenošću koja je pred nama.
Svako tugovanje je jedinstveno, jer je i svaki život jedinstven
Potrebna je jedna do dvije godine da čovjek prebrodi teški gubitak djeteta ili supružnika. Isto se odnosi i na rastavu braka. Gubitak doma, posla, zdravlja pa čak i menopauza i kriza srednje dobi – sve to iziskuje određeno vrijeme. Zato se ne trebamo iznenaditi ako se netko sporije oporavlja od pretrpljenog gubitka nego što smo predvidjeli.
PROČITAJTE: Molitva za srce ispunjeno tugom
Ne žurite! Bog će završiti svoje djelo kada On odredi da je za to vrijeme: “Siguran sam u ovo isto da će onaj koji je počeo dobro djelo među vama dovršiti ga do Dana Isusa Krista” (Filipljanima 1, 6).
Budite strpljivi s onime što se događa u vama i drugima. Za duboke duševne rane često treba više vremena da zacijele nego za rane na tijelu. Ali ozdravljenje će doći. Ne nadziremo proces i zato se osjećamo ovisnima. Ali ovisimo o dobrom Bogu čija nas ljubav nikad neće napustiti.
Autor: Tim Jackson; Iz knjige “Kako živjeti s gubitkom” (Duhovna stvarnost, Zagreb)
