U životu neće biti uvijek onako kako mi želimo. Mnoge će nas okolnosti obeshrabriti. Kako se nositi s obeshrabrenjem.
Jeste li se ikad obeshrabrili? Možda ćete reći da je ovo pitanje poput pitanja: “Jesi li čovjek?” Rijetko koja osoba se nikada nije obeshrabrila.
Ponekad obeshrabrenje dolazi jer smo izmoreni od predugog i napornog rada bez pauze, a rezultati nisu baš neki. Ili nas je možda tjelesna bolest uzdrmala.
Uzrok obeshrabrenja može biti i taj da smo previše idealistični i očekujemo da se ispuni sve što naumimo. Zajedno s idealizmom, obeshrabrenost često dolazi kad nas ljudi razočaraju. Polagali smo veliku nadu u osobu koja se okrenula protiv nas ili je propala duhovno i moralno. Što god bio uzrok, mnogi se bore s obeshrabrenjem.
Niste samo vi obeshrabreni …
Niste sami ako se tako osjećate. Obeshrabrenost je sastavni dio života. U čitavoj Bibliji možemo vidjeti trenutke obeshrabrenosti.
Rahela, Jakovljeva supruga, nije mogla začeti dijete, što je u davna vremena bilo kao smrtna kazna za ženu. Rahelino malodušje zbog neplodnosti natjeralo ju je da gorko zavapi Jakovu: “Daj mi djece, inače ću umrijeti!” (Postanak 30, 1).
Obeshrabrenje vidimo i u Mojsijevu životu. Kada ga je Bog pozvao da izvede porobljene Izraelce iz Egipta, Mojsije je rekao: “Ja nikad nisam bio čovjek rječit; ni prije ni sada kad govoriš svome sluzi. Ja sam u govoru spor, a na jeziku težak” (Izlazak 4, 10). Ova izjava jednostavno nije bila istinita, kao što nas je Stjepan podsjetio: “Mojsije, odgojen u svoj mudrosti egipatskoj, bijaše silan na riječima i djelima” (Djela 7, 22).
Niti jedan čovjek nikada nije doživio takav gubitak kao Job. U jednom danu izgubio je desetero djece, tisuće životinja, sluge, a kasnije i vlastito zdravlje. Njegov prijatelj Elifaz rekao mu je: “Sad dođe na te nevolja, i ti klonu; dotače se tebe, ti se zbuni” (Job 4, 5).
Obeshrabrenost dolazi u raznim oblicima i premda nije nužno grijeh, može nas dovesti u iskušenje da krivimo Boga ili se distanciramo od Njega.
Kako se nositi s obeshrabrenjem?
Mi smo, nažalost, kratkovidni ljudi, usredotočeni na ono što se trenutno događa (ili ne događa) u našem životu. Kada ne vidimo da se naše čežnje ili želje ispunjavaju odmah, skloni smo sumnjati u Boga i u obećanja koja nam daje u Bibliji. Sumnjamo u Njegovu dobrotu i ljubav prema nama.
Ponekad je lakše vidjeti Božji plan za druge ljude, a što se tiče našeg života, ponekad smo u iskušenju misliti da nas je Bog zaboravio i da su Mu životi drugih ljudi važniji. Ovo je vrlo “kratkovidno” stajalište.
Postoje tri stvari koje možemo učiniti da bismo se ohrabrili.
1. Odustanite od prava na razumijevanje
U životu se događaju stvari koje mi ne razumijemo u potpunosti. U tim trenucima moramo odlučiti svim srcem vjerovati Bogu. Njegovi su putevi viši, On ima kontrolu i On će se brinuti o nama.
“Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli.” (Izaija 55, 9)
Ako svu svoju nadu usmjerimo na stvar ili osobu za kojom čeznemo, postat ćemo obeshrabreni kada se ono, što mislimo da će nas učiniti sretnima i ispunjenima, ne ispuni. Kada smo obeshrabreni, najbolje što možemo učiniti jest potražiti Boga koji je “Bog svake utjehe” (2. Korinćanima 1, 3). Bog je veći i daleko važniji od ljudi, posjeda, stvari …
2. Vjerujte Božjim obećanjima
“Ne boj se jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomažem ti, podupirem te pobjedničkom desnicom.” (Izaija 41, 10)
Božja obećanja su istinita. Čezne da utješi i ohrabri svoju djecu. Kao što je ohrabrio Izraelce, tako svojom Riječju i nas ohrabruje.
Ponovljeni zakon 31, 6 obećava da nas Bog nikada neće napustiti, da će hodati s nama kroz teške dane.
3. Vjerujte Božjoj volji za vaš život
Bog je suveren. Moram imati na umu da je On taj koji kontrolira, a ne ja. Stoga moja molitva mora biti poput Isusove molitve dok je bio u Getsemanskom vrtu: “Ne moja volja, nego tvoja neka bude” (Luka 22, 42). Ako imam na umu Božju volju, tada ću manje biti obeshrabren.
PROČITAJTE JOŠ:
