Sjedila sam u kupaonici, boreći se da dišem, a suze su mi tekle niz obraze. “Nisi dovoljno dobra”, šaputale su moje misli.
“Da, nisam dovoljno dobra ni za što”, odgovorila sam. Ispustila sam krik frustracije, a zatim udarila šakom o zid, plačući još jače.
Međunarodna sam studentica upisana u školu u Južnoj Koreji. Trebala sam se vratiti u kampus u ožujku 2020. na završnu godinu nakon što sam provela zimske praznike s obitelji na Filipinima, ali ograničenja putovanja [zbog koronavirusa] natjerala su me da ostanem kod kuće. To je značilo da moram otkazati sve svoje planove, koji su uključivali istraživačke projekte, stažiranje i vodeće uloge u organizacijama.
Kako su dani prolazili, sve sam dublje padala u tjeskobu i samosažaljenje
Mjesecima bih se budila osjećajući se beznadno i paralizirano od brige, do te mjere da bih provodila sate plačući u svom krevetu. Postala sam razdražljiva prema svojoj obitelji i čak sam povremeno imala napade bijesa. Bila sam ljubomorna na prijatelje koji su se uspjeli vratiti u kampus prije zatvaranja i nastaviti sa svojim uobičajenim aktivnostima.
Dugo sam vremena mislila da postajem dobar student uključivanjem u sve te dodatne programe. Nisam shvaćala da sam nesvjesno formirala svoj identitet oko akademskih postignuća, koja su postala moj najveći izvor radosti i sigurnosti. A kad su mi to uskratili, osjećala sam se nepotpunom.
Učim pronaći svoju vrijednost u Bogu
Oduvijek sam željela biti doktor medicine. Mislila sam da je najsigurniji način da postignem ovaj cilj da imam dugačak popis postignuća, što bi povećalo moje šanse da upišem studij medicine.
Ali dok sam se bavila raznim aktivnostima, moj odnos s Bogom je patio. Iako sam aktivno služila u crkvi, moj osobni hod s Njim bio je ugrožen. Provodila sam sve manje vremena razmišljajući o Njegovoj Riječi. Izgovarala sam polovične molitve. Iskoristila sam sve svoje trenutke praznog hoda kako bih tražila nove prilike za posao, planirala svoje sljedeće korake u karijeri i sanjarila o svojoj budućnosti.
Sve sam to opravdavala govoreći sama sebi da moram biti uspješna kako bih slavila Boga i bila dobar svjedok drugima. Dok uspjeh i postignuća sami po sebi nisu loši i Bog nas poziva da damo sve od sebe i slavimo Ga u svemu što radimo (Propovjednik 9, 10; 1. Korinćanima 10, 31), te stvari ne bi trebale na kraju preuzeti Božje mjesto u našim životima.
Jednog dana ponovno sam se brinula o svom studiju i odlukama o karijeri, ali sam se osjećala potištenije i poraženije nego inače. Osjećala sam se odbačenom jer se činilo da nitko ne razumije kroz što zapravo prolazim i nisam dobivala onu vrstu podrške koju sam mislila da ću dobiti od onih kojima sam se obratila za pomoć. Ali znala sam da me Bog neće odbaciti, pa sam Mu se obratila u molitvi. Čak i prije nego što sam uspjela izgovoriti riječ, osjetila sam kako Bog nježno govori: “Pronađi svoju vrijednost u Meni.” I tako sam priznala da sam pala u idolopoklonstvo i zamolila sam Ga za oprost.
PROČITAJTE: 10 znakova da imate idola s kojim vrijeđate Boga, a da toga niste ni svjesni
Bog je iskoristio ove neuspjehe da otkrije pravo stanje mog srca. Isus kaže u Mateju 6, 21: “Jer gdje je vaše blago, ondje će vam biti i srce.” Shvatila sam samo da sam svoja postignuća učinila idolom, jer nisam imala mira kada je Bog dopustio da mi ih oduzmu.
Ali tu nije bio kraj. Nekoliko dana nakon što sam molila, ponovno sam se bacila u brige. Dok sam počela provoditi više vremena čitajući Bibliju i moleći se, u pozadini svog uma i dalje sam se tvrdoglavo držala svoje želje za postignućima. Nakon naviještanja Božjih obećanja, okolnosti bi me opteretile i ponovno bih izgubila fokus na Njemu.
Jednog dana, moja tjeskoba je postala toliko jaka da su me odvezli na hitnu jer sam osjećala snažan pritisak u prsima i bilo mi je teško disati. Srećom, liječnici su brzo riješili problem i poslana sam kući za nekoliko sati. Ali to je za mene bio brutalan poziv na buđenje.
Psalam 23 nudi prekrasnu sliku odmora i zadovoljstva: “Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju. Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega.”
Gledajući sebe, vidjela sam da je moje zdravlje – fizičko, mentalno i emocionalno – narušeno jer sam napustila pravog Pastira. Bila sam zavedena.
Hvala Bogu da me pronašao gdje sam bila. Nakon mjeseci života u začaranom krugu samosažaljenja i tjeskobe, konačno sam se odrekla svog idola i odlučila zadržati pogled na svom Pastiru.
Kraljevo dijete
U proteklih nekoliko mjeseci podsjetila sam se na to kako je Bog Kralj svega stvorenoga i Otac pun ljubavi (Ponovljeni zakon 10, 12-13).
Neprijatelj je iskoristio mog idola da me odvrati od Boga i divnih blagoslova koje imam u Njemu. Zahvalna sam što je zamijenio “Nisi dovoljno dobra” u mom umu svojim utješnim riječima “Ti si moje dijete”. Kada sam odlučila počivati u svom identitetu Njegove kćeri, vidjela sam kako je Njegova ljubav preplavila moj život.
On je nadalje liječio sve moje rane iz prošlih mjeseci. Ne samo da mi je Bog donio duhovno iscjeljenje, vratio mi je i fizičko zdravlje. Uklonio je moje depresivno stanje i moje napadaje tjeskobe zamijenio mirom “koji nadilazi svaki razum” (Filipljanima 4, 7).
Dok se divim u prisutnosti svog nebeskog Oca, mogu se svaki dan probuditi ispunjena nadom. Sada mogu pronaći radost u trenucima podijeljenima s obitelji, a Bog mi je pokazao nove načine da im služim. Počela sam voditi smislenije razgovore s prijateljima.
U rujnu 2020., šest mjeseci nakon početka karantene, Bog mi je milostivo dao nove prilike na internetu. I dalje se suočavam s mnogim neizvjesnostima u svom učenju. Puno sam puta u iskušenju preuzeti kontrolu i brinuti se, ali Bog bi me uvijek iznova podsjetio: “Ti si moje dijete”. Čak i ako mi On ne otvori više mogućnosti ili karijera koju sam za sebe planirala propadne, znam da imam vrijednost i budućnost u Njemu.
Stavljanje Boga iznad svega
Kad god sam u iskušenju da postignuća ponovno stavim iznad Boga, podsjetim se da nijekanje naših idola nije jednokratna stvar – to je svakodnevna predaja. Moramo biti uporni u stavljanju Boga na prvo mjesto – Boga iznad svega, svaki dan.
Teško je, ali imamo svu pomoć koja nam je potrebna: Bog nas je blagoslovio Duhom Svetim da nas vodi (Ivan 14, 15-17), Biblijom da nas pouči (2. Timoteju 3, 16-17) i crkvu da nas ohrabri i drži odgovornima (1. Solunjanima 5, 11; Jakovljeva 5, 16). Ako smo pali u idolopoklonstvo, On je vjeran da oprosti (1. Ivanova 1, 9). U Kristu, naše nevolje nemaju konačni utjecaj na nas (Ivan 16, 33).
Stavljanje Boga na prvo mjesto je za naše dobro. Ali, što je još važnije, stavljamo Ga na prvo mjesto jer zaslužuje našu najveću pohvalu. Molim se da pjevamo zajedno sa svom djecom Božjom: “Prinesite Jahvi slavu njegova imena, poklonite se Jahvi u svetištu njegovu!” (Psalam 29, 2)
Autorica: Isabel Crisostomo; Izvor: ymi.today
