Prije nego sam postao kršćanin, tijekom mnogo godina znao sam čuti vjernike kako razgovaraju o njihovim “duhovnim darovima”.
Opisivali bi svoju sposobnost za pjevanje ili naučavanje ili obavljanje određenog zadatka, i te sposobnosti su jedva zvučale kao “prirodni talenti”. Došao sam do zaključka da su ti ‘čudni’ kršćani samo imali zajednički jezik i jaku želju da sve vide kao dar od Boga (što se moglo jednostavnije objasniti običnim terminima).
Kad sam postao kršćanin, počeo sam prepoznavati brojne mogućnosti koje su se pojavile, odnosno procvjetale u mom vlastitom životu. Jesu li to bili samo prikriveni talenti, ili je imalo neke veze sa tim “duhovnim darovanjima”? Možda je došlo vrijeme da se još jednom osvrnem na “duhovne darove” i usporedim ih sa onim što sam mislio da su “prirodni talenti”.
Čak i prije nego što sam počeo razlikovati “darove” i “talente”, prepoznao sam da svi oni dolaze iz istog izvora. Ako prihvatimo pretpostavku da je svemogući Bog stvoritelj sve materije i života, razumno je zaključiti da naše sposobnosti (čak i ako smo ih skloni pripisati genetici ili okolini), moraju uvjerljivo dolaziti iz jednog izvora te genetike i okruženja: Boga koji je prije svega sve stvorio. Možemo se prepirati oko toga je li nešto talent ili dar, ali moramo biti oprezni, kao promišljeni kršćani, da ne zamijenimo te dvije riječi kao da imaju isto značenje. Jer nemaju.
Svi imaju neku vrstu urođenog talenta. Možda mislite da niste osobito talentirani, ali ako sami sebe bolje promotrite, otkriti ćete da postoji neka sposobnost koju posjedujete mnogo više nego drugi. Naravno, možda postoji netko tko je u toj određenoj sposobnosti bolji, ali ne radi se o tome; vi također imate povećanu sposobnost u tom području u odnosu na vaše druge vještine i sklonosti. Možda ste bolji sportaš nego glazbenik, ili ste možda bolji umjetnik nego matematičar. Znate u čemu ste talentirani, a u čemu niste. No, kako znate je li ta određena sposobnost koju razmatrate “prirodni talent” ili “duhovni dar”? Pa, možda bismo trebali vidjeti što Biblija kaže o duhovnim darovima. Pavao opisuje duhovne darove na tri mjesta:
1. Korinćanima 12,7-11
A svakomu se daje očitovanje Duha na korist. Doista, jednomu se po Duhu daje riječ mudrosti, drugomu riječ spoznanja po tom istom Duhu; drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu dari liječenja u tom jednom Duhu; drugomu čudotvorstva, drugomu prorokovanje, drugomu razlučivanje duhova, drugomu različiti jezici, drugomu tumačenje jezika. A sve to djeluje jedan te isti Duh dijeleći svakomu napose kako hoće.
Rimljanima 12,3-8
Da, po milosti koja mi je dana svakomu između vas velim: ne precjenjujte se više no što se treba cijeniti, nego cijenite se razumno, kako je već komu Bog odmjerio mjeru vjere. Jer kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a nemaju svi isto djelovanje, tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu. Dare pak imamo različite po milosti koja nam je dana: je li to prorokovanje – neka je primjereno vjeri; je li služenje – neka je u služenju; je li poučavanje – u poučavanju; je li hrabrenje – u hrabrenju; tko dijeli, neka je darežljiv; tko je predstojnik – revan; tko iskazuje milosrđe – radostan!
Efežanima 4,10-12
Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa da sve ispuni. On i »dade« jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova.
Sada se neki kršćani, gledajući u ove stihove, pitaju je li ovaj “popis darova” potpun. Jesu li ovo jedine sposobnosti koje su zapravo “duhovni darovi”? Postoje li još neki? Pa, s obzirom na činjenicu da je Pavao ova tri pisma napisao za tri različite skupine vjernika, i da nije rutinski ponovio isti popis darova, možemo pretpostaviti da vjerojatno postoje dodatni duhovni darovi koji nisu ovdje spomenuti. Dakle, pitanje je: “Koje su razlike između prirodnih talenata i duhovnih darova, i kako možemo prepoznati duhovni dar kad se pojavi?” Teolozi se možda međusobno ne slažu kada se govori o talentima i darovima, ali postoji brojne naizgled očite razlike:
Talenti su nasljedni / Darovi su primljeni
Ovo je možda najveća i najvažnija razlika. Prirodni talenti su one sposobnosti koje su naslijeđene od vlastitih roditelja i njegovane u okviru svoje obitelji. Svi znamo ljude koji su talentirani i koji dolaze iz dugačke linije članova obitelji koji dijele isti talent. Ako neki član takve obitelji ne posjeduje taj zajednički talent, onda obično kažu: “Nemam tih gena (urođeni talent)”. Prirodni talenti su upravo to: “prirodni”! Oni se mogu pripisati prirodnom genetskom materijalu koji postoji u svima nama, koji se prenose sa generacije na generaciju. Sa druge strane, duhovni darovi dolaze izravno od Božjeg Duha; zato se prije svega i zovu “darovi”! “Duh dijeli svakomu napose kako hoće.” Prirodni talenti su nam dani po našem prirodnom rođenju; duhovni darovi su nam dani kada se nanovo rodimo.
Talente posjeduju i spašeni i nespašeni / Darove posjeduju samo spašeni
Svi, bilo da su vjernici ili nevjernici, imaju neku vrstu talenta, ali samo vjernici imaju duhovne darove. Duh Sveti prebiva u svakom vjerniku, i “Bog je svakome odmjerio mjeru vjere”, i sposobnost koja nadilazi naše prirodne talente. Zbog toga što je Duh Sveti izvor duhovnih darova, ne trebamo se čuditi da će oni u kojima prebiva Duh Sveti (koji su spašeni), imati više od prirodnog talenta. Vjernici imaju ove darove Duha:
Riječ mudrosti
Riječ znanja
Vjera (izvanredno povjerenje i predaja)
Dari liječenja
Izvršenje čuda
Prorokovanje
Razlikovanje duhova
Različiti jezici
Tumačenje jezika
Služenje
Poučavanje
Hrabrenje
Davanje
Vodstvo
Milost
Apostolstvo
Evangeliziranje
Pastoralna skrb
Brojni duhovni darovi koji su ovdje navedeni zvuče kao prirodni talenti. Uostalom, ne znate li nekršćana koji je nadareni vođa ili učitelj? Nevjernici mogu biti veoma talentirani u nekim od ovih područja bez da su im dani darovi Duha. No, osim darova koji zvuče kao talenti koje posjeduju nevjernici, postoje i drugi darovi na popisu koji su specifični samo za živote vjernika. Vjernici imaju mnogo prirodnih talenata, ali osim tih talenata, također su darovani od Boga.
Talenti se razvijaju i očekivani su / Darovi sazrijevaju i iznenadni su
Recimo da ste talentirani vođa, a onda postanete kršćanin. Ako Bog odluči koristiti vas u nekoj ulozi vodstva, možda upravo spoznate da je vaš talent uvelike umnožen jer vam Bog također daje duhovni dar vođenja. Možda ćete sada otkriti da su vaše vještine vođenja iznad i izvan svega što ste bili sposobni raditi prije nego što ste bili spašeni. Bog je sklon iznenaditi nas na ovaj način. Svi možemo sa napornim radom i ustrajnošću razviti naše prirodne talente; vježbamo i treniramo, a uz to možemo postići očekivane rezultate. Sa druge strane, duhovni darovi se povećavaju kako sazrijevamo u našem odnosu sa Bogom:
Efežanima 4,14-16
da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi. Nego, istinujući u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist, od kojega sve Tijelo, usklađeno i povezano svakovrsnim zglobom zbrinjavanja po djelotvornosti primjerenoj svakomu pojedinom dijelu, promiče svoj rast na saziđivanje u ljubavi.
Kada nam Bog daruje kako bismo nešto postigli, trebamo očekivati neočekivano. Kako rastemo u našem odnosu sa Bogom, On će nas iznenaditi darovanjem izvan našeg prirodnog talenta.
Talenti se mogu koristiti sebično / Darovi se koriste za služenje Božjoj svrsi
Biblija nam jasno govori da su nam duhovni darovi dani za određenu svrhu. Dok se možemo naći u situaciji da upotreba naših prirodnih talenata služi našim vlastitim sebičnim interesima i željama, duhovni darovi su nam dani od Boga “na korist” i na slavu Božju; dani su nam kako bi ih nazad vratili Bogu dok služimo Njegovoj svrsi za izgradnju obitelji vjernika. Duhovni darovi su nam dani kako bi ih svatko od nas koristio “za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova”. Zato smo svi darovani od Boga na neki način. Ne bismo trebali samo sjediti i gledati kako pastor radi svoj posao, trebali bismo iskoračiti i upotrijebiti darove koje nam je Bog dao.
Prirodni talenti su rezultat našeg genetskog naslijeđa i vježbanja koji proizlaze iz našeg obiteljskog okruženja. Posjeduju ih oboje, i vjernici i nevjernici, i mogu se koristiti za služenje Bogu ili za služenje samima sebi. Duhovne darove dobivamo od Duha Božjeg, onda kada smo spašeni. Oni se razvijaju kako sazrijevamo u našoj vjeri i koriste se za slavu Božju dok služimo drugima i izgrađujemo Božju obitelj.
Autor: J. Warner Wallace
