Pronaći Boga u našoj radosti nam se čini nečim normalnim (jer mislimo da Bog daje dobre osjećaje), no kako pronaći Boga na suhim mjestima?
Bila sam u svojim dvadesetim godinama kada sam zaključila da je kršćanski život dosadan.
Redovito sam čitala Bibliju, ali često nekoncentrirano. Jednostavno mi nije bila tako zanimljiva. Imala sam molitveni popis za svoje prijatelje, no to mi je djelovalo tako obvezujuće. Ionako nije izgledalo kao da su moje molitve ičemu doprinijele. Svakog sam tjedna išla u crkvu, no obraćala sam malo pozornosti na službe.
Većinu sam vremena bila ondje zbog mojih prijatelja. Bila sam zahvalna na tomu što je Krist umro za mene i što me spasio od mojih grijeha, no malo toga mi je priuštilo uzbuđenje. Pretpostavila sam da se tako osjećaju svi nakon što se početni osjećaji nakon obraćenja ”otope”.
Bila sam zadovoljna sa svojom uglavnom površnom vjerom sve dok moj sin nije bio na samrti, kada sam se od apatije maknula na ljutnju prema Bogu. Zašto nije spasio moga sina kada sam Ga za to molila? Osjećala sam se prazno i gotovo bez svrhe, sve dok, mjesecima kasnije, nisam zavapila Bogu u očaju.
Na moje iznenađenje, odgovorio mi je okružujući me nepogrješivim osjećajem njegove prisutnosti. Počela sam razgovarati s Bogom iskrenije nego ikada prije, često koristeći same riječi iz Biblije. To je djelovalo oslobađajuće i kao da mi daje život, nadala sam se da to nikada neće završiti. No kako se snaga moje tuge smanjivala tijekom vremena, tako se smanjivala i snaga moje povezanosti s Bogom.
Moliti za strast
U to vrijeme, čula sam govor Johna Pipera o tome da trebamo voljeti Boga kao što volimo naše supružnike. Nikada prije nisam čula da netko govori o Bogu s takvom strašću, što me je ponukalo na razmišljanje o mojoj želji za Bogom ili nedostatku iste. Nakon toga sam čula drugog govornika. Njezina ljubav prema Isusu također se mogla osjetiti iz njezinih riječi, nakon čega sam se počela pitati mogu li i sama razviti takvu strast. Govorila je o intimnosti u njezinom odnosu s Bogom, o tome kako se On pokazivao na najspektakularnije načine u vremenima kada joj je bilo najteže.
Stoga, počela sam moliti Boga da mi da strast za Njega. Željela sam se radovati u Gospodinu, no nije postojala formula koju se moglo slijediti, nije bilo tri jednostavna koraka, nije bilo načina kako se ovo moglo osmisliti. Trebala sam da Bog stvori iskru.
Iskra je došla kada sam se borila s kroničnim, iscrpljujućim stanjem; dok sam podizala dvije kćeri tinejdžerke, nakon što nas je moj suprug napustio. Život je bio nemoguće težak i trebala sam Boga na načine kako Ga nikada ranije nisam trebala. Tada sam pronašla duboku, prebivajuću radost, koja me preoblikovala. To je ono što sam naučila o pronalaženju istinske radosti u Gospodinu.
Ceste prema radosti
Prvo, trebam biti autentična s Bogom, pogotovo u svojoj boli. Ponekad sam se znala povući od Boga, s gorčinom i beznađem, razmišljajući da Mu ne mogu reći kako se osjećam. No izgovaranje riječi slavljenja kada je moje srce bilo daleko od Boga, nije častilo Boga (Izaija 29, 13) i nikada nije vodilo do dublje povezanosti s Njime.
Umjesto što sam bila površna u svome štovanju i što sam se okrenula prema samoj sebi ili što bih prigovarala o Bogu i oštro Ga odbacivala, trebala sam izravno razgovarati s Bogom. Bogu možemo reći naše najdublje strahove i frustracije, što se jasno vidi u knjigama o Jobu, Jeremiji i u Psalmima. Radost u Bogu nastaje iznutra (Rimljanima 7, 22), što zahtijeva iskrenost i istinitost našeg unutrašnjeg bića. (Psalam 51, 6)
Drugo, razvijanje strasti za Boga zahtijeva fokus i pažnju. Nisam mogla samo uploviti u to. Jakov se borio s Bogom u noći kada nije želio pustiti Boga da ode, sve dok ga Bog ne blagoslovi. (Postanak 32, 26) Ta upornost trebala bi biti nama uzor, dok se držimo Boga sve dok nam ne da želju za Njime. Nastavljajte moliti, tražiti i nastavite kucati sve dok ne budete bili zadovoljeni. S obzirom na to da Bog obećava da ćemo Ga pronaći ako Ga budemo tražili cijelim našim srcem, trebamo očekivati da će nam odgovoriti u punini sebe. (Matej 7, 7-11; Jeremija 29, 13)
Treće, stavljam stvari u moj život koje će me voditi do zadovoljstva, iako isprva one izgledaju samo kao dužnost. Započela sam čitati Bibliju s olovkom i papirom u rukama, očekujući da će mi bog pokazati nešto, čak i onda kada su moji dani djelovali preteško, a Biblija je djelovala beživotno.
Molila sam s očekivanjem i tražila na Božje odgovore u molitvama, čak i kada sam bila iscrpljena i pitala se sluša li uopće Bog. Odlazila sam u crkvu i pazila na službu, vjerujući da će mi Bog govoriti kroz nju. Okružila sam se s vjernicima i započinjala razgovore o vjeri; čak i moji ne-kršćanski prijatelji djelovali su zabavnije. Sve te stvari bili su Božji načini milosrđa, koje su me vodile do užitka.
Voljeti Boga za vrijeme traženja
Kada ne žudimo za Bogom, trebamo započeti hodati prema Njemu; to je hod koji iščekuje nadolazeći užitak. Ako iz vida izgubimo taj cilj i ako se pomirimo s religioznim životom koji je ispunjen samo s dužnostima, naša će vjera postati drvena i beznačajna i vrlo vjerojatno ćemo otpasti tijekom testiranja. Površna, intelektualna vjera sama nas ne može održati. U konačnici, vjera bez i najmanje iskrice radosti nije iskrena vjera.
Ipak, ako želimo iskren odnos s Bogom koji daje život, ne možemo sa strane odložiti poslušnost i jednostavno čekati da se užitak izlije na nas. Moramo se u potpunosti dovesti k Bogu, neprestano tražeći od Njega da udahne svježi, življi i više zadovoljavajući život u naš odnos s Njime. Strast za Bogom ne razvija se preko noći. Kako ona bude rasla, čitanje Biblije će prerasti iz obaveze u užitak. Božja Riječ donijet će trajnu radost, koja će nas održati u vrijeme naših nevolja. (Psalam 119, 92) Sve dok se to ne dogodi, moramo se pouzdati u polagano djelovanje Boga i nastavljati se oslanjati na Njega.
Kada vjerujemo u Gospodina, ostajemo vjerni i kada predajemo naše puteve Njemu, učimo radovati se u Gospodinu. (Psalam 37, 3-5) Dok tražimo takav užitak, možemo zamoliti Boga da nas nauči Njegove načine, da nam pomogne hodati Njegovim putevima i da nam se u tom procesu otkrije. To započinje i završava s Bogom.
Molitva svetog Ambrozija ovo prekrasno sažima:
„Gospodine, nauči me kako da Te tražim i otkrij mi se kada Te tražim. Jer ja ne mogah tražiti Tebe, osim ako me to ne naučiš najprije, niti te ne mogah naći sve dok se Ti meni ne otkriješ. Dopusti da Te tražim u čežnjama i da čeznem za Tobom tražeći Te. Dopusti da Te pronađem u ljubavi i da Te volim dok za Tobom tragam“.
”Suha” dužnost i snaga volje neće nas održati kroz patnju. U mračnim trenucima, neizbježno je da ćemo posegnuti za onim što nas zadovoljava, što nas tješi i što nam donosi radost. Bog treba biti sve te stvari, a ako nije, trebamo moliti, tražiti i kucati sve dok ne postane. Pronađimo Ga u ljubavi i volimo Ga tijekom potrage.
Autorica: Vaneetha Rendall Risner; Izvor: Desiringgod.org
, no kako pronaći Boga na suhim mjestima?){kind=link}