Na koje načine možemo ”pročistiti” svoj način razmišljanja? Svoj um trebamo usmjeriti u tri smjera: na slavu odozgor, ljepotu odozdo i na ljude oko nas.
Ako smo obraćeni, Bog mijenja naše umove.
Nekoć bijasmo ”zamračenih umova.” (Efežanima 4, 18) Možda smo bili pametni, možda čak i briljantni, no naše smo umove zatvorili za Božju spoznaju. Više smo voljeli iluzije od spoznaje. (Rimljanima 1, 18) Stvarali smo alternativne stvarnosti u kojima Bog nije slavan, Krist nije vrijedan, grijeh nije kažnjiv, a svetost je nepoželjna. Naši umovi, stvoreni kako bi bili Gospodinovi vrtovi, postali su polja obrasla trnjem. Uništena pustopoljina.
No u Kristu, Bog ponovno zadobiva svoje vrtove. Bog otvara vrata i prozore kako bi svjetlost ponovno obasjala unutrašnjost. Bog nam je rekao da je jedna od najvećih zadaća kršćanina ”preobražavati umove po Duhu.” (Efežanima 4, 23) Čupati korov i saditi drveće. Skupljati kamenje i sijati polja. Čistiti i izgrađivati zidove. Pročišćavati um.
Pročistite svoj um
Pročišćavanje naših umova događa se djelomično i kada naše umove naučimo usmjeravati prema određenim stvarima; dok naše umove odvraćamo od bezvrijednog prema prekrasnom, od oskrnavljenog prema čistome, od lažnoga prema istinitom. Kao i kod svakog pokajanja, za takav zaokret uma potrebno je vrijeme. To nije lako: mijenjanje navika razmišljanja sliči otvaranju novih smjerova na starim cestama. To se neće dogoditi spontano.
Dok naše umove usmjeravamo na određene stvari i kako nam posvećeno razmišljanje postaje navika, učinak ovoga podsjećat će na polagano rastvaranje zavjesa: svjetlost i toplina Božje slave ulazit će, a naše će nove misli rasti u bujati poput cvijeća i rast će poput hrastova pravednosti.
Bog nam, u poslanici Filipljanima, govori neka neprestano naše umove usmjeravamo u tri smjera: na slavu odozgor, ljepotu odozdo i na ljude oko nas.
1. Postavite svoj um na slavu odozgor.
„Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti – jer misle na zemaljsko. Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista.“ (Filipljanima 3, 19-20)
Pavao podsjeća Filipljane na njihovu nebesku domovinu odmah nakon što ih je upozorio neka ne budu poput ”neprijatelja križa Kristovog,” ljudi koji su ”svoje umove usmjerili na zemaljske stvari.” (Filipljanima 3, 18-19) Pod zemaljskim stvarima Pavao ne misli na darove Božjeg dobrog stvaranja, nego na grješne užitke. (Kološanima 3, 5) Oni koji su svoje umove usmjerili na zemaljske stvari, izbrisali su Boga s horizonta njihovih umova, jer svoje umove vole ispunjavati mračnim užicima.
Protuotrov za ovo je pogledati prema gore: usmjeriti pogled na stvari odozgor i hodati nebeskim poljima. No Pavao ovdje ne dopušta da se nejasno govori o ”slavi odozgor.” Pogled na slavu odozgor odnosi se na Osobu; Isusa Krista. „Mi smo nebeski žitelji i čekamo na našega Spasitelja.” ”Usmjerite svoj pogled na stvari odozgor” znači uglavnom ”usmjerite svoj pogled na Krista i sve ono što je vaše po Njemu.”
Puno razmišljajte o Isusu Kristu. Razmišljajte o tome kako je otišao od Oca i kako je preuzeo obličje sluge. Razmišljajte o tome kako se odrekao svojih prava kako bi umro za očajne grješnike. Razmišljajte o tome kako je sada odjeven u proslavljeno tijelo, koje nosi ožiljke našeg otkupljenja i kako je uzvišen na najveće mjesto.
Meditirajte nad time kako će jednoga dana ”naša tijela biti preobražena poput Njegovog slavnog tijela,” i kako će sve što je slomljeno postati cijelo. (Filipljanima 2, 6-11; 3, 21) Samo tada znat ćemo nešto od onoga što zapravo znači, ”Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu.” (Filipljanima 2, 5)
Potražite takvog Isusa tijekom vašeg svakodnevnog čitanja Biblije. Svoje umove usmjerite na oblik Njegove dobrote. Neka Božja obećanja prebivaju u svakom predjelu vašega uma. Tijekom dana se često vraćajte, kako biste razmišljali o stvarima odozgor.
2. Postavite svoj um na ljepotu odozdo.
„Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to nek vam je na srcu!“ (Filipljanima 4, 8)
Um koji je usmjeren na nebesko ne prestaje razmišljati o zemaljskom. Ne, nebesa nas usmjeravaju prema stvorenju, kako bismo tražili sve pokazatelje Očevog stvaranja. Razmišljanje o ljepoti odozdo oblik je kršćanske poslušnosti.
Prečesto naime, zamjenjujem ”sve što je čisto” s onime ”što daje trenutno zadovoljstvo.” Velik broj nas zadovoljno je usmjeravanjem umova na zadovoljstva, koja samo prođu kroz naše duše, bez ostavljanja traga. Bog nam je potreban kako bismo naučili re-kalibrirati naše zemaljske ukuse, kako bismo od trenutnih užitaka mogli ”za uočiti ono što bolje pristaje. Tako ćete vi biti čisti i besprijekorni za dan Kristov.” (Filipljanima 1, 10)
Oni koji svoje umove usmjere na slavu odozgor neće biti zadovoljni s trivijalnostima koje se događaju odozdo. Umjesto toga, tražit ćemo dalje i dublje, kako bismo pronašli ono što je zaista važno. Tražit ćemo nešto što će nas osvijestiti o tome da smo stvoreni na sliku Boga Oca, u slomljenom, ali prekrasnom svijetu, s evanđeljem na našim usnama i Božjom slavom u našim srcima. (Filipljanima 1, 27) Želimo nešto što će nas prožeti, što će nas odvesti izvan nas samih i u Stvarnost, uz svu njezinu veličanstvenu i zamršenu slavu, svu jasnu i prekrasnu raskoš.
Mogli bismo, kao što naš Stvoritelj običava činiti, redovito gledati ispod velikog neba, promatrati ptice u letu, cvijeće na polju, kretanje oblaka. Mogli bismo se izgubiti u nekim pričama koje u nama ponovno rasplamsavaju slavu svakodnevnog života. Možemo otkriti hobije koji nas prožimaju, zbog kojih, barem na nekoliko trenutaka, zaboravimo na same sebe dok trčimo, planinarimo, popravljamo, pišemo, osmišljavamo, kuhamo i nakon toga se molimo, kako bismo zahvalili Bogu na svemu ovome.
3. Usmjerite svoj um na ljude oko vas.
„Neka svatko pazi također i druge, a ne samo sebe.“ (Filipljanima 2, 4)
Dok krećemo u lov na stvari odozdo, bili bismo slijepi kada ne bismo opazili ostala čuda stvaranja koja hodaju oko nas; tu Adamovu djecu, koja su predodređena za besmrtnost u paklu ili raju, djecu na koju nas upućuje Pavao. (Filipljanima 2, 4)
Zapovijed ”neka svatko pazi i na druge,” znači puno više od ispunjavanja potreba drugih, ako se oni našu na našem putu ili ako za njih imamo vremena. Takav način gledanja i pažnje podrazumijeva aktivnost, nešto što se ne može dogoditi izvan ozbiljnog, kreativnog razmišljanja. Paziti znači ”razmišljati, sanjati, planirati i proučavati na koji način bližnjima možemo činiti najveće dobro i nakon toga to činiti.”
Znamo ovo jer nam Pavao predstavlja Isusa kao uzor osobe koja se brinula za dobrobit drugih. (Filipljanima 2, 5-11) Križ nije bilo neko dobro djelo koje je Isus slučajno obavio. To je bilo osmišljeno i isplanirano dobro djelo milosrdnog Boga, koje je izvršeno po iznimno visokoj cijeni za samoga Boga. Pazimo na druge samo ako činimo nešto kroz Isusovu inicijativnu, kreativnu i otkupljujuću ljubav i ako smo ”iskreno zabrinuti za dobrobit naših bližnjih.” (Filipljanima 2, 20)
Najuravnoteženiji ljudi na ovome svijetu su oni čiji su umovi toliko ispunjeni Bogom da nemaju vremena razmišljati o svojim problemima i željama. Za mnoge od nas, možda je najzdravija stvar koju možemo učiniti jest ako naše umove prožmemo s nadama, borbama, uspjesima i neuspjesima naših bližnjih.
Razmišljamo o ovim stvarima
Poziv na pročišćavanje uma je poziv s kojim započinjemo u ovome životu. Čak i najsvetiji među nama trebaju ustrajno čuvati svoje mentalne vrtove, neprestano tjerajući vrane pokvarenih misli. Naše misli će cvjetati onako kako bi trebale samo ako naši umovi budu napajani plodom sa Siona.
Mir u ovome životu i plodovi koje dajemo Bogu na slavu, nastaju kada razmišljamo o ovim stvarima; kada naše umove usmjerimo na slavu odozgor, na ljepotu odozdo i na ljude oko nas. To su prozori koji će donijeti svjetlosti i toplinu u naše umove, sve do onoga dana kada Svjetlost naše umove ne pročisti u potpunosti.
Izvor: DesiringGod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz posebno dopuštenje koje vrijedi samo za portal Novizivot.net
