Gubitak voljene osobe je težak. Svi osjećamo užasnu bol i tugu. Kako prihvatiti smrt bližnje osobe i nastaviti živjeti? Donosimo korisne savjete.
Iznimno je važno da osoba koja tuguje u potpunosti spozna stvaran gubitak. Tko ili što je izgubljeno? Početno stanje šoka može potrajati nekoliko dana ili tjedana nakon što je osoba pretrpjela gubitak.
Mlada žena saznaje da nikada neće moći začeti, što joj donosi veliko razočaranje. Plakat će što ne može roditi dijete svaki put kad vidi trudnu ženu ili novorođenče. To posebno dolazi do izražaja u prvim danima i tjednima nakon što je saznala za svoj gubitak. Dio procesa njena ozdravljenja bit će kad prihvati te osjećaje kao normalne i shvati izvor svoje tuge.
Kada se radi o smrti, moramo se suočiti s činjenicom da više nema osobe koju smo voljeli. Čak i u slučajevima kad se smrt očekuje, kad se radi o dugoj i teškoj bolesti, uvijek je prisutan osjećaj “to se nije dogodilo, sve to samo ružan san”. Gubitak voljene osobe je traumatičan napad na ljudsku dušu, baš kao što je i teško ranjavanje traumatičan napad na ljudsko tijelo.
Šok je očekivani odgovor na vijest o gubitku
To je početna obrana koju nam je Bog dao da nas osposobi nastaviti pod nevjerojatnim okolnostima. Kao da smo obloženi jastucima, tako nas šok štiti i pomaže da preživimo kada nikako drukčije ne bismo mogli djelovati jer osjećamo preveliku tugu. To nam ne bi trebali oduzeti dobronamjerni prijatelji ili olakšati lijekovi. Treba dopustiti da sve ide svojim tijekom.
Kako prihvatiti gubitak voljene osobe?
Pogled na tijelo voljene osobe pomaže nam prihvatiti gubitak. Bez obzira koliko nam je teško, pomaže nam da ne zaniječemo činjenicu gubitka. To nam postaje bolna polazna točka, čak i u našem tugovanju, da obnovimo svoj uzdrmani svijet.
Nijekanje je suprotno prihvaćanju gubitka. To je odbijanje vjerovanja u to da smo pretrpjeli gubitak. Kada nam umre voljena osoba, silno se opiremo suočavanju s gubitkom i “nepovratnosti”. Neki roditelji niječu gubitak djeteta time što ostavljaju njegovu sobu onakvom kakva je bila kada je ono umrlo. Žena ostavlja muževu odjeću da visi u ormaru, a četkicu za zube na umivaoniku. Takva ponašanja nisu neobična, ali su nijekanje stvarnosti ako traju nekoliko godina.
U početnom razdoblju tugovanja razumska su objašnjenja obično bezvrijedna. Duša je u prevelikoj boli da bi razumski razmišljala. Kad se Kristovi vjernici suočavaju s gubitkom, pomaže im se prisjetiti onog što ne mogu izgubiti.
Božje razumijevanje
Iskren vapaj za pomoć i snagu osobe koja pati čuje Bog koji razumije naše patnje. Da, On je dirnut našom tugom. Poznaje gubitak zajedništva prouzročen grijehom. Osjetio je žalac smrti kad je bio odvojen od Sina Isusa Krista koji je visio na križu (Matej 27,46). Osjetio je bol odvajanja od ljudi koje je stvorio da bi u njima uživao.
Božja ljubav
Za vrijeme kretanja dolinom tuge, možemo se grčevito uhvatiti za ovu jednostavnu, ali potpuno sigurnu istinu izrečenu u dječjoj pjesmici: “Isus mene ljubi sam, to iz Svetog pisma znam.” To nas pokreće kada ništa drugo ne može. Ulomci iz Biblije koje smo ranije naučili postaju zaštita od potpune propasti našega svijeta.
Dirljiv izraz Božje duboke ljubavi za ljude vidljiv je u utjelovljenju i žrtvi Njegova sina: “Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas” (Rimljanima 5:8). Sa čim god se suočimo u dolini naše tuge, moći ćemo to savladati jer ne postoji ništa što bi nas moglo razdvojiti od Njegove ljubavi. (Psalam 46; Rimljanima 8:35-39). Kada nam se čini da smo sve izgubili, možemo znati da nismo izgubili Božju ljubav.
Božje prisustvo
Utjeha dolazi i spoznajom da čak i kada Ga ne osjećamo, znamo da je On s nama u mračnoj dolini naše boli. Štap i palica u Psalmu 23:4 simboliziraju nazočnost ljubavi i zaštite Gospodnje dok prolazimo podmuklom, varljivom, dolinom tuge. Bog nam ne mora objasniti patnju i tugu na naše zadovoljstvo. Umjesto toga On suosjeća s nama kroz patnju svoga Sina.
Naš je Gospodin vjeran i milostiv Veliki Svećenik (Hebrejima 2:17) koji je iskusio smrt za sve (2:9). On je rekao: “Sigurno te neću ostaviti. Nipošto te neću zapustiti!” (13:5). Njegova odanost obećanju da će uvijek biti uz nas je temelj naše sigurnosti u nesigurnom svijetu razorenom tugom. “Ako je Bog za nas, tko će biti protiv nas?” (Rimljanima 8:31).
Tražite Gospodina da vam pomogne prihvatiti gubitak voljene osobe, da se radujete zbog onog što ne možete izgubiti. On razumije i dijeli vašu tugu. Ljubi vas i uz vas je dok hodite dolinom.
Autor: Tim Jackson; Iz knjige “Kako živjeti s gubitkom” (Duhovna stvarnost, Zagreb)
