Znam ženu koja je sa šezdeset i pet prvi puta uzela u ruke kist. Od tada je dobila desetak nagrada na nivou grada i države. Prošle zime osvojila je prvo mjesto u slikanju pejzaža.
Primjer ove žene (moje majke) samo pokazuje kako možemo prolaziti kroz život i ne zapaziti da posjedujemo značajne sposobnosti. Većina nas ima samo malo pojma o darovima što ih je Bog stavio u nas.
U ranim dvadesetim godinama nisam ni izdaleka mislio da bih mogao podučavati, zato nisam ni pretendirao biti učitelj. Danas se moja služba većim dijelom sastoji od naučavanja i ja svojski uživam u svom poslu. Ipak sam skoro bio završio fakultet, a da nisam znao da Kristu mogu poslužiti na slavu kao učitelj.
Svakako, gotovo da je najveća opasnost s kojom se srećemo ta da do sebe držimo previše. ”Ne precjenjujte se, više no što treba cijeniti” (Rimljanima 12,3). Možemo podleći gluposti i zacrtati si ciljeve koji uopće ne odgovaraju mogućnostima z akoje nas je Bog stvorio. Dok sam bio u srednjoj školi zamišljao sam da ću jednog dana postati slavni pjevač. Na sreću su mi CD i nekoliko iskrenih prijatelja pomogli suočiti se s vlastitim granicama.
Ipak Biblija naglašava isto tako da do sebe možemo držati premalo. Rimljanima 12,3 nastavlja: ”nego cijenite se razumno kako je već kome Bog odmjerio mjeru vjere.” Premalo se oslanjati na vlastite mogućnosti podjednako je opasno kao i imati pretjerani osjećaj vlastite važnosti.
Isus to sasvim jasno naglašava u usporedbi o talentima (Matej 24,14-30). Gospodar dijeli svojim slugama novac. Jednom pet, drugom dva, trećem jedan talenat. Prva dvojica rade svojim novcem, treći ga, iz straha, pokapa da bi ga sačuvao. Talenti u ovoj usporedbi stoje za prilike koje trebamo iskoristiti da bi upotrijebili svoje sposobnosti. Bog svojoj djeci daje, i to usporedba želi naglasiti, i sposobnosti i prilike da te sposobnosti koriste. Mi možemo, poput sluge koji je zakopao svoj talent, propustiti svoje prilike.
Neprocjenjivi talent
Priča na nas može ostaviti pravi dojam tek kada znamo koliko je vrijedio talenat o kome je Isus govorio. Da bi zaradio, radnik u Palestini u ono vrijeme trebao je raditi petnaest godina. Isusovi slušatelji su to znali. Znači da sluga s jednim talentom nije dobio neku jadnu plaćicu, već sumu petnaest puta veću od njegove godišnje zarade. Kako to da nije shvatio njenu vrijednost? Bez sumnje zato što ju je uspoređivao s onom drugih slugu, pa mu se spram njihovih činila beznačajnom.
Većina nas je ”samo s jednim talentom”. Neće od nas vjerojatno postati drugi Gandhi, Billy Graham ili Majka Tereza. Kada na sebe gledamo kao na one koji su s obzirom na nadarene velikane uskraćeni, možemo izgubiti polet i nedovoljno ozbiljno shvatiti vlastite mogućnosti. Međutim, svaki od nas ima darove i mogućnosti da se njima služi.
Svaka osoba je drugačije nadarena. Ipak Bog želi da svi shvatimo kako nam je dao vrijedne mogućnosti za pomoć potrebitima i prilike da se koristimo svojim darom. To je stav vjere koji će nam pomoći da krenemo u potpuno razumijevanje vlastitih darova i mogućnosti.
Nemoj umanjiti svoje mogućnosti time što ćeš se bolesno uspoređivati s drugima. Gledaj na sebe kao na osobu koju je Bog stvorio baš takvom, kao unikat s mogućnostima koje nitko drugi nema. Prema usporedbi, to je vrijednost od barem petnaest godišnjih plaća.
Autor: Blaine Smith
