Istina je kako je teško razlikovati inter morsum serpentins et morbum mentis (ugriz zmije od bolesti uma), između pobude što dolazi od Sotone i onoga što je začeto u našem srcu.
Prema Thomasu Watsonu i njegovom djelu A Body of Divinity postoji trostruka razlika:
1. Poticaji na zlo koji dolaze iz našeg srca izbijaju laganije i postupno. Prije nego što dobije dozvolu, grijeh se u mislima dugo priprema, dok obično po njegovoj naglosti za neki poriv možemo reći da dolazi od Sotone. Napast se uspoređuje s ubodom strelice, jer se javlja iznenada (Ef 6,16). Davidovo prebrajanje naroda bio je poriv koji je Sotona iznenada ubacio.
2. Poriv na zlo koji potječe iz našeg srca nije tako užasan; malo je ljudi koji se prestraše kad vide vlastitu djecu. Ali porivi koji dolaze od Sotone stravičniji su i užasniji, poput onih na huljenje Boga i na samoubojstvo. Odatle usporedba napasti s goručim strijelama, jer, kao i vatreni jezici, u duši izazivaju stravu (Ef 6,16).
3. Kad opake misli koje su nam ubačene u um odbijamo s gađenjem, prema njima osjećamo odbojnost, kada im se opiremo i bježimo od njih, kao što je Mojsije bježao od zmije, to nam pokazuje da one našem srcu nisu urođene, nego da su u to upleteni Joabovi prsti (2 Sam 14,19). Takve nečiste osjećaje ubacuje Sotona.
