Bog je oduvijek spašavao svoj narod iz nevolja. Voljan je da i nas spasi. Kako pobijediti napade straha i panike?
Za mnoge bolest, ekonomska kriza ili prirodna katastrofa donosi napad emocija i pitanja. Nitko nije ravnodušan. Pitanja koja ispunjavaju naš um mogu biti neodoljiva: “Brine li Bog?” “Zašto ne učini nešto?” Lako se uplašiti, čak i ljutiti.
Kada smo u iskušenju da sumnjamo u Božju prisutnost i kontrolu usred kaosa, trebamo se sjetiti kako se i gdje u prošlosti pokazivala Božja moć.
Isusova moć u nevolji
Razmislite o vremenu kada su učenici i Isus prelazili more i odjednom ih je zadesila oluja. Učenici su se bojali za svoj život kako su valovi bili sve viši i viši, dok je Isus spavao. Prestrašeni, učenici su probudili Isusa rekavši: “Učitelju, zar te nije briga što umiremo?” (Marko 4, 35-41). Isus je odmah ustao i zapovjedio oluji da miruje. U trenu je more prešlo iz uzburkanog u mirno. Sa samo nekoliko riječi, smrt više nije imala moć nad učenicima. Bili su na sigurnom.
U svijetu koji je često olujan, iracionalan i zastrašujući poput oluje koja je prijetila učenicima, zar ne želimo čuti kako Isus zapovijeda da oluja prestane? Želimo da Isus još jednom natprirodno intervenira, da donese smirenost i sigurnost. Ovaj je događaj u Isusovu životu potvrda da On ima vlast nad svime i da se uvijek brine za svoje ljude. Ništa se ne događa bez Njegova znanja i dopusta. Ako je nešto dopustio, On ima vlast da to zaustavi.
Kako pobijediti napade straha i panike? Gledajmo na Isusa, a ne na okolnosti
Bez sumnje, nakon što je oluja utišana, učenici su tražili neki umirujući i utješni Isusov odgovor. No, kao i obično, Gospodin prkosi svim očekivanjima i umjesto toga im kaže: “Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?”
Naši se strahovi bore protiv naše vjere, iskušavajući nas da sumnjamo u Božju moć i kontrolu u svijetu. I mi se moramo obratiti Isusu, možda zamišljajući kako ga budimo svojim molitvama. U tim se trenucima trebamo sjetiti Njegovog konačnog djela na križu. Porazio je zlo, grijeh i smrt.
Ne znamo uvijek zašto Bog dopušta strašne krize i prirodne katastrofe koje oduzimaju tisuće života. Ali svaki put kad se suočimo s nevoljom koja prijeti našim životima, sjetimo se da je to trenutak u kojem se provjerava naša vjera (Jakov 1, 3-4). Božja tišina, koja je česta u tim okolnostima, ne znači da je On ravnodušan. On nas poziva da Mu i dalje vjerujemo. Kad smo s Isusom, na sigurnom smo.
Isusovo obećanje naša je utjeha
Naša utjeha je u tome što je Bog naše utočište i stijena, koji je obećao da će nas provesti kroz oluju (Izaija 26, 4; Psalam 56, 1-4; Psalam 118, 6). Naša je utjeha u tome što je Krist obećao da nas “nikada neće napustiti niti nas ostaviti” (Hebrejima 13, 5). Božja milost daje nam sigurnost usred svake nevolje. Baš kao što je Bog spasio Izraelce iz Egipta, On je vjeran i voljan da nas spasi iz ovog slomljenog svijeta.
Đavao voli koristiti strašne stvari koje se događaju na ovom svijetu kako bi nas odveo od Boga. Krizna vremena i katastrofe prilika su za nas i crkvu da svijetlimo kao svjetlo usred mračnog svijeta, koji tako očajnički treba pomirenje s Bogom i živu nadu (Matej 5, 14-16). Bog se brine i bori za nas. Budimo odvažni i hrabri!
