S pojavom prve teže krize u našem životu, zaboravljamo što je smisao našeg postojanja. Dok sve ide prema našim očekivanjima, s lakoćom govorimo tko smo i zašto postojimo.
Međutim, kada duša zaboli, kao da se teška magla spusti na nas; više ne vidimo put kojim trebamo ići. Bivamo preplavljeni bolom i ne vidimo više ništa.
Vjerujemo da život ipak ima smisla i onda kada nas duša boli, kada ne vidimo jasno put kojim idemo, kada nam se čini da se ne isplati ujutro ustati iz kreveta. ”U njemu, u kome i nama predodređenima po naumu Onoga koji sve izvodi po odluci svoje volje – u dio pade da budemo na hvalu Slave njegove – mi koji smo se već prije nadali u Kristu” (Ef 1,11).
Ako smo se odlučili odabrati Krista, odlučili smo se istovremeno i za smisao svog života.
Bertrand Russel, koji je bio ateist, rekao je: ”Ukoliko ne prihvatiš Boga, pitanje o smislu života je besmisleno.”
”Sve je Gospodin stvorio za određenu svrhu” (Izr 16,4), pa i tebe.
Hoćeš spoznati zašto postojiš na ovoj planeti? Počni s Bogom. Rođen si zbog Njegovog nauma i za Njegov plan. ”Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti – sve je po njemu i za njega stvoreno” (Kol 1,16).
Svrha je našeg života Bog, život na zemlji put je kojim koraćamo dok ne dođemo do cilja, a cilj je svakog kršćanina vrlo jasan – vječni život s našim Spasiteljem. Naš sadašnji život samo je put. Taj put ima svoj početak i kraj, svoje uspone i padove. Ali, taj put nije vječan jer put sam po sebi nije naš cilj. Cilj našeg postojanja je u našem Gospodinu
Naša patnja ima smisao
”Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima koji ga ljube” (Jk 1,12). Bog je naš sav rast i napredak osmislio tako da bude praćen krizama. Nazivamo ih razvojnim krizama. Međutim, osim njih imamo i tzv. životne krize ili probleme. Nijedna kriza nije laka, ali svaka kriza za nas kršćane ima smisla.
U tim razdobljima svog života mi se kalimo. Postajemo mekši, uviđajniji, topliji, puni razumijevanja, otvoreniji za druge. Kalimo se. Pretvaramo se u ljude kakve Bog želi. Učimo oslanjati se na Boga i svoje bližnje. Učimo primati pomoć od drugih. U krizama otkrivamo smisao našeg postojanja. Postajemo svjesni svojih slabosti i prolaznosti, a samim tim i Božje veličine i Njegove postojanosti.
”…I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom” (Rim 5,3-4).
Ne plašite se kriza i problema. Pazite samo da u tim trenutcima ne zaboravite da ste kršćani, da vaš život ima smisla, da je vaša nada u vašem Gospodinu i da depresija nema mjesta u vašem životu.
Autorica: Snežana Anđelić; Objavljeno uz dopuštenje uredništva časopisa ”Izvori”
