Lakše je oprostiti nego zaboraviti. No što Biblija ima za reći o onome što je oprošteno nama i kako oprostiti drugima?
Definicija prema rječniku
Riječ oprostiti znači ”dati, omogućiti, dopustiti” ili ”otkazati dug”, oprostiti uvredu, no isto tako znači i odustati od želje ili moći za kažnjavanjem, podariti pomilovanje prijestupniku. Koliko takva definicija odgovara onome što Bog kaže o oprostu?
Osvjedočenje i pokajanje
Nakon što je David počinio preljub s Bat Šebom i skovao plan kako bi njezin muž poginuo u ratu, napisao je možda najbolje poglavlje o pokajanju koje postoji u Bibliji. Možda je ono tako veliko jer su i Davidovi grijesi bili tako veliki. No ono što je bilo još veće bila je Božja milost, a David nije umro.
U Psalmu 51, 7-9 David se moli Bogu: „Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja. Evo, ti ljubiš srce iskreno, u dubini duše učiš me mudrosti. Poškropi me izopom da se očistim, operi me, i bit ću bjelji od snijega!“ Najprije nastaje istjerivanje Davidova grijeha ili oprost grijeha. Očigledno je da se pokajao, no samo nakon toga David je mogao biti čist i ispred Boga proglasiti da je ”bjelji nego snijeg.”
David je izgubio svu svoju radost. Grijeh nam to čini. Zbog toga, David moli: „Srce čisto stvori mi, Bože, duh pravi obnovi u meni!“ David je bio slomljen. Tu je bol, zbog počinjenog grijeha, osjetio u svojim kostima. No tu je bol mogao osjetiti zbog osvjedočenja o grijehu.
Obnova
Biblija nas uči o tome da smo ”rođeni odozgor” ili po Božjem djelovanju. (Ivan 1, 13; Ivan 3, 3-7; Efežanima 2, 1-4) To naučavanje savršeno odgovara Davidovoj molitvi: „Objavi mi radost i veselje, nek` se obraduju kosti satrvene! Odvrati lice od grijeha mojih, izbriši svu moju krivicu! Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!“ (Psalam 51, 10-12) Neki ovo čitaju kao da bi time mogli izgubiti svoje spasenje, jer David kaže: „duh postojan obnovi u meni.“ No David nigdje ne govori ”vrati moje spasenje.”
Otkupljenje
David je znao ono što je apostol Ivan znao: „Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde.“ (1. Ivanova 1, 9) Kako to znamo? Po ovome: „U ljubavi nas je predodredio po Isusu Kristu za svoje sinove po slobodnoj odluci volje svoje, da slavimo slavnu milost njegovu, kojom nas je obdario u ljubljenome Sinu svojemu, u kojemu imamo otkupljenje krvlju njegovom, oproštenje grijeha po bogatstvu milosti njegove.“ (Efežanima 1, 5-7)
Nama je oprošteno zbog Isusove žrtve. Zbog toga, možemo zahvaliti Bogu na tomu što je On taj koji je pokrenuo proces našeg otkupljenja i što nam daje priliku za pokajanje. (Ezekiel 36, 26-27; Djela 11, 18; 16, 14; 2. Timoteju 2, 25) Bog je učinio da, zbog Krista, budemo pravedni u Njegovim očima. (2. Korinćanima 5, 21)
Oprost
Ono što Biblija definira kao oprost ima puno šire i sveobuhvatnije značenje od onoga kako svijet definira tu riječ. U Matejevom evanđelju, 6, 14 Isus pokazuje što oprost zaista jest: „Jer ako oprostite drugima njihove prijestupe, vaš nebeski Otac oprostit će vama vaše.“ Grčka riječ za riječ oprostiti jest ”aphiēmi”, što znači ”poslati dalje od sebe, otpustiti” ili ”popustiti.”
To znači da sve ono što nam je učinjeno, šaljemo zauvijek dalje od sebe. Ako me netko uvrijedi i ja mu oprostim, to znači da sam tu uvredu poslao dalje od sebe i da je se više nikada neću spominjati. Pokapamo to. Nakon toga se to više ne spominjemo.
Ako osoba, koja kaže da je oprostila, često spominje taj grijeh ili uvredu, to znači da ona zapravo nikada nije oprostila. Istinski biblijski i pobožan vid oprosta ogleda se u ovome: „Bog nam pokazuje ljubav na način da je Krist umro za nas, dok smo još bili grješnici.“ (Rimljanima 5, 8)
Oprostiti neprijateljima
To bi nas trebalo držati poniznima, ako se prisjetimo „Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti životom njegovim.“ (Rimljanima 5, 10) Grčke riječi za riječ ”neprijatelj” znače ”mržnja, neprijateljski nastrojen” i ”onaj koji se protivi Bogu.” Oprost je odustajanje od onoga što mi zapravo zaslužujemo. To je oprost.
Oprostiti drugima
Nema nikakvog smisla ne oprostiti drugima, pogotovo ako dođu kod nas i ispričaju nam se. Takav pristup nije u skladu s onime što Biblija uči. Izaija 1, 18 je odličan stih koji govori o Božjoj prirodi opraštanja: „Hajde, dakle, da se pravdamo,” govori Jahve. “Budu l` vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna.“ To je čišćenje.
Apostol Pavao piše o opraštanju kada kaže: „Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; opraštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti.“ Ako želimo opraštati kao što Krist oprašta, to znači da u srcu ne smijemo imati gorčinu ni prema kome.
Ovdje Pavao govori da mi trebamo opraštati drugima isto onako kako je nama oprostio Bog. Isus je nešto slično rekao: „Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupe, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupa.“ (Matej 6, 14-15)
Nezaslužena milost
Kršćani bi trebali „podnositi jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi.“ (Kološanima 3, 13) Ponovno Pavao kaže: „Kako je Gospodin oprostio vama tako trebate i vi bližnjima.“ Nema plana B.
Mi mislimo da smo nekome oprostili, no trebamo uzeti u obzir ono što je Isus govorio: „Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajući se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima. “Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.“ (Luka 6, 35-36)
Pokušajmo to učiniti. Taj je zaključak važan jer po tome zasigurno znamo da smo sinovi i kćeri Preuzvišenoga, jer smo milosrdni kao što je i naš Otac milosrdan prema nama. Drugim riječima, više ćemo izgledati kao Bog ako budemo opraštali drugima i time ćemo dokazati da smo ”sinovi Preuzvišenoga.”
Oprostiti sebi
Sami sebi najteže opraštamo. Osoba koju vidimo u ogledalu može nam postati najljući neprijatelj, no ključno je da naučimo opraštati samima sebi. Istina je da većina nas drugima lakše oprašta nego samima sebi. No ako nam je oprostio Bog, trebamo i sami sebi oprostiti. Kome je oprostio Bog, trebamo oprostiti i mi. Svatko od nas.
Sahranite to
Trebali bismo oprostiti drugima, ne samo zato što je Bog oprostio nama, nego i zato što je to ispravno za učiniti. Ako smo zakopali prošlost i sahranili događaje, nemojmo iskapati grijeh. Bog ne čini to ni sa kime od nas, ne bismo ni mi to trebali činiti s drugima.
Ako druge neprestano podsjećamo na grijehe koje su nam učinili, to znači da im nismo oprostili. To znači da još uvijek razmišljamo o tim grijesima. Psalmist piše: „Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša.“ (Psalam 103, 12) To znači da je Bog naše grijehe obrisao zauvijek.
Zaključak
12. stih iz Psalma 103 je vrlo zanimljiv, jer ondje piše da, osim što nam Bog oprašta grijehe, On ih i uklanja od nas. Ti grijesi se više ne pojavljuju. Prisjetite se definicija grijeha o kojima smo govorili na početku članka.
Bog naše grijehe briše, jednom zauvijek. Ti grijesi više ne postoje. Stoga, naučimo opraštati drugima kako je i nama oprošteno, jer o tome ovisi hoće li nam i u budućnosti naš Otac oprostiti naše grijehe.
Autor: Jack Wellman; Prijevod Ivan H.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com
