Šesto blaženstvo glasi „Blago čistima srcem: oni će Boga gledati“ (Matej 5, 8). Na koji način dolazimo do izvora na kojem se čistimo od nečistoće naše duše?
Srce je u Bibliji često slika unutarnjeg čovjekovog stanja, čovjekovih osjećaja, misli i namjera. Srce je dakle slika naše duše. Za razliku od tijela, koje je propadljivo, prolazno i smrtno, naša je duša stvorena za vječnost.
Vječnost u koju vjerujemo ima svoja dva stanja: vječnost u prisutnosti Božjoj gdje ćemo „gledati lice Božje“ i vječnost bez Boga, a to znači neprolazna odvojenost od vječne Ljubavi, od vječnog Dobra.
Da bismo zadobili vječnost u kojoj ćemo se radovati Božjoj prisutnosti, odnosno gledali lice Božje, valja nam imati čisto srce. Dakle, stanje našeg unutarnjeg čovjeka mora biti pripravljeno za susret sa Čistim, Svetim Bogom.
No, činjenica je da naše srce samo po sebi nije čisto. To nas ne treba odmah obeshrabriti. Ali se trebamo svakako ozbiljno zapitati gdje je rješenje našeg problema? Sjetimo se Davida. Njegovo je srce bilo ozbiljno uprljano različitim grijesima. Zato će zavapiti Bogu: „Čisto srce stvori mi Bože…“ (Psalam 51, 12). Čistoća srca dolazi od Boga. Izvor na kojem peremo naše srce, našeg duhovnog čovjeka jest krv Kristova.
Na koji način dolazimo do izvora na kojem se čistimo od nečistoće naše duše?
Na prvome mjestu to je pokajanje. A da bi došlo do pokajanja moramo biti svjesni našega stanja. Moramo uočiti svoju prljavštinu. Biblija je naše duhovno ogledalo. Kada pred nju „stanemo“ doznajemo što je volja Božja. Postaje nam jasno da je ne živimo uvijek, te da smo prekršili Gospodnje zapovijedi. Kada dolazimo pred Svetoga Boga u molitvi i ona postaje ogledalo naše duše. Svetost Božja nas obasjava i tada vidimo sebe u pravome svjetlu. To nas vodi do pokajanja.
Da bi naše tijelo bilo čisto, nije dovoljno prati ga povremeno, već čistoću tijela treba održavati svakodnevno. Isto važi i za naš dom. Koliko puta smo se našli u situaciji da nam se iznenada najave gosti ili jednostavno dođu na vrata a nama bude neugodno jer nam nije dom pospremljen ili mi možda nismo u najboljem izdanju što se tiče tjelesne urednosti.
Još je ozbiljnija situacija kada se radi o našem duhovnom čovjeku. Naše je srce svakodnevno izloženo raznim „prljavštinama“. Zato nam je potrebna i svakodnevna duhovna higijena. Tako naše srce postaje hram u kojem prebiva Duh Sveti. A Duh Sveti je onaj bez kojega ne možemo živjeti posvećenim životom. A takav je život preduvjet za gledanje Boga jer bez posvećenja „…nitko neće vidjeti Gospodina“ (Hebrejima 12, 14).
Potreban nam je svakodnevni odnos s Bogom po Njegovoj riječi i molitvi, redovito slavljenje Gospodina u zajedništvu Njegova naroda te svakodnevno dolaženje na izvor našega duhovnog očišćenja, dakle, na izvor krvi Kristove po pokajanju.
Tada nas neće iznenaditi Kristov dolazak. Zateći će naše srce čisto, pripravno i spremno da krene s Njim u slavu gdje će Božje lice gledati.
