Pozvani smo živjeti po vjeri, a ne po svojim osjećajima. Pa ipak, mnogi se odlučuju za ovo drugo. Kako živjeti po vjeri?
Što usmjerava vaše misli, odluke, riječi i djela? Jeste li ikada donijeli odluku samo zato što ste se “osjećali dobro”? Jeste li ikada rekli nešto za što ste osjećali kao da je to bilo “savršeno za reći”? Svatko od nas je to učinio.
Kršćani bi trebali biti drugačiji od ljudi koji ne poznaju Boga. Osjećaji svijeta oblikuju reakcije tih ljudi na život i usmjeravaju svaki njihov korak. Ako izbor nije popraćen lijepim osjećajem, to nije njihov izbor.
Biblija nam govori da se našim osjećajima (ili, točnije, srcima) ne može vjerovati.
Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor. (Izreke 3, 5)
Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne? (Jeremija 17, 9)
Živjeti po vjeri, a ne po osjećajima
Zašto se naša srca smatraju tako nepovjerljivima? Dva razloga: stalno se mijenjaju i pod utjecajem su grijeha.
Naši su osjećaji kao pijesak na plaži. Pijesak pomiču naprijed-nazad i vjetar i voda. Naši se osjećaji ne razlikuju od tog pijeska. Lako ih mijenjaju ljudi i okolnosti. U jednom trenutku mogli biste rado čitati knjigu u svojoj omiljenoj stolici, a nekoliko minuta kasnije biti ljuti zbog traga blata koji je vaš pas upravo donio. Možda ste se osjećali potišteno kada ste se jutros prvi put probudili, ali nakon trčanja vaš dan izgleda puno svjetlije. Vidite kako su naši osjećaji promjenjivi?
Pogođeni grijehom
Zbog čovjekovog pada cijelo je naše biće zahvaćeno grijehom. Naša tijela propadaju i umiru, a naša srca su pokvarena. Naša srca žele ono što je grešno i protiv toga se uvijek moramo boriti. Sam apostol Pavao piše o ovoj borbi koju imamo s tijelom:
“Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego što mrzim – to činim. Ako li pak činim što ne bih htio, slažem se sa Zakonom, priznajem da je dobar. Onda to ne činim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni. Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro. Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio – to činim. Ako li pak činim ono što ne bih htio, nipošto to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni.” (Rimljanima 7, 15-20)
Postoji bitka koju uvijek moramo voditi protiv tijela i osjećaja. Naši će nas osjećaji navesti da činimo ono što se čini ispravnim ili dobrim – bez obzira na to smatra li to Bog dobrim ili ne. Naši će nas osjećaji pokušati nagovoriti da činimo stvari koje su Bogu odvratne. Ako želimo živjeti pravednim životom, njima se ne može vjerovati.
Pozvani smo ne živjeti po svojim osjećajima
Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju. (2. Korinćanima 5, 7)
Naša je vjera čvrsta ako smo je stavili u Boga – suverenog, savršenog, vječnog, moćnog. A ta je vjera utemeljena na nepogrešivoj i autoritativnoj Riječi Božjoj koja mijenja život. Ona nam govori kako živjeti i u što vjerovati. To je ono što bi trebalo upravljati i određivati način na koji govorimo, razmišljamo i djelujemo – a ne naši osjećaji koji se stalno mijenjaju i na koje se lako može utjecati.
Ponekad se ovo dvoje može pomiješati; pokušavamo živjeti i po vjeri i po osjećaju. Možemo reći: “Oženit ću se tom osobom, unatoč tome što Biblija kaže da se ne vjenčam za nevjernika … Ali uz tu osobu se osjećam sretno.”
Često dopuštamo našim osjećajima da diktiraju naš stav prema Bogu, a ne ono što Njegova Riječ već izjavljuje o nama. Ne osjećam da mi je Bog oprostio, tako da je On još uvijek ljut na mene. Ne osjećam radost, pa se neću klanjati Bogu. Ne osjećam Božju prisutnost, iako u meni živi Duh Sveti. Ne osjećam Boga dok proučavam Bibliju, pa mora da radim nešto krivo.
Bog nas poziva da umjesto toga živimo po vjeri. To znači da ne djelujemo na temelju svojih osjećaja, već na temelju onoga na što nas Bog poziva. Kada ste u iskušenju poslušati svoje osjećaje ili vas osjećaji preplavljuju, zastanite i pogledajte Božju Riječ. Usporedite ono što osjećate s onim što Bog u njoj kaže. Slažu li se vaši osjećaji? Sjajno — slijedite ono što kaže Božja Riječ. Ali ako su vaši osjećaji u suprotnosti s Božjom Riječi, trebate im reći “ne”. To su osjećaji koje odgađamo i ignoriramo.
