Nije lako shvatiti što se točno dogodilo na križu, unatoč nastojanju da objasnimo u detalje seriju događaja koji su uslijedili jedan za drugim, no zahvaljujući djelovanju Duha Svetoga i biblijskim činjenicama uspjeli smo. Došli smo do osnovnog razumijevanja onog što se dogodilo, ali ne u detalje kako smo možda očekivali.
U prvom redu moramo pomno istražiti kako se grijeh proširio na čovječanstvo.
Kada je Bog stvorio Adama i Evu, stvorio ih je savršenima, sa slobodnom voljom da donose vlastite odluke. Ova slobodna volja je ključni sastojak savršenosti. Da su stvoreni bez slobodne volje, to bi značilo da bi se uvijek oslanjali na nekoga ili nešto drugo izvan svoga postojanja kada je u pitanju donošenje odluka. U Boga bi vjerovali po stvaranju, a ne zato što su sami odabrali tako. Ovo bi značilo da bi ova dva stvorenja također bila nesavršena u smislu da bi uvijek iskazivali bogoštovanje kao programirani za to, a ne kao izraz ljubavi prema Bogu.
To što su savršeni znači da su stvoreni prema najvišim standardima koji su mogli biti zamišljeni, kako stoji u Post 1,27 :
„Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na liku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. „
To je značilo da su stvoreni bez grijeha, no to nije isključivalo mogućnost počinjenja istog.
Kada Adam i Eva nisu poslušali Božije naredbe, bezobzira što su učinili, jesu li pojeli jabuku, zabranjeno voće, ili učinili nešto drugo, oni su zapravo zanijekali Bogu njegovo bogoboštvo i autoritet tako što ga nisu poslušali. Jasno je da su to učinili pod utjecajem Zloga, no ipak to je bio odabir njihove slobodne volje. Budući da smo potomci Adama i Eve nasljedili smo ovaj pobunjenički čin i njegove posljedice. Kada kažem „nasljedili“ to zaista doslovno mislim, jer da Adam i Eva nisu sagriješili protiv Boga, njihovo potomstvo bi ostalo onako savršeno kako je Bog to u početku osmislio i nasljedili bi iste početne savršenosti koje su oni imali.
Mi smo dio Adama i Eve, naš genetski materijal je obojen ovim činom grijeha i njegovim razarajućim posljedicama. Pravi pokazatelj koji osvijetljuje činjenicu da su djela (odluke) i njihove posljedice nasljedni možemo vidjeti u poslanici Hebrejima (Heb 7, 9-10), gdje se jasno navodi da je Levi primatelj desetine, dao desetinu po Abrahamu, jer je još bio u bedru svoga oca kad je „Melkisedek izašao“ ovomu „u susret“. Ovo znači da je cijelo potomstvo od Adama nasljedilo ljagu grjeha kao „čin i posljedicu“. Zbog toga se stvorila potreba za spasenjem i planom spasenja, kako bi se očistila ljaga grijeha i njezine posljedice.
Da bi se taj plan izvršio i zbog toga što je grijeh u čovječanstvo ušao po prvom čovjeku Adamu, bilo je potrebno da iziđe iz čovječanstva opet po čovjeku, posljednjem Adamu – Isusu Kristu, Sinu Božijemu. Ovo jasno vidimo u (1Kor 15,21-22) „Budući da je po čovjeku došla smrt, po Čovjeku dolazi u uskrsnuće mrtvih“ i (Rim 5, 12-19).
Tako je Isus u ljudskoj prirodi kroz svoj život morao promijeniti ono što je Adam učinio:
1. Odbaciti Zloga, njegov utjecaj i siktanje, koje je bilo očigledno kada je Duh Sveti odveo Isusa – čovjeka, da ga đavao kuša. Isus je iz ovih kušnji izašao pobjedonosno, kako možemo vidjeti u odlomku iz (Mt 4, 1-11). Također je dokazao da je On jedini božiji sin koji je dostojan započeti službu spasenja. Da je Isus poslušao Zloga ili pao pod njegov utjecaj , Isus-čovjek bi se ponio isto kao i Adam i to bi donijelo razarajuće posljedice za čovječanstvo. Međutim Isus je jednom zauvijek odbio Zloga i njegov utjecaj, pripremajući tako put za naše spasenje.
2. Potpuna poslušnost, Isus je dao protutežu onome što su Adam i Eva učinili protiv Boga Oca pružajući duboku i smislenu poslušnost svome Ocu. Poslušnost nije bila samo u njegovim riječima, kako možemo vidjeti u (Lk 22,42) i (Rim 5,19), već također i u svakoj radnji i odluci koju je donio. Njegova poslušnost je bila toliko potpuna da su Isus-čovjek i Isus – Druga božanska Osoba – Sin Božji bili jedna osoba. Isus kao čovjek je imao isti izbor kao i Adam, da bude neposlušan planu spasenja koji je dogovoren s Ocem ili čak da iskoristi priliku za vlastitu korist i stvori plan B. Međutim, Isus nije bio voljan da radi kompromise kada je u pitanju Njegova ljubav za čovječanstvo te vrši svoje osobne planove. On je odbio osmisliti i izvršiti plan B i bio je 100% odan svome Ocu i iskonskom planu spasenja.
3. Najviša ljubav, Isus ustvari voli čovječanstvo u tolikoj mjeri da je položio svoj Život za svoje prijatelje, kako možemo vidjeti u Iv 15,13. Nijedan čovjek nikada nije učinio nešto takvo, ne tražeći ništa zauzvrat i bez postavljanja ikakvih uvijeta. Adam i Eva su se prepustili svojoj pohlepi jer su znali što zabranjeno voće predstavlja za njih, oni su zanijekali Božji autoritet, samo da bi dobili nešto zauzvrat, kako vidimo u Post 3,6, imali su želju koja im je gorjela u srcima, nasuprot tome Isus je imao najveću Ljubav koja mu je „gorjela u srcu“, kako vidimo u Iv 3,16.
Sada postavljamo pitanje kako je Isus svoj čin spasenja prenio na nas i kako je spasio one koji su umrijeli prije ovoga čina?
Jednostavan odgovor bi bio : „ Ljudima je nemoguće, ali je Bogu sve moguće.“, kako stoji u Mt 19,26. Međutim, pokušajmo ljudski razumjeti scenarij utemeljen na rukopisima, koji su ujedno i jedina dostupna istina o spasenju :
A-Sada trebamo cijeniti da unatoč našem grešnom naslijeđu od Adama, naš DNK i geni su stvoreni od Boga, a izvršni Stvaratelj je ustvari Sin Božiji (druga Osoba Presvetog Trojstva) koji je živio u Isusu Kristu (Kol 1,16), (Iv 1, 1-3), (Heb 1, 1-3), (Iz 9,6) i (1 Kor 8,6). Ovi stihovi upućuju na to da smo mi, Adamovi potomci zapravo Isusova djeca, zato što je On stvorio sve, uključujući i nas.
B-Također trebamo cijeniti i činjenicu da je i očinstvo kroz posvojenje ekvivalent očinstvu po porijeklu kako vidimo u Dj 7,21, Ps 27,10, Est 2,7, a sveti Pavao ide čak i korak dalje te navodi da djeca božija nisu od mesa (jer je Bog duh) nego su posvojeni s obećanjem kako vidimo u Rim 9,8-9.
C-Obećanje je slično ugovoru, gdje se dvije ili više strana dogovaraju pod određenim uvijetima. Pravno, kada ljudi poštuju ugovor oni moraju izraziti odanost i vjeru u ono što je ugovorom propisano inače strana koja ne vjeruje u propisane uvijete krši ugovor i ponaša se u protivnosti s njegovim duhom i sadržajem.
Npr. Vjenčani zavjeti su oblik obećanja ili ugovora prema kojima je izdan vjenčani list:
„ Ja______, uzimam tebe,_________, za svoju/svog zakonitu/-og ženu/muža i obećajem ti vjernost u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti i da ću te ljubiti i poštovati u sve dane života svoga.“ Ovi uvijeti su vrlo jednostavni i jasni. Npr. ako netko planira napustiti svoga supružnika jer je osiromašio,-la, ili obolio,-la, znači da krši uvjete propisane ugovorom.
Slično je i Bog s nama načinio ugovore kroz obećanja i saveze. Abrahamu je obećao :
- sina, i uistinu, Izak je rođen (Post 17, 19)
- zemlju, i uistinu, Abraham i njegovo potomstvo su se preselili i živjeli u zemlji Kanaan (Post 17,8) (Izl 6, 2-8)
- sveti narod, i uistinu Abrahamovo potomci su postali velik narod (Post 46,3) i kasnije kroz Krista kada se koncept Svetog Naroda povezao s onim narodom koji vjeruje u Isusa Krista kako vidimo (1 Pt 2,9)
- blagoslov, tako da će sve obitelji na zemlji biti blagoslovljene (posvojene kao djeca) kroz Abrahamovo sjeme, kako je pokazano u (Post 22,18) i (Dj 3, 24-26)
Važno je spomenuti da je ovdje upotrijebljena riječ „sjeme“, a ne „sjemena“, što upućuje na to da će se blagoslov na zemlji ostavariti kroz osobu Isusa Krista, koji je Abrahamovo sjeme (Mt 1,1).
Četvrto obećanje je ujedno najveće i najvažnije, jer nas je Bog i „zakonski“ odlučio posvojiti kao svoju djecu, ne da se to podrazumijeva samim stvaralačkim činom, nego je iskoristio „zakonski ugovor“ i izbjegao sumnje i uvjerio naše nevjerne umove u svoju ljubav. Tako da smo kroz obećanje postali potomci Isusa Krista , a Abrahamovi preko saveza koji je Bog sklopio s njim. Tako da smo baštinici života vječnoga, te da ga imamo u izobilju, kako vidimo u Iv 10,10. Tako da je naš DNK, koji je nekoć okaljan grijehom kroz Adama sada očišćen i obnovljen u svoj originalni oblik i svrhu nasljednika Svemogućeg Boga kroz svetu Krv Isusa Krista koja se za nas prolijeva s križa na brdu Golgoti.
U svim ovim navedenim ugovorima Bog je uvijek održavao svoja obećanja. On je svaki put odradio svoj dio posla, pa čak i kad mi nismo odradili svoj dio, kako možemo vidjeti u Post 15,17. On je potvrdio savez. Jedini zahtjev koji smo morali ispuniti da bi obdržali uvjete saveza je bio da vjerujemo u Božja obećanja. Ovo se točno dogodilo Abrahamu, zato što je imao vjere nazvan je pravedni, posebno zato što je imao vjeru u četvrto Božje obećanje spašen je kroz Isusa Krista. Slično se također dogodilo i Davidu. Zbog njegove vjere grijesi su mu oprošteni kroz Božje obećanje da će biti blagoslovljen i smatran Božjim djetetom zbog Isusovog križa. Svi ljudi koji su vjerovali u četvrto Božje obećanje Abrahamu su ispoštovali svoj dio ugovora s Bogom. Kao rezultat toga su spašeni i oprošteni su im mnogi grijesi, uključujući i iskonski grijeh.
Svi ljudi koji su vjerovali i oni koji će tek povjerovati četvrtom obećanju koje je Bog dao Abrahamu, koje je se ispunilo u Isusu Kristu, su posvojeni i istinski se smatraju djecom Božjom kroz vjeru u Isusa Krista, kako vidimo u Rim 4,13-25, Gal 3,7-9 i Gal 3, 13-18.
Isus nas je spasio na križu jer je poštovao četvrto obećanje koje je Bog dao Abrahamu. On je ispunio ugovor izdan od Boga i posvojio nas kao svoju djecu, besplatno, ne očekujući ništa zauzvrat. Kako bi ispoštovali svoj dio ugovora i stavili svoj potpis na njega, mi trebamo vjerovati Isusu Kristu.
Moji dragi, potpišimo svi ovaj blagoslovljeni ugovor Milosti tako štoćemo vjerovati Isusu Kristu i shvatiti da nas je Isus spasio, izbrisao naš iskonski grijeh jednom zauvijek i očistio nas od svih drugih grijeha. Prestanimo griješiti sljedeći Isusove riječi koje nam se otkrivaju u Svetom Pismu.
Blagoslovi se mogu umnožiti po Isusu Kristu.
Autor: George Yazigi; Prijevod: Iva Z.; Izvor: Christian Post
