Kada bih vas pitao jesmo li sigurni da nas je krv Isusa Krista očistila od svakoga grijeha rekli biste: “Da, 100%. Nema nikakve sumnje.” Pa zašto onda još uvijek vidimo grijeh u bratu ili sestri? Zašto?
Zašto još uvijek taj brat ili sestra žive u grijehu? Ako nas krv njegova Sina čisti od svakoga grijeha, zašto?
Biblijski zapis kaže da je Bog naše grijehe rastjerao kao maglu. Znate, jutrom je magla, a kada dođe sunce magla nestane kao da je nikada nije niti bilo.
Kaže da je bacio naše grijehe tako daleko kao što je daleko istok od zapada, nemjerljivo. Nema ih više!
U Hebrejima kaže da se naših grijeha nikada više neće spominjati.
Zbog čega toliko volimo iznova spominjati grijehe koji su užasni u životu kršćana. Ako ih je Krist zaboravio, zašto ne uložimo malo napora i prestanemo željeti sjećati ih se jer posjedujemo Kristovu misao, jer želimo ljubiti kao što Krist ljubi?
Zašto ne mogu danas podvući crtu i reći: “Ne želim više pamtiti ni dan unazad, hoću se ispružati prema onome što je naprijed.” Ako je to moguće zašto to onda ne napravimo? Ponašamo se kao da se ne želimo odreći tračanja.
Ako živimo u zajedništvu s Njim i ako nema nikakve tame u Njemu, ako je ta zajednica među nama zaživimo onda konačno tog Isusa Krista jer krv nas Njegova Sina čisti od svakoga grijeha.
