Predivna plesna dvorana hotela Marriot u Chicagu bila je do kraja popunjena s više od tisuću tri stotine studenata i djelatnika organizacije Campus Crusade for Christ. Dok sam objašnjavao jedno od svojih najvećih duhovnih otkrića – kako voljeti po vjeri, činilo se da upijaju svaku moju riječ.
Godinama sam govorio o temi ljubavi. Imao sam jednostavnu skicu govora od četiri točke:
- Bog te bezuvjetno voli.
- Zapovjeđeno ti je da voliš druge – Boga, svoje bližnje, svoje neprijatelje.
- Ti nisi u stanju voljeti druge vlastitom snagom.
- Možeš voljeti druge Božjom ljubavlju.
No, kao što to biva u većini propovijedi o ljubavi, nešto je nedostajalo. A onda sam se prije nekoliko godina probudio rano ujutro iz dubokog sna. Znao sam da mi Bog želi nešto reći. Osjećao sam se primoranim ustati iz postelje, uzeti Bibliju i kleknuti na molitvu i čitanje Božje riječi. Ono što sam otkrio u iduća dva sata obogatilo je moj život i živote desetaka tisuća drugih ljudi. Naučio sam kako voljeti.
Skupa s otkrićem, Bog mi je dao i zapovijed da s kršćanima cijelog svijeta podijelim tu predivnu istinu. U vremenu provedenom s Bogom koje je promijenilo moj život primio sam i petu točku za svoju propovijed o ljubavi – mi volimo po vjeri.
Ljubav je najveća stvar na svijetu – najveća povlastica i najveća moć poznata ljudima. Naglasak na ljubavi u životu i riječi promijenio je tijek povijesti kad su kršćani prvog stoljeća pokazali dotada neviđenu kvalitetu života. Grci, Rimljani, pogani i Židovi međusobno su se mrzili. Sama pomisao o ljubavi i požrtvovnosti bila im je strana. Kad su promatrali kršćane različitih nacionalnosti, različitih jezika i različitih kultura, koji su uistinu voljeli jedni druge i žrtvovali se da bi pomogli jedni drugima, govorili su zadivljeno: “Pogledajte kako ovi ljudi ljube jedni druge!”
Izazvao sam studente koji su prisustvovali konferenciji da postanu dijelom te revolucije u ljubavi. Predložio sam im da sastave popis onih ljudi koji im se nisu sviđali i započnu ih voljeti po vjeri.
Rano ujutro idućeg dana mlada žena ozarenog lica rekla mi je sa žarom u očima: “Moj život se prošle noći promijenio. Godinama sam mrzila svoje roditelje. Nisam ih vidjela otkad mi je bilo sedamnaest godina, a sada imam dvadeset dvije. Otišla sam od kuće nakon svađe koja se zbila prije pet godina i nisam im od tada pisala ni razgovarala s njima iako su me oni poticali da se vratim doma. Odlučila sam da ih nikada više neću vidjeti. Mrzila sam ih.
Prije nego što sam postala kršćankom, a ima tome nekoliko mjeseci”, nastavila je, “bila sam narkomanka, dilerica i prostitutka. Prošle večeri rekli ste mi kako mogu voljeti svoje roditelje i jedva sam dočekala da sastanak završi da ih mogu nazvati. Možete li to vjerovati? Sada ih uistinu volim Božjom ljubavlju i jedva čekam da ih ponovno vidim.”
Svatko želi biti voljen. Većina psihologa slaže se da je najveća čovjekova potreba voljeti i biti voljen. Nijedna prepreka ne može zaustaviti moćnu silu ljubavi.
U grčkom jeziku postoje tri riječi koje se u engleskomu (i u hrvatskomu, op. prev.) jeziku prevode kao ljubav: eros, što znači tjelesna žudnja – ta riječ se ne nalazi u Novom zavjetu; phileo, što znači prijateljstvo, tj. ljubav među prijateljima i rođacima – ideja je da ljubimo nekoga tko je dostojan te ljubavi; te agape, što znači Božja ljubav, najčišća i najdublja vrsta ljubavi – ona se ne iskazuje samo osjećajima već i djelovanjem koje je posljedica naše volje.
Agape je Božja nadnaravna, bezuvjetna ljubav prema tebi koja se najuzvišenije očitovala smrću našega Gospodina na križu za tvoje grijehe. To je nadnaravna ljubav koju on želi stvoriti u tebi i kroz tebe je očitovati drugima po svojemu Svetom Duhu. Agape je ljubav koja se daje zbog naravi onoga koji je daje, a ne zbog vrijednosti onoga što volimo. Ponekad je to ljubav usprkos svemu što znamo o onome koga ljubimo, a ne zbog svega toga.
Bog ističe važnost takve ljubavi kroz nadahnuto pero apostola Pavla, što možemo vidjeti u 1 Korinćanima 13. U tomu predivnomu i iznimnom odlomku iz Pisma Pavao piše da što god učinio za Boga ili druge ljude bez ljubavi nema nikakve vrijednosti. Razmisli o ovim riječima:
Kad bih imao takav dar da mogu govoriti sve ljudske jezike, da budem kadar govoriti čak i jezikom anđela, a da ne bih ljubio bližnjega, moje bi govorenje bilo obična buka. Kad bih imao dar prorokovanja i kad bih znao sve što će se dogoditi u budućnosti, da znam sve o svemu, a da ne ljubim druge, što bi mi sve to koristilo? Kad bih imao takav dar vjere da progovorim planini a ona da se pokrene s jednog mjesta na drugo, a ljubavi ne bih imao, bilo bi sve to bezvrijedno.
Kad bih razdijelio sitromašnima sve što posjedujem, kad bi me spalili radi navješćivanja evanđelja, a ne bih druge ljubio, sve bi mi bilo beskorisno i bezvrijedno. (1 Korinćanima 13,1-3)
Drugim riječima, što god činio za Boga i druge ljude, nema nikakve vrijednosti ako to ne činiš iz Božje ljubavi.
Što je agape? Na koji se način iskazuje takva ljubav?
Pavao daje izvrstan opis:
Ljubav je velikodušna, neobično strpljiva i dobrostiva, nije ljubomorna ni zavidna, ne hvali se niti se oholi. Nije bahata, ni sebična i prosta. Ne zahtijeva svoje pravo. Ne razdražuje se niti je preosjetljiva. Ne pamti zlo i jedva će zamijetiti kad joj drugi čine zlo. Ne veseli se nepravdi, nego se raduje kad istina pobjeđuje. Ako nekoga ljubite, bit ćete mu odani bez obzira na to koliko će vas to stajati. Uvijek ćete mu vjerovati, misliti o njemu najbolje i uvijek stajati na njegovoj strani. Svi osobiti darovi i sposobnosti koje Bog daruje jednog će dana prestati, no ljubav će trajati vječno… Sada ostaju ovo troje – vjera, nada i ljubav, a najveća je među njima, svakako, ljubav. (1 Korinćanima 13,4-8,13)
U idućem poglavlju apostol Pavao, nadahnut Svetim Duhom, opominje: “Neka ljubav bude vaš najuzvišeniji cilj.” (1 Korinćanima 14,1)
Dopusti da podijelim s tobom pet životnih činjenica koje će ti pomoći razumjeti kako možeš voljeti po vjeri.
Božja ljubav prema tebi nadilazi naše ljudsko razumijevanje. Isus se molio: “Moja molitva je za sve njih (Isusove učenike i sve vjernike u sva vremena) da budu jednoga srca i uma, baš kao što smo ti i ja, Oče… ja u njima, a ti u meni, da budu savršeno jedno. Tako će svijet spoznati da si me ti poslao i shvatiti da ih ljubiš kao što ljubiš mene.” (Ivan 17,21.23)
Razmisli o tome! Bog voli tebe jednako kao i svojega jedinorođenog Sina, Gospodina Isusa. Kakva zaprepašćujuća i zadivljujuća istina! Ne trebaš se bojati nekoga tko te savršeno voli. Nikad ne trebaš oklijevati povjeriti Bogu sav svoj život jer te on uistinu voli. A najnevjerojatniji dio te istine je da te on voli čak i kad si neposlušan.
Čak i na ljudskoj razini, roditelji koji vole svoju djecu pokazuju takvu ljubav. Jednako sam volio svoje sinove kada su bili neposlušni kao i kada su bili dobri. Za njihovo dobro, zato što ih volim, ja ih katkad moram ispraviti. Takav je i tvoj odnos s Bogom. Kad si neposlušan, on te kažnjava ili ispravlja zato što te voli.
Hebrejima 12 govori nam o ljubavi koja stoji iza Božjeg kažnjavanja:
I zar ste već zaboravili Božje ohrabrujuće riječi upućene svojoj djeci? Rekao je: “Ne ljuti se, sine moj, kad te Gospodin kažnjava. Ne kloni kad te kori, jer si pogriješio. Kad te kažnjava, dokazuje da te ljubi, jer kad te šiba, pokazuje da si doista njegovo dijete. Kad vas Bog odgaja, tada trpite, jer s vama postupa kao i svaki otac koji ljubi svoju djecu. Tko je ikada čuo za sina koji nikada nije bio ukoren?” Budući da poštujemo naše zemaljske očeve iako nas oni kažnjavaju, nećemo li se zato mnogo radosnije podrediti Božjem odgoju kako bismo doista živjeli? Naši su nas zemaljski očevi odgajali za ovaj kratki život, postupajući s nama kako im se činilo da je najbolje za nas, ali Božji su ukori uvijek korisni i za naše su dobro, da postanemo dionici njegove svetosti. U kažnjavanju ne uživamo, ono nas boli. Ali tek kasnije vidimo ishod – rastemo u milosti i jačamo u karakteru. (Hebrejima 12,5-7,9-11)
Kristova je smrt na križu jednom zauvijek zadovoljila Božju pravdu i uklonila njegov gnjev zbog grijeha vjernika. Bog te kažnjava i disciplinira kako bi ti pomogao duhovno rasti i sazrijevati. Rani kršćani pretrpjeli su progonstva, nevolje i nevjerojatne patnje. Pa ipak, Pavao im je pisao:
Tko nas uopće može rastaviti od Kristove ljubavi? Kad smo u nevolji ili smo zbunjeni, kad nas progone ili uništavaju, zar je to dokaz da nas on više ne ljubi? I ako smo gladni, bez novca, u opasnosti ili nam prijete smrću, zar nas je Bog napustio? Nije, jer nam Sveto pismo kaže da moramo biti spremni radi njega se svakog trenutka suočiti sa smrću, jer smo poput ovaca koje čekaju klanje. No usprkos svemu, naša je sveobuhvatna pobjeda kroz Krista, koji nas je toliko ljubio da je i umro za nas. Jer sam uvjeren da nas neće ništa moći odvojiti od njegove ljubavi. Ne može smrt, a ne može ni život. Anđeli neće, a ne mogu ni sve sile pakla odvojiti Božju ljubav od nas. Ne mogu ni naša strahovanja za današnjicu i brige za sutrašnjicu, ili jesmo li visoko iznad neba ili u najdubljem oceanu, ništa nas ne može odvojiti od Božje ljubavi prikazane u našemu Gospodinu Isusu Kristu kad je umro za nas. (Rimljanima 8,35-39)
Takva ljubav nadilazi našu sposobnost razumijevanja, ali ne izmiče našem iskustvu jer je možemo osjetiti svojim srcem.
Autor: Dr. Bill Bright; Izvor: Cru.org
