Je li ti katkad teško povjerovati da imaš potpun oprost svojih grijeha u Isusu Kristu? Razumski vjeruješ u to, no što je s onime duboko u srcu? Zamisli se u gomili za vrijeme povijesnog događaja koji je zabilježio Luka:
I gle, neki su ljudi došli noseći uzetog čovjeka na nosilima. … Videći njihovu vjeru, Isus je rekao čovjeku: ′Prijatelju, tvoji su ti grijesi oprošteni!′
′Što ovaj čovjek misli, tko je on?′ farizeji i učitelji Zakona počeli su mozgati. ′To je hula! Tko osim Boga može opraštati grijehe?′
Isus je znao što su mislili i odgovorio je: ′Što se bunite? Zašto je to hula? … Ali toliko da znate, Sin čovječanstva ima ovlaštenje opraštati grijehe.′ … Zatim je rekao uzetom čovjeku: ′Ustani, uzmi svoju nosiljku i idi kući!′ (Luka 5,18-24)
Kakva predivna slika Božje spremnosti da oprosti! Božja sveta Riječ kaže da nas je Isus Krist kroz svoju smrt na križu oslobodio – oslobodio od grijeha, oslobodio od Zakona, oslobodio od okova krivnje koju donose grijeh i Zakon. Možda ti je teško u srcu povjerovati da su ti grijesi plaćeni. Možda misliš: “Imam požudne misli prema osobi drugog spola.” Ili: “Spominjem ime Gospodnje uzalud. Bog to neće oprostiti, zar ne?” No činjenica je da ti je on oprostio. Jednostavno moraš prihvatiti njegovo oproštenje i vjerovati njegovu obećanju. A kakvo li je samo to obećanje:
Jer kako je nebo visoko nad zemljom, dobrota je njegova s onima koji ga se boje. Kako je istok daleko od zapada, tako on udaljuje od nas bezakonja naša. (Psalam 103,11-12)
To je oproštenje koje nam Bog nudi. Samo razmisli o tome! Postalo je tvoje onog trenutka kada si povjerovao u Isusa Krista kao svojeg Spasitelja i kada si ga odlukom svoje volje, po vjeri, primio u svoj život kao Gospodina i Gospodara.
Najbolji odnos koji ćeš ikada iskusiti
Isus iz Nazareta je najzapaženija, najmoćnija, najjedinstvenija i najprivlačnija osoba svih vremena. Poznavati ga osobno, kao svojeg Spasitelja i Gospodina, osnova je najboljeg odnosa koji ćeš ikada imati, jer jedino kroz Isusa možeš iskusiti Božju ljubav i oproštenje. Dopusti da objasnim zašto.
- Isus je za sebe tvrdio da je Bog
Jedne zime, za vrijeme svetkovine Posvećenja Hrama (Heb. Hanukkah), Isus je hodao po Salomonovu trijemu u jeruzalemskom Hramu. Oko njega se okupila gomila zahtijevajući odgovor na pitanje: “Dokle ćeš nas držati u neizvjesnosti? Ako si zbilja ti Mesija, reci nam otvoreno!” Isus im odgovori: “Rekoh vam, a vi ipak ne vjerujete. Djela koja činim u ime svojeg Oca svjedoče za me, … Ja i Otac jedno smo.” (Ivan 10,22-39)
Tvrdnja našega Gospodina poduprta je time što je on ispunio proročanstvo. Stotine godina prije nego što je Isus došao na zemlju razni izraelski proroci prorekli su njegovo čudesno rođenje, mjesto rođenja, njegovu božansku narav, svrhu njegove službe, način na koji će umrijeti, te njegovo uskrsnuće. Ta proročanstva samo su neka od mnogih predviđanja o Isusovu životu, službi, smrti i uskrsnuću. A on je ispunio svako od njih, do najmanje pojedinosti (Izaija 7,14 – Matej 1,18-25; Mihej 5,2 – Luka 2,4-7; Psalam 2,7 – Matej 3,17; Izaija 61,1.2 – Luka 4,18.19; Izaija 53,5.12 – Marko 15,15.19.27.28; Psalam 16,10 – Marko 16,6.7).
Pošto su ga okrutno raspeli, Isus je pokazao da je Bog time što je ustao od mrtvih i ukazao se stotinama ljudi tijekom četrdeset dana. Na jednomu od sastanaka vidjelo ga je čak pet stotina ljudi (Matej 28,5-10, 16-20; Luka 24,13-43; Ivan 20,11-18, 24-29; Ivan 21,1-23; Djela 1,3-12).
Potom, dok su ga njegovi pratioci u čudu promatrali, Isus se vratio na nebo obećavši trajan odnos s onima koji ga vole.
Božja sveta, nadahnuta Riječ također potvrđuje Isusove tvrdnje. Apostol Pavao je zabilježio: “…Koje je Bog unaprijed obećao po svojim prorocima u Svetim pismima o svome Sinu, koji je, po tijelu, rođen od potomstva Davidova, a koji se uskrsnućem od mrtvih – po Duhu Svetom – pokazao kao sin Božji, sa svom vlašću: Isus Krist, naš Gospodin” (Rimljanima 1,2-4)
- Isus je došao osigurati život kakav trebaš
Isus nije živio na zemlji samo kako bi dokazao da je Bog. Došao ti je dati vječni život, ponuditi ti oproštenje i osloboditi te od grijeha i krivnje, dati ti potpun i smislen život ovdje na Zemlji. On ti može osigurati oproštenje grijeha i omogućiti da živiš izobilnim životom jer je on Bog. U razgovoru s vjerskim vođom svojega doba Isus je rekao: “Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni. Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet da sudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu” (Ivan 3,16).
Pavao piše: “Sad, dakle, nema više nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu. Jer zakon duha života u Kristu Isusu oslobodio me od zakona grijeha i smrti” (Rimljanima 8,1-2).
Nasljedstvo svakog kršćanina je bogat i ispunjen život. Isusova je nakana da kršćanski život bude uzbudljiva i izobilna avantura. On je obećao: “Ja sam došao da (ljudi) imaju život i da ga imaju u izobilju” (Ivan 10,10). Kada živiš u bliskom odnosu s našim Gospodinom, vođen Božjim Svetim Duhom, svaki je dan ispunjen čuđenjem, smislom i svrhom – tvoj život preplavljen je poželjnim odlikama:
…Plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost. (Galaćanima 5,22-23) Ali većina kršćana ne doživljava izobilan život. Život radosti i pobjede, koji nam je prikazao i obećao naš Gospodin, njima je čudno stran. Umjesto toga, oni kršćanski život smatraju teretom, zadaćom, strašnim križem koji treba nositi. Oni izdržavaju svoje kršćanstvo na zemlji nadajući se na kraju olakšanju na nebu.
Isus nikada nije kanio da tvoj život bude poražavajući i strašan. Pozvao te je na život radosti i pobjede. Bez obzira na to u kakvim se okolnostima nalazio – u miru ili sukobu, izobilju ili potrebi, zdravlju ili bolesti, slobodi ili progonstvu – naš Gospodin obećava mir (Ivan 14,27; 16,33). On je rekao da te nikada neće ostaviti i ako bilo što tražiš u njegovo ime, on će to učiniti (Hebrejima 13,5; Matej 28,20; Ivan 14,14).
Kao kršćaninu, Bog ti je obećao baštinu potpore, izobilja i radosti. Zašto onda tako malo kršćana uživa u svojoj baštini? Dopusti da te upitam: “Živiš li radosnim i plodnim životom?” U svojem Uvodu u novozavjetne poslanice J. B. Phillips piše:
Postoji golema razlika između kršćanstva prvog stoljeća i kršćanstva današnjice. Za nas je kršćanstvo prečesto skup etičkih načela, filozofija života, standard rada i djelovanja, dok je za kršćane prvog stoljeća to bila nova kvaliteta života u cijelosti i oni nisu oklijevali da to opišu kao Krista koji živi u njima. Da vjerujemo u ono u što su oni vjerovali, možda bismo i mi mogli postići ono što su oni postigli.
Crkva prvog stoljeća potresla je tadašnji svijet. Ispunjena Duhom i povedena Božjom ljubavlju, Rana je crkva donijela radosnu vijest o Božjoj ljubavi i oproštenju cijelomu tada poznatom svijetu. Nikada prije nije tako mala skupina običnih ljudi tako utjecala na svijet. Ti su kršćani bili skupina običnih ljudi, poput tebe ili mene, koji su poznavali Božju ljubav i oproštenje. Upravljani i osnaženi Božjim Svetim Duhom, oni su u ljubavi dosegnuli ljude koji su živjeli pod tiranijom carstva zloga.
Ako si doživio Božju ljubav i oproštenje u svojemu životu, i ti možeš utjecati na svijet oko sebe. Svijet je danas pun napetosti, straha i kriza. Velik dio svijeta je u stanju kaosa. Ništa bolje ne opisuje raspoloženje našeg doba od riječi previranje. U svakom djeliću društva i u svakoj zemlji svijeta postoje previranja – politička, društvena, ekonomska, pa čak i religijska.
U Americi smo, na primjer, svjedoci epidemije zločina, ovisnosti o drogi i alkoholu, pornografije, AIDS-a i spolnih bolesti, pobačaja i epidemije uništenih domova i razvoda – a to su samo neki od ozbiljnih problema s kojima se naša nacija suočava.
Predloženo je bezbroj ljudskih rješenja, ali kriza se samo pogoršava. Ljudi kao nikada do sada traže mir za svoje pomućene odnose i odgovore na prazninu koja ih izjeda u njihovim životima, traže nešto više. Nakon postupka eliminacije, mnogi se sada ponovno počinju okretati Bogu. Nikada do sada nije postojalo tako idealno ozračje za širenje Kristovih tvrdnji. Božji Duh stvorio je do sada neviđenu glad u srcima. Ljudi se okreću Kristu u sve većem broju i doživljavaju predivnu Božju ljubav i oproštenje.
Pa ipak, razmjerno malo ljudi sudjeluje u toj velikoj žetvi. Unatoč golemom broju prilika, mnogi kršćani se nisu uključili u radost žetve koju je Bog pripremio. Velika većina vjernika živi u nemoći, duhovnom porazu i jalovosti. Prosječan vjernik, pa čak i puno propovjednika, vrlo rijetko, ako to uopće i čine, govore o Kristu drugoj osobi.
Nažalost, puno kršćana ne živi život one kakvoće koja bi druge poticala da žele odnos s našim Gospodinom. Neki vjernici čak nemaju ni tu kakvoću života koja bi potaknula druge na odnos s njima.
Možeš se promijeniti i ne živjeti neplodnim životom
Govoreći milijunima kršćana diljem svijeta, uvidio sam da se većina poraženih, frustriranih i besplodnih vjernika želi promijeniti, ali ne znaju što učiniti. Imam poruku nade i pomoći za njih i za tebe; možeš se promijeniti i prestati živjeti razočaravajućim i neplodnim životom. Možeš doživjeti pun i izobilan život koji je Bog obećao svojoj djeci kroz Isusa Krista.
Jednom, dok sam vozio nepoznatim gradom, skrenuo sam na pogrešnomu mjestu i shvatio da vozim jednosmjernom ulicom u pogrešnom smjeru. Pješaci su mi dovikivali da vozim u pogrešnom smjeru. No, to sam i sam shvatio trenutak pošto sam skrenuo. Problem nije bio u tome jesam li svjestan da vozim u pogrešnom smjeru – već kako se okrenuti! Ubrzo sam, uz pomoć dobronamjernog policajca, promijenio smjer vožnje i nastavio svojim putem sretan i s olakšanjem, vozeći u pravom smjeru. Tako je i u kršćanskom životu. Ako pogrešno skreneš i shvatiš da si razočaran i frustriran, nitko ti ne treba reći da putuješ u pogrešnom smjeru. Treba ti netko tko će ti pomoći da se okreneš. U sljedećih nekoliko trenutaka želio bih ti pokazati kako se okrenuti.
Biblija, Božja sveta, nadahnuta Riječ, pruža nam ove upute. Pavao piše:
Jer je svako Sveto pismo dano kao nadahnuto od Boga i korisno je da nas pouči u onom što je istinito, čini nas da shvatimo što je zlo, ispravlja nas i pomaže nam da učinimo ono što je ispravno. To je Božji način da nas temeljito pripravi u svakom pogledu, da budemo potpuno opremljeni činiti dobra djela svima. (2. Timoteju 3,16-17)
Biblija ti ne daje samo upute već ti može pokazati gdje si pogrešno skrenuo, pomoći ti da se okreneš i tada ti pokazati kako nastaviti pravim putem.
