Bili smo u vezi sedam godina – vezi koja je bila više od prijateljstva, ali nikada nije bila potpuna, a sve zato što sam imala veliki strah od veze. Završilo je kada sam mu rekla da bih između veze i karijere sigurno izabrala karijeru.
Sljedećih nekoliko godina provela sam fokusirajući se na svoju karijeru i pokušavajući upoznati druge ljude, zbog čega sam shvatila da je on uistinu važna osoba u mom životu.
Dakle, tri godine nakon što je naša veza završila, ponovno sam stupila u kontakt s njim, nadajući se da ćemo ponovno biti zajedno. Kada smo nastavili razgovor, osjetila sam olakšanje što smo mogli bez neugodnosti podijeliti životne priče. Ali kada sam konačno skupila hrabrosti i htjela priznati, rekao mi je da je upoznao nekoga. Hodali su šest mjeseci, a on ju je planirao zaprositi. Zakasnila sam.
Sedam dana samo sam plakala i čitala sve naše prethodne poruke
Četiri mjeseca nakon našeg posljednjeg razgovora vjenčali su se. Znala sam da to dolazi i mislila sam da ću biti spremna za to, ali sam bila u krivu. Dala sam sve od sebe da se hrabro postavim, ali osjećaji gorčine i bezvrijednosti izjedali su me iznutra.
Nisam mogla prihvatiti da se osjećam tako depresivno i slabo zbog te jedne osobe. I tako sam se sljedeća dva mjeseca nastojala što prije oporaviti. Radila sam prekovremeno, izlazila i upoznavala nove ljude te provodila puno vremena meditirajući o svim biblijskim stihovima koji su mi prije pomogli u teškim vremenima.
Pročitala bih Psalam 121 da se podsjetim da je Gospodin blizu i da me sluša, ili Ivana 16, 33 gdje je Isus rekao da ću imati mir u njemu jer je on pobijedio svijet. Nastavila sam moliti za mir, tražeći od Boga da mi pomogne zaboraviti tu osobu – moja sjećanja s njom, moje pogreške, moje osjećaje.
Ali bez obzira što sam učinila, nisam mogla zaboraviti, i to je duboko boljelo. Usred moje tuge i ogorčenja, Bog me vjerno vodio i polako mi otkrivao životne lekcije koje su mi bile potrebne.
Kada sam konačno prestala pokušavati pobjeći
Otprilike u to vrijeme naš je pastor radio seriju o Postanku, počevši s pričom o Adamu i Evi. U Postanku 3, nakon što Adam i Eva nisu poslušali Boga i sakrili su se, Bog ih je pozvao i upitao: “Gdje ste?”
Kada sam to čula, osjetio sam da je to pitanje i za mene. Gdje sam bila na ovom putu iscjeljenja? Jesam li se skrivala od Boga i pokušavala sama popraviti stvari?
Iako se činilo da sve činim kako treba, čitajući Bibliju i meditirajući, umjesto da iskreno priznam svoje probleme, zahtijevala sam od Boga da me odmah izliječi i koristila sam Njegove riječi da potisnem svoje osjećaje. Nadala sam se da će mi neprestano recitiranje tih stihova pomoći da prije zaboravim sve negativne osjećaje.
Odlučila sam da je vrijeme da budem ranjiva i iskrena prema Bogu. Priznala sam mu da sam pogriješila što sam se oslanjala na vlastitu snagu kako bih prevladala slomljeno srce.
Gledajući unatrag, željela sam se brzo oporaviti, uglavnom zato što sam se bojala da će me drugi osuđivati da sam depresivna i slomljenog srca. Osjećala sam se glupo, zadržavajući se na prošloj vezi toliko dugo. Bojala sam se da će drugi misliti da sam slaba, umjesto da me vide kao čvrstu, racionalnu i neovisnu.
Stoga sam te strahove i svoju slomljenost predala Bogu i priznala da vjerujem da je Njegova milost još uvijek dovoljna za mene i da će Njegova snaga biti savršena u mojoj slabosti (2. Korinćanima 12, 9). Nakon što sam se ispovijedila Bogu, konačno sam počela osjećati mir.
Suočavanje s korijenom moje boli
S vremenom mi je Bog omogućio da se suočim sa svojom propalom vezom i naučim iz boli koju sam doživjela. Kroz uvide ljudi koji su me dobro poznavali, uspjela sam identificirati svoj toksičan misaoni proces.
Uvijek sam bila nesigurna djevojka. Odrastajući u opresivnom i nasilnom okruženju, morala sam naučiti skrivati svoje emocije. Nisam zapravo znala kako izraziti ljubav, jer sam mislila da ne zaslužujem voljeti i biti voljena. Pa čak i kada sam znala da gajim poseban osjećaj prema toj osobi, strah je uvijek bio tu, kočio me i veza nije mogla napredovati.
Odlučila sam se otvoriti jednom od pastora kojima sam vjerovala, koji je slušao moje priče bez osuđivanja. Rekao mi je da je normalno imati takve osjećaje – željeti voljeti i biti voljen, jer je naš nebeski Otac ljubav (1. Ivanova 4, 8) i On nas je prvi ljubio (1. Ivanova 4, 19). Moj me pastor ohrabrio da se usredotočim na svoj odnos s Bogom, jer je njegova savršena ljubav ta koja će me osloboditi straha i dati mi hrabrosti da primam i dajem ljubav.
Uz ohrabrenje pastora, nastavila sam tražiti Boga kroz Njegovu riječ i molitvu, ne samo za bol iz te veze nego i za traumu iz djetinjstva. Počela sam pisati dnevnik kako bih pratila svoje emocije, procese razmišljanja, borbe i stvari na kojima sam bila zahvalna. To mi je pomoglo da znam za što trebam moliti.
Također sam se susrela s Psalmom 139 kada sam proučavala Bibliju sa svojom malom grupom u crkvi, a tog istog tjedna sestra u Kristu poslala mi je isti odlomak da me ohrabri. Stihovi 13 i 14 posebno su mi dali utjehu i sigurnost.
“Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu. Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna.”
Saznanje da me Bog stvorio na jedinstven način zamijenilo je moj osjećaj bezvrijednosti ljubavlju. Umjesto da brinem o tome što bi drugi mogli misliti o meni, mojoj prošlosti i mom neuspjehu, mogu se usredotočiti na Boga i njegovu volju za moj život.
Neka Božja ljubav preobrazi moj život
Zamolila sam Boga da obnovi moj život, da mi da radost da budem zadovoljna, baš kao što je opisano u 1. Solunjanima 5, 16-18: “Budite uvijek radosni. Nikada nemojte prestati moliti. Budite zahvalni u svim okolnostima, jer to je Božja volja za vas koji pripadate Kristu Isusu.”
S vremenom je Bog ljutnju i bezvrijednost u mom srcu zamijenio zahvalnošću. Umjesto da i dalje budem ogorčena, naučila sam zahvaliti Bogu što mi je omogućio da upoznam tog tipa. On je bio taj koji se molio za mene i ohrabrio me da nastavim karijeru iz snova u SAD-u. Također me naučio pisati kako bih ojačala mlade kršćane i nadahnuo me da služim Gospodinu glazbom. Zahvaljujući njemu mogla sam se približiti Bogu.
S radošću i mirom koji mi je Bog dao, počela sam moliti za njega i njegovu ženu, za njihov brak i njihov put s Gospodinom.
Prošlo je više od dvije godine otkako sam primila vijest o njegovoj ženidbi i nevjerojatno je da se sada mogu nasmiješiti kada razmišljam o svom putu. Zbog slomljenog srca naučila sam kako biti iskrena prema Bogu u pogledu svojih osjećaja. To me također navelo da otkrijem korijen moje boli i svjedočim kako je Bog strpljivo hodao sa mnom kroz sve to, govoreći mi kroz svoju Riječ i zajednicu koju mi je dao.
Sretna sam što mogu biti zadovoljna u ovoj sezoni samaštva, vjerujući da će Bog nastaviti hodati sa mnom i voditi me na mom putu vjere.
Autorica: Linnie; Priredio: Vinko K.; Izvor: ymi.today
