Imala sam 22 godine kada je Bog počeo raditi u mom životu. Upravo sam završavala svoj studij i gledajući sa strane, mogla sam postati sretna, ipak se nisam tako osjećala.
Činilo mi se da cijeli moj život ide ka nekoj velikoj provaliji – koju nisam mogla razumjeti. Nisam mogla razumjeti sebe niti svijet oko sebe, sve mi se činilo besmislenim i nerazumnim. Tada je Bog ‘presjekao’ moja razmišljanja i prizemljio me na prilično grub način.
12. studenog 1989. godine, dok sam ja mirno putovala u Zagreb, moji roditelji su nastradali u prometnoj nesreći. Otac mi je poginuo na licu mjesta a majka se borila za život na odjelu za reanimaciju. Odjednom nisam više razmišljala o sebi i svijetu, već o svojoj majci koja je – JOŠ ŽIVA!
Shvatila sam koliko sam bila sebična i koliko nisam iskazala ljubav i zahvalnost svojim roditeljima za sve one žrtve koje su donosili iz ljubavi prema meni. Odjednom mi je postalo važno: gdje je sada moj tata? Nisam bila obraćena i nisam znala tko je zaista Bog, ipak na nadgrobni spomenik oca sam dala da se ureže sljedeći tekst: ”Bože , smiluj mu se!” Tko mi je otkrio da bez milosti nema spasenja? Od molitvi sam znala ‘Oče naš’ i svaku večer sam je iz dubine duše molila ‘Bogu kojeg ne poznajem’ ne bi li spasio moju mamu. Njen život je oko šest mjeseci bio u opasnosti, ali nakon toga su je pustili kući iz bolnice.
I tada, krajem travnja 1990. godine, zazvonio je na našoj kapiji Božji poslanik. Bio je to jedan mladić sa stranim naglaskom i tražio je moju majku. Obje smo bile začuđene njegovom pričom. On se sa svojim prijateljima svaku večer u pola osam molio za ozdravljenje moje majke, koju inače nikada prije nije vidio. Zar je trebao veći dokaz od ovog da Bog zaista postoji? NE! Ipak se na putu mog obraćenja ispriječio moj um.
Znala sam da ima mnogo sekti i da su oni u stanju manipulirati vjernicima – zato sam se zaštitila oklopom opreza. Osim toga, moje poznavanje egipatske, grčke i babilonske religije me je također zbunjivalo. Ali, zar je Gospodinu nešto nemoguće? Moja majka je postupno ozdravljala (naravno ostale su joj neke posljedice) a ja sam postupno uzvjerovala i upoznala svog Spasitelja Isusa Krista. Gospodin vodi sve na dobro.
Sada iz udaljenosti od oko 13 godina gledam na svoje obraćenje kao na najsretniji dan u svom životu. Slijedila su brojna iskušenja, ali od svih me je moj Gospodin izbavio. Neka je slava Njemu u vijekove.
Autorica: Antonia Tot Cvetnarov
