Lipanj je Mjesec ponosa u kojem se održavaju razne LGBTQ povorke ponosa. Kako kršćani trebaju reagirati na Mjesec ponosa?
U proteklih nekoliko desetljeća, a pogotovo u proteklih nekoliko godina, Zapadni svijet, što se pogotovo odnosi na Sjedinjene Američke Države, sve više pozornosti posvećuje obilježavanju takozvanog ”Mjeseca ponosa”. Sve do 1999. godine to je bio najobičniji lipanj, no nakon 1999. godine lipanj je u SAD-u proglašen ”mjesecom ponosa”.
O čemu se radi?
Najjednostavnije rečeno, radi se o tome da se jedan cijeli mjesec, kroz održavanje različitih priredbi, povorki i sličnim manifestacija veličaju i promiču kulture i obilježja, koja ne samo da su protivna Bogu i Božjem redu stvaranja, nego su protivne normalnom, prirodnom tijeku stvari. Kako bi kršćanin trebao reagirati u ”mjesecu ponosa”? Što uopće jest ”mjesec ponosa”?
Što uopće jest Mjesec ponosa?
Kao što kaže izvor GotQuestions.org: „Kao što naziv nalaže, ”Pride događaji” naglašavaju i stavljaju u prvi plan ponašanja i stavove, koje se nekoć smatralo nemoralnim, a koje sada treba prihvatiti i koje treba promicati, umjesto da ih se kritizira. Ovo nije jedina svrha događaja ”mjeseca ponosa”; aktivisti također pokušavaju podsjetiti ljude na navodno velik doprinos kojeg su u povijesti čovječanstva imali ljudi iz LGBT zajednice.“ Imamo proslavu nečega, kroz povorke, zastave. Na prvi pogled netko bi mogao zaključiti da je sve u redu, da se ovime samo promiče jednakost, uključivanje i da je to ”povorka ljubavi”. No iza zavjese povorke ”ponosa” su sve samo ne povorke ljubavi.
To su povorke kojima se promiču različiti oblici dekadentnih i izopačenih ideja. Nekoć se ta povorka svodila samo na homoseksualce. Nakon toga povorci su ”dodani” i ”trans” muškarci, odnosno ”trans” žene. Idući korak bio je dodavanje ”drag kraljica”, odnosno našminkanih muškaraca s vlasuljama, koji polu odjeveni ili neodjeveni paradiraju ispred ljudi. Treći korak je bilo dodavanje svega i svačega; tako danas imamo ljude koji su odjeveni kao psi, mačke, ljude koji se identificiraju kao oni koji vole maloljetnike (”minor attracted persons”), što se nekoć nazivalo pedofili.
Sam koncept obilježavanja ”mjeseca ponosa” tijekom proteklih nekoliko godina snažno je komercijaliziran. Danas imamo neke poznate tvrtke i brendove koji tijekom lipnja na svoje logoe stavljaju dugine boje. No kupci i korisnici su to primijetili i u velikoj mjeri odlučuju bojkotirati takve brendove, zbog čega je u Americi nastao slogan: ”Go woke, go broke”, ili ”budi woke, budi siromašan”.
Kako kršćani trebaju reagirati na Mjesec ponosa?
Kršćani bi trebali na sve ove stvari reagirati na sljedeći način: „Mi kao kršćani pozvani smo kao svjedoci Puta, Istine i Života (Ivan 14,6; Djela 1,8). Naša je obveza ponuditi istinu onima koje Istina zanima (Matej 28,19). Nevjernike ne možemo prilagoditi biblijskim pravilima (1. Korinćanima 2,14). Nažalost, Zapadna kultura dugo je prihvaćala poglede na seks prije braka, upotrebu droga i alkohola, percepciju moralnosti i druge stvari, koje su u suprotnosti s biblijskim svjetonazorom.“
Gadost i opačina u Božjim očima
Najjednostavnije što kršćani moraju činiti za vrijeme Mjeseca ponosa, no ne samo u lipnju kada se ove stvari najžešće obilježavaju nego cijele svoje živote, jest ne sudjelovati u njima. Bojkot je snažna poruka koju kršćani trebaju slati drugima. Jer Biblija je jasna u vezi ovakvih stvari. Sve ono što se događa i odvija na ”povorkama ponosa” u Božjim je očima gadost i opačina. (1. Korinćanima 6, 9; Levitski zakonik 18, 22; Judina 1, 7; 1. Korinćanima 6, 18)
Sve što ondje možemo vidjeti jest grijeh i promicanje grijeha, a nad grijehom treba tugovati i za grijeh se treba pokajati. Grijeh ne smijemo slaviti i promicati. Ljudi, a pogotovo kršćani, ne smiju sudjelovati ni u čemu što ide protivno Bogu. Bunt protiv Boga izlaže nas izravno Božjem sudu. Osim toga, ako je sve ljubav, onda ništa nije ljubav. Danas se upravo sve ovo što se događa promiče kao ljubav, iako u svojoj pozadini ima bezbožne, neprirodne, izopačene i nemoralne korijene. Ne zaboravimo jednu važnu činjenicu: Lucifer, Božji anđeo, pobunio se i zbog svog ponosa bio je zbačen s nebesa. Ponos je iznimno opasan grijeh.
Osim bojkota, kršćani i dalje trebaju spremno govoriti o Bogu, širiti poruku evanđelja bez straha, ali u ljubavi. U takvim situacijama možemo doći u sukob s nekim ljudima, što nas može uplašiti. No to nas ne treba sprječavati u tome da nastavimo sa širenjem Božje Riječi i s pokazivanjem onoga kako treba ispravno živjeti. Ne prilagođavajmo se ovome svijetu, nego pokazujmo ovome svijetu kako živjeti ispravnim, Bogu ugodnim životom, na kakav nas Krist poziva. (Rimljanima 12, 1-2)
