Tamu nije uvijek lako za uočiti. Sam Sotona se prerušava u anđela svjetla. Kako kršćani mogu nadvladati tamu u svom životu?
Kada sam bila malena djevojčica, bojala sam se mraka. Stisnula bih se sa svojim plišanim medvjedićem i pokušala sam identificirati mračne prikaze u svojoj sobi. Moj um je varao i igrao se sa mnom. Ponekad bih se bojala da će se nešto loše dogoditi u mraku.
Tijekom svoje mladosti mnoge sam noći prespavala s upaljenim svjetlom. Tama, kada svjetlost nije prisutna, može biti vrlo zastrašujuća stvar. Kada bi u mojoj sobi zavladao mrak, moj um bi me prevario u razmišljanje o stvarima kojih nije bilo. No kada bi svjetlost osvijetlila mrak, pokazalo bi se pravo stanje i moj um više ne bi bio prevaren.
Tama je oduvijek postojala
Tama je postojala i prije pada čovjeka. U Postanku, Bog je stvorio i tamu u svjetlo. Odredio je svjetlost kao dan, a tamu kao noć. Kao ljudi, stvoreni smo kako bismo naš postao obavljali danju i kako bismo se odmarali noću. Svaka aktivnost i produktivnost prestaje po noći.
No nakon što je grijeh ušao u svijet, tama je dobila potpuno novo značenje. Svjetlo je simboliziralo dobro, a tama zlo. Sotona je povezan s tamom, dok je Krist povezan s dobrim.
No čak i u Postanku, tama je preuzela obličje zmije i obilazila je oko Edena. Nakon što su Eva i Adam pojeli plod, tama je postala dio i njihovih života. Evo razloga zbog kojeg su se skrili:
„Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se – čovjek i njegova žena – pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu. Jahve, Bog, zovne čovjeka: “Gdje si?” – reče mu. On odgovori: “Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam gol, pa se sakrih. Nato mu reče: “Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti? Čovjek odgovori: “Žena koju si stavio uza me – ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.“ (Postanak 3, 8-12)
Ono što je zanimljivo jest to da su i Adam i Eva imali slobodu hodati Edenom, sve dok su živjeli unutar granica, koje je Bog postavio za njih. No kada su prekinuli te granice, više nisu hodali nego su se skrivali.
Kada živimo u tami i kada nas grijeh opsjeda, živimo u skrivanju. Krist to ne želi za nas. Krist želi da hodimo u Duhu, živeći u Evanđelju milosrđa, znajući da je On platio za svaki grijeh kojeg smo počinili i kojeg ćemo počiniti.
Stvaranje kulture ispovijedanja
Usprkos našim dobrim namjerama, svi mi smo grješnici, što znači da će postojati razdoblja kada će svatko od nas hodati u tami i zavaravati samoga sebe, misleći da živimo naše živote bolje nego što ih zaista živimo. 1. Ivanova 1, 5 uči: „A ovo je navještaj koji smo čuli od njega i navješćujemo vama: Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve!“ Važno je postati dio zajednice ljudi vjernih Bogu, kako bismo i mi mogli lakše živjeti kao Krist; bez tame u našim životima.
Kada smo prevareni, možemo potražiti savjet od onih koji nas poznaju dovoljno dobro da mogu ukazati u naše grijehe, koji nam mogu dati prostor za ispovijedanje grijeha, kako bismo se mogli vratiti natrag u svjetlost. Ako Krist ne dopušta tami da zagađuje Njegovo biće, onda ne bismo trebali ni mi.
Tamu nije uvijek lako za uočiti
No tamu nije uvijek lako za uočiti. Sam Sotona se prerušava u anđela svjetla. Lako nam je prekoriti ili izbjegavati događaje ili ljude, za koje se jasno vidi da su zli. No postoje neki kršćani koji na prvi pogled djeluju pobožno, ali dopuštaju da grijeh, koji je široko prihvaćen, uništava njih same, njihove crkve i njihovu reputaciju.
Grijesi poput ponosa, tračanja i neumjerenosti u jelu i piću prevladavaju u crkvama i mogu jednako nanijeti štete, kao i težak grijeh preljuba. Zbog toga što neke crkve prihvaćaju određene grijehe, a odbacuju druge, tamu je jako teško za identificirati.
Svaki kršćanin treba u crkvi u koju odlazi živjeti, što je više moguće pobožnim životom. No što s onima koji ispovijedaju vjeru u Krista, a njihova ponašanja i djela nisu Kristolika?
Razlikovanje je ključ
Mudre izreke 1, 7 uče: „Strah je Gospodnji početak spoznaje, ali ludi preziru mudrost i pouku.“ Riječ ”ludi” ovdje opisuje nekoga tko nema moralne temelje. Kada živimo pouzdajući se u Božju Riječ i Njegovu mudrost, On nam počinje davati svoju mudrost.
Znamo da Krist poznaje misli svakoga od nas. On ima ovaj dar, jer je živio u neprestanom skladu sa svojim Ocem. Bog Mu je dao mudrost i dar prorokovanja, kako bi znao što se nalazi u srcima ljudi i kako bi mogao razlikovati namjere čovjeka.
Ovo je ključ ako želimo stvoriti kulturu življenja u svjetlu. Često štujemo Boga zajedno s onima koji izvana izgledaju produhovljeno, no unutar sebe nose grijehe i druge rane duše koje, ako se s njima ne obračuna, mogu donijeti veliku štetu zajednici.
Vođe moraju biti iznad prijekora, što znači da moraju biti iznad linije grijeha. Moraju postići odgovornost od onih koji im mogu pomoći u hodu u Kristovom svjetlu, a ne u tami i skrivanju poput Adama i Eve. 1. Ivanova 1, 7 nastavlja: „Ako u svjetlosti hodimo, kao što je on u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni s drugima i krv Isusa, Sina njegova, čisti nas od svakoga grijeha.“ Iako nikada u ovome životu ne možemo biti bezgrješni, važno je stvarati kulturu ispovijedanja grijeha, kako bismo mogli živjeti u svjetlosti najbolje što možemo.
Hodati u svjetlosti znači hodati zajedno s Kristom. On želi da hodamo u slobodi. To zahtijeva transparentnost i ranjivost s drugima.
Premda može biti nezgodno znati s kime točno možemo biti otvoreni i ranjivi i do koje mjere, potrebna je dubina razgovora kako bi se moglo živjeti u svjetlosti.
To znači priznavanje grijeha zrelim vjernicima i pokajanje od uništavajućih ponašanja. Trenutni model odgovornosti izgleda tako što osoba svakog tjedna ispovijeda jedan te isti grijeh, dok ga drugi tješe i mole za njega. To je upravljanje grijehom, a ne život u slobodi. To nije onakav život kakav Krist želi da živimo.
Odgovornost je ključna
Upravljanje grijehom i dalje dopušta grijehu da vlada u našim životima. Hodati potpuno u svjetlu znači slobodu od ropstva, kojeg grijeh može uzrokovati. To znači priznavanje osobi koju je grijeh najviše povrijedio. Ako je grijeh seksualne prirode, a osoba je u braku, ispovjedite taj grijeh supružniku.
Svjedočite njihovoj povrijeđenosti iz prve ruke. Dopustite supružniku neka kreira snažne poveznice za prestanak ovog ponašanja. Potražite profesionalno savjetovanje, ako je potrebno, kako biste dospjeli do korjenitog uzroka zbog čega je taj grijeh problem.
U drugim primjerima, budite odgovorni onim kršćanima ili starješinama za koje možete znati da im možete vjerovati. Načinite posljedice u slučaju da se grijeh nastavi, kao što je otkazivanje od službe ili prekid mogućnosti koje imate ako ste pastor. Učinite sve što je potrebno kako biste se riješili tame iz svog života, koja vas vodi dalje od hodanja u potpunosti u Kristu, jer Krist je Svjetlost.
Bez obzira na to koliko se tama čini mračnom, svjetlo se može proširiti kroz nju i moje osvijetliti naše živote. Bez obzira na to kakva je tama prisutna u našim životima, Krist nam daje nadu za život u slobodi.
Kada ljudima od povjerenja priznamo naše grijehe i kada ih priznamo Bogu, tamo čistimo naše duše, rješavajući se svakog grijeha, koji nas može sprječavati da u potpunosti živimo u svjetlosti.
Autorica: Michelle S. Lazurek; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com
