Izgovarati Božje ime uzalud odnosi se na svako izgovaranje Božjeg imena kada to ne bismo trebali činiti. Što znači biti poslušan zapovijedi neizgovaranja Njegovog imena uzalud?
Jezik Deset zapovijedi je protu-kulturalan, protu-intuitivan, uvredljiv i šokantan za svakoga tko nije prihvatio usredotočenost na Boga na Božji način. Prve dvije zapovijedi mogli bismo sažeti ovako:
Nemojte imati ništa iznad mene u svojim mislima, naklonostima, riječima i postupcima. Nemojte imati izrezbarene zamjene koje vam kradu misli, naklonosti, riječi i djela. Jer ja sam ljubomoran i želim posjedovati cijelo vaše srce, cijele vaše umove, cijele vaše duše i cijelu vašu snagu.
Nakon toga dolazi treća zapovijed: „Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.“ (Izlazak 20, 7) Ova je zapovijed podjednako kontra-kulturalna, protuintuitivna, uvredljiva i šokantna. No, da Bog nije ljubomoran na svoje vlastito ime, mi danas ne bismo imali radost spasenja.
Poziv treće zapovijedi je ovaj: „Odvrni se od uzaludnog izgovaranja imena Gospodnjeg. Pokaj se, primi oprost i nakon toga, po sili Duha Svetoga, završi s time. Ne izgovaraj ime Gospodina Boga svoga uzalud.“
Najveće ime
Započnimo s objašnjavanjem značenja imena u ovom kontekstu, značenja ”uzalud” i nakon toga, neka nam slijed misli od prve do treće zapovijedi pomogne definirati značenje izgovaranja Božjeg imena uzalud.
Ime, što je to? Što je ono što ne bismo trebali izgovarati uzalud?
Ja Sam Koji Jesam
Prvo na što se trebamo usredotočiti u vezi Božjeg imena jest ono ime koje je Bog otkrio Mojsiju, prije nego što je Mojsije izveo izraelski narod iz ropstva; Jahve, ime čiji je korijen glagol ”Ja Jesam” (Izlazak 3, 14), ime koje prikazuje Boga kao apsolutnog Stvoritelja: „Ja Sam Koji Jesam“: Onaj koji nema početak, nema završetak, nema nastajanje, Onaj koji ne ovisi ni o čemu izvan samoga sebe. To je Božje ime. Svaki puta kada u Bibliji pročitamo Gospodin trebamo se sjetiti tog Božjeg imena.
Znamo da to Bog prvenstveno i želi od nas, jer je On svoje ime učinio sastavnim dijelom Deset zapovijedi:
„Ja sam Jahve, Bog tvoj.“ (Izlazak 20, 2)
„Ja sam Jahve, Bog tvoj i ja sam ljubomoran Bog.“ (Izlazak 20, 5)
„Nemoj izgovarati imena Boga svojega uzalud.“ ((Izlazak 20, 7)
Stoga, prvi i najočigledniji fokus riječi ime u 7. stihu jest Jahve. „Ja Sam Koji Jesam“, ne izgovaraj to ime uzalud.
Imenovanje stvarnosti
No sama činjenica da ime Jahve ima značenje podsjeća nas da u Bibliji ime nekoga govori nešto o toj osobi. Imena u Bibliji nisu samo oznake, koje pomažu u razlikovanju jedne osobe od druge. Imena ondje označavaju izraz stvarnosti te osobe.
Na primjer, u 5. stihu piše: „Ja Jahve tvoj Bog sam ljubomoran Bog.“ To znači da je ljubomora dio Božje stvarnosti. Kada čitamo Izlazak 34, 14 ondje čitamo: „Nemoj slaviti niti jednog drugog boga, jer Jahve, čije ime je Ljubomoran, jest ljubomoran Bog.“ To je bio opis stvarnosti iz Izlaska 20, 5. No u Izlasku 34, 14, to je Božje ime, što nastavlja biti kroz ostatak Biblije.
Izaija 57, 15: „Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni, koji vječno stoluje i ime mu je Svet…“
Izaija 9, 5: „Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mira.“
Matej 1, 21: „Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.“
Otkrivenje 19, 12-13; 16: „…imajući ime napisano, kojega nitko ne zna do on sam. I obučen je u haljinu umočenu u krv, i ime se njegovo zove “Riječ Božja”. Na ogrtač, o boku, napisano mu ime: “Kralj kraljeva i Gospodar gospodara.“
S obzirom na ove riječi ”Ne izgovaraj ime Gospodina Boga svoga uzalud,” znače ”nemoj shvaćati Boga, niti bilo što od onoga što Njegovo ime govori o Njegovoj prirodi uzalud.” Bog je Ja Jesam, apsolutan Stvoritelj, Ljubomorni, Svet, Sjajan Savjetnik, Moćan Bog, Vječni Otac, Princ mira, Isus ili Ješua, Riječ Božja, Kralj kraljeva, Gospodar gospodara, Alfa i Omega.“ (Otkrivenje 21, 6) To je ono tko Bog jest, to je Njegova stvarnost, ono tko On jest. Stoga, ništa što se odnosi na Boga i što je dio Njega ne smijemo shvaćati olako niti izgovarati uzalud.
Shvaćati olako i izgovarati uzalud
Na što se odnosi ovo?
Što znači posjedovati u umu neku objavu Božje stvarnosti i uzaludno razmišljati o Njemu? Uzeti neko otkrivenje o načinu na koji je Bog u našim srcima i uzaludno razmišljati o tome? Izgovarati iz naših usta neke izraze Božje stvarnosti i uzaludno govoriti riječi o Njemu?
Što znači odnositi se prema Bogu, Njegovom imenu, u našim mislima, osjećajima, riječima i djelima uzalud?
Uzaludno, besciljno, isprazno, potraćeno
Značenje ovog izraza uzalud, koji se spominje u Izlasku 20, 7, zapravo je vrlo jednostavno kada pogledamo kako se taj izraz koristio u Starome zavjetu i onda ga zaokružimo Božjom Riječju. Pogledajmo ove primjere:
„Zaludu sam udarao sinove vaše: vi iz toga ne uzeste pouke: mačevi vaši rastrgaše vaše proroke kao lav zatornik.“ (Jeremija 2, 30)
„…zaludu se praviš lijepom. Siti su te milosnici, rade ti o glavi.“ (Jeremija 4, 30)
„Mješina puše, posve ostaje u ognju olovo, uzalud je sve taljenje; zli se ne daju izlučiti.“ (Jeremija 6, 29)
„Uzalud lijekovi mnogi: nema tebi ozdravljenja!“ (Jeremija 46, 11)
„Govorili ste: “Zaludu je Bogu služiti i kakva je korist što njegove čuvamo propise i žalosni hodimo pred Jahvom nad Vojskama.“ (Malahija 3, 14)
Stoga, uzalud ima značenja nečega što je uzaludno, besciljno, isprazno, potraćeno. Na primjer, sankcionirate svoju djecu, ali uzalud. Stavljate na svoje lice šminku, no nemate dečka ili muža. Opaki prolaze kroz vatru odgoja, no nema pokajanja. Uzimate lijek, no nema ozdravljenja. Služite Bogu, no od toga nema dobrobiti. Sve se to događa- uzalud.
Srca daleko od Boga
Ono što se ovdje postavlja pitanje jest: kako možemo Božje ime, odnosno izraz Njegove stvarnosti, imati u našim mislima, osjećajima, riječima i djelima na takve načine da su naše misli, osjećaji, riječi i djela o Bogu uzaludna, besciljna, isprazna, potraćena?
Isus nam na ovo daje dvostruki odgovor u Matejevom evanđelju 15, 8-9, gdje citira tekst iz Izaije 29, 13:
„Narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske.“
Ovdje se radi o štovanju. No ono što Isus ovdje uči primjenjuje se na cjelokupan život, jer za kršćane cijeli je život štovanje Boga. (Rimljanima 12, 1-2) „Dakle, ili jeli, ili pili, ili drugo što činili, sve na slavu Božju činite.“ (1. Korinćanima 10, 31) „I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu!“ (Kološanima 3, 17)
Ispražnjeni od ljubavi i Istine
Isus govori da dvije stvari uzrokuju da štovanje Boga, imena Božjega, postane uzaludno, isprazno, besciljno i potraćeno.
- „Narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od mene.“ Srce u sebi ne sadrži ljubavi za Boga, ljubavi prema Njegovom imenu. Srce nema divljenje, strahopoštovanje, osjećaj njegovanja dragocjenosti Božjeg imena.
- „Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske.“ Druga stvar zbog koje Isus kaže da ljudi uzalud štuju Gospodina su ljudska pravila i uredbe. Riječi o Bogu, izjave, u sebi ne sadrže Božju istinu. Umjesto toga, Božja istina zamijenjena je ljudskim mišljenjima.
Kada se u srcu ne nalazi ljubav prema Bogu i kada u riječima ne prebiva Božja istina, tada su sve misli, riječi, osjećaji, djela isprazna, uzaludna, besciljna i ne služe ničemu. Stoga, izgovarati Božje ime uzalud značilo bi uzeti neki izraz Božje stvarnosti u naše misli, osjećaje, riječi ili postupke, ali bez Božje istine i naklonosti prema Bogu.
Izgovarati Božje ime uzalud odnosi se na svako izgovaranje Božjeg imena kada to ne bismo trebali činiti. Neizgovaranje Božjeg imena uzalud označava stadij dječjeg vrtića u Kristovoj odgojnoj školi. Ako i dalje imamo sklonost izgovaranja Božjeg imena uzalud, evo lijeka: neka naše riječi postanu ispunjene težinom Božje istine i neka naša srca budu ispunjena ljubavlju prema Njegovom imenu.
Naš život u Njegovo ime
Vratimo se sada na prve dvije od Deset zapovijedi.
Prisjetimo se protu-kulturalnog, protu-intuitivnog, uvredljivog i zaprepašćujućeg Božjeg jezika: „Nemojte imati ništa iznad mene u svojim mislima, naklonostima, riječima i postupcima. Nemojte imati izrezbarene zamjene koje vam kradu misli, naklonosti, riječi i djela. Jer ja sam ljubomoran i želim posjedovati cijelo vaše srce, cijele vaše umove, cijele vaše duše i cijelu vašu snagu.“
S obzirom na ovo:
„Nemojte se odnositi prema meni, mome imenu, kao da je isprazno, uzaludno, trivijalno, beznačajno. Neka vaše riječi ne budu prazne od moje istine. Neka vaše srce bude ispunjeno ljubavlju prema meni. Štujte me. Volite me. Vjerujte mi. Cijenite me. Neka vaša srca nađu zadovoljstvo u meni.“
Ono što mnogi ne uspijevaju vidjeti jest to da je Božja ljubomora, koju On osjeća u vezi svoga imena, koja treba biti superiorna u odnosu na ono što volimo, jest naše spasenje i radost.
„Jahve, radi svojeg imena grijeh moj mi oprosti, jer je velik.“ (Psalam 25, 11)
„Pomozi nam, Bože, pomoći naša, zbog slave imena svojega, oslobodi nas i otpusti nam grijehe zbog imena svoga!“ (Psalam 79, 9)
„Al` on ih izbavi rad` imena svoga da pokaže silu svoju.“ (Psalam 106, 8)
„Tvrda je utvrda ime Jahvino: njemu se pravednik utječe i nalazi utočišta.“ (Izreke 18, 10)
Nemojmo se prema ovoj utvrdi odnositi kao da je koliba koja se urušava. Jer nije, Ona je naš život.
Izvor: Desiringgod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za portal Novizivot.net.
PROČITAJTE JOŠ:
