Svi čeznemo za mirom. Želimo mir u našim srcima, mislima, obiteljima, odnosima i među narodima. Kako imati mir u teškim vremenima?
Naše dinamično društvo i narušeni odnosi drže nas pod stresom većinu vremena. Mediji nas svakodnevno podsjećaju na mnoge loše vijesti diljem svijeta. Kako možemo imati u teškim vremenima, a da glavu ne sakrijemo u pijesak?
Svijet nudi tehnike novog doba poput joge i meditacije kako bi se postigao mir. Te vam stvari u najboljem slučaju mogu pomoći da se opustite, ali ne daju mir. I kao što to obično činimo, kršćani pokušavaju prikriti svjetske ideologije biblijskom terminologijom – oni to nazivaju pozitivnim razmišljanjem. Mnogi kršćani pokušavaju pronaći mir pozitivnim mentalnim stavom, ne sluteći da ovo načelo svoje korijene ne nalazi u Bibliji, već u metafizici Nove misli.
Kako imati mir u teškim vremenima?
“Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.” (Filipljanima 4, 6-7)
Svaki put kada se osjećate pod stresom ili uznemireno, obratite se Bogu i položite onu misao koja vas opterećuje pred Njega. Možda ćete to morati učiniti iznova i iznova. Postaje lakše dok vježbate ovu disciplinu. Ono što radite je puštanje kontrole i davanje prava Bogu da bude Bog u ovoj situaciji. Tek kad se pokorimo Bogu, On nam može dati mir.
Glavni razlog zbog kojeg se toliko brinemo i strahujemo je taj što pokušavamo preuzeti previše na sebe i jednostavno ne predajemo svoje putove i svoje planove Bogu (Izreke 16, 3; Psalam 37, 5). Većina naših stresova dolazi jer se jednostavno ne molimo.
U konačnici, svaki strah i briga mogu se pojaviti zbog nepovjerenja u Boga. Kad bismo se potpuno pouzdali u Boga i bili potpuno predani Njegovoj volji, ne bismo imali brige ni straha. Bilo da je to strah od budućnosti, strah od nepoznatog ili bilo koja druga vrsta straha, zapravo se svodi na to koliko vjerujemo Bogu i koliko smo predani Božjoj volji u odnosu na vlastitu.
Prepustite kontrolu Onome koji sve kontrolira
“Ta naučen sam u svakoj prigodi biti zadovoljan. Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati. Sve mogu u Onome koji me jača!” (Filipljanima 4, 11-13)
Pavao je naučio biti zadovoljan u bilo kojoj situaciji. Naučio je živjeti u izobilju i u nedostatku. Naučio je imati i nemati. Rekao je Timoteju da se dobar vojnik ne zapetljava u poslove ovog života. Pavao je naučio kako se potpuno odvojiti od ovog svijeta.
Pavlov mir temeljio se na činjenici da ga nije bilo briga hoće li doći do uragana ili ne, potresa, ratova ili bilo kakve pošasti. Bog bi mu dao snagu i milost da to izdrži na bilo koji način. Vjerovao je Bogu koji sve kontrolira! Njegov se mir temeljio na prihvaćanju stvari koje nije mogao promijeniti i ne trošenju životne energije u pokušajima da se izbjegnu neugodni ishodi. To je jedini način da uistinu imamo trajni mir.
Pravog mira nema bez Boga
Doista, on je mir naš, on koji od dvoga učini jedno: pregradu razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu. Zakon zapovijedi s propisima obeskrijepi da u sebi, uspostavljajući mir, od dvojice sazda jednoga novog čovjeka te obojicu u jednome Tijelu izmiri s Bogom po križu, ubivši u sebi neprijateljstvo. (Efežanima 2, 14-16)
Pavao je govorio o miru Božjem i Bogu mira. Ali sve je to besmisleno ako niste pomireni s Bogom. Ne možete imati istinski duševni mir dok nemate mir s Bogom. Isus Krist je umro da nas pomiri s Bogom. Prije ovoga ratovali smo s Bogom i nismo to ni znali. Bog svakoga tko nije u Kristu smatra neprijateljem. Ali Isus je posrednik koji je došao pomiriti nas s Ocem. Naš nas je grijeh odvojio od Boga i On je u naše ime pružio svoju savršenu pravednost da ublaži Božju srdžbu. Kao rezultat svoje pravednosti i žrtve, On nas može pomiriti s Ocem. To se nudi samo onima koji dolaze Kristu. Ako Mu još niste došli, ne odlažite za sutra – dođite mu sada!
