Rađamo se s grešnom naravi i, kako bivamo stariji, sve više i više griješimo. Kako naši grijesi mogu biti oprani?
U Bibliji se Bog se služi metaforama da bi nas poučio svojim putovima. Koncept pranja grijeha znači da se kao grešnici moramo očistiti od svojih grijeha kako bismo se pomirili s Bogom. Ova se metafora često koristi i u Starom i u Novom zavjetu. Fizičko kupanje ispire prljavštinu; kad smo duhovno okupani, naši grijesi se uklanjaju i oprašta nam se.
Kako naši grijesi mogu biti oprani?
Zakon dan u Starom zavjetu imao je vrlo konkretne upute o mnogim stvarima, uključujući žrtve, odgovarajuću odjeću i obredna pranja (Izlazak 30, 20; Joel 1, 13; Brojevi 19, 21). Ovi strogi zakoni poslužili su da pokažu nečastivost čovječanstva nasuprot Božjoj svetosti.
“Operite se, očistite. Uklonite mi s očiju djela opaka, prestanite zlo činiti!” (Izaija 1, 16)
U molitvi pokajanja, nakon što je počinio preljub s Bat-Šebom (2. Samuelova 11), kralj David je zavapio Bogu da ga opere i očisti od njegovog grijeha (Psalam 51, 7). Očito je da se grijeh prikazuje kao nešto zbog čega smo nečisti, a oni koji su prljavi ili nečisti ne smiju ulaziti u Božju prisutnost.
U Novom zavjetu Isus govori o duhovnom čišćenju dok razgovara s Nikodemom.
Odgovori mu Isus: “Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!” Kaže mu Nikodem: “Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?” Odgovori Isus: “Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je.” (Ivan 3, 3-6)
Bez obzira na to kako dobra djela bilo tko od nas čini ili kakav je naš društveni status, mi smo i dalje pokriveni grijehom i potreban nam je Spasitelj koji nas može očistiti od krivnje vlastitih grijeha.
On sebe dade za nas da nas otkupi od svakoga bezakonja i očisti sebi Narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela. (Titu 2, 14)
Kristova krv pere naše grijehe
Svi smo rođeni kao grešna bića kojima je potrebno spasenje i oproštenje grijeha. Krv Isusa Krista pere naše grijehe.
Ako u svjetlosti hodimo, kao što je on u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni s drugima i krv Isusa, Sina njegova, čisti nas od svakoga grijeha. (1. Ivanova 1, 7)
Ta znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane. On bijaše doduše predviđen prije postanka svijeta, ali se očitova na kraju vremena radi vas koji po njemu vjerujete u Boga koji ga uskrisi od mrtvih te mu dade slavu da vjera vaša i nada bude u Bogu. (1. Petrova 1, 18-21)
Prema savezu u Starom zavjetu, krv žrtvovanih životinja ljudima je nudila privremeno oproštenje grijeha. U novom savezu, uspostavljenom Isusovom smrću i uskrsnućem, krv Isusa Krista, Sina Božjega, pere nas od svakoga grijeha.
Doista, ako već poškropljena krv jaraca i bikova i pepeo juničin posvećuje onečišćene, daje tjelesnu čistoću, koliko će više krv Krista – koji po Duhu vječnom samoga sebe bez mane prinese Bogu – očistiti savjest našu od mrtvih djela, na službu Bogu živomu! (Hebrejima 9, 13-14)
Bez vjere u Kristovu žrtvu, naši grijesi ne mogu biti oprani
U trenutku kada dođemo Bogu u pokajanju i ispovijedamo svoju vjeru u Isusa i Njegovu žrtvu, Bog nas pere, proglašavajući nas čistima u Njegovim očima.
On [Bog] nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem milosrđu: kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom. (Titu 3, 5)
Što se događa s našim grijesima nakon priznanja vjere? Bog ih pere, stavljajući težinu naših grijeha na Isusa. Možda se još uvijek borimo s grijehom u svom životu, ali kad se pouzdajemo u Isusa onda smo u ispravnom odnosu s Bogom.
Bog milostivo uklanja naše prijestupe od nas i odlučuje ih zaboraviti.
Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša. (Psalam 103, 12)
