Umjesto da nam dade odgovor na logički problem zla, Biblija ostavlja neka pitanja neodgovorena. Međutim, ipak nam daje smjernice koje nisu nelogične.
Što je zlo?
Dvije su vrste zla: moralno zlo i prirodno. Moralno zlo je grijeh kao što je ubojstvo, silovanje, zlostavljaljanje, terorizam ili genocid. Prirodno zlo uzrokuje patnju i neugodu; ono je rezultat moralnog zla.
Primjerice, svi ljudi umiru, životinje pate, događaju se prirodne katastrofe kao što su potresi i tsunamiji, prometne nesreće, milijuni ljudi umiru od raznih bolesti i događaju se razne neobjašnjive nesreće i udesi. Kao i svi ostali i ja sam okusio takva zla, počevši od razvoda mojih roditelja kada sam imao četiri godine, pa do smrti mojeg najmlađeg brata koji je imao samo šest godina i bolovao je od raka. Teško je i bolno nositi se s time.
Logički i emocionalni problemi zla
Logički problem zla se nalazi u logičkoj tenziji između slijedećih tvrdnji: 1) Bog je svemoguć i sveznajući, 2) Bog je dobar i 3) zlo postoji. Neki tvrde da ukoliko su 1) i 2) istiniti tada zlo ne bi postojalo. Emocionalni problem zla se nalazi u emocionalnim i vjerskim tenzijama koje ljudi proživljavaju kada netko njima blizak pati. Ljudi koji se bore s emocionalnim problemom zla možda u očajanju pitaju: «Bože zašto?»
Koja su neka od nebiblijskih/neadekvatnih rješenja pitanja zla koje nam se nude?
John M. Frame nam donosi nekoliko i odmah ih pobija (Apologetics to the Glory of God: An Intorduction; [Apologetika slave Božje]Phillispburgh: Presbyterian & Reformed, 1994, str. 155-170):
1) Zlo nije stvarno. Međutim, tvrditi kako je zlo samo iluzija je samo igranje riječima.
2) Bog nije svemoguć. Međutim, Pismo vrlo jasno naučava suprotno.
3) Ovaj svijet je savršen i zlo je potrebno kako bi se to savršenstvo održalo. Jedan oblik ovog gledišta je moguć, no Pismo nije sasvim jasno po tom pitanju stoga ne možemo ništa tvrditi sa sigurnošću.
4) Zlo je rezultat ljudske slobodne volje tako da Bog nije odgovoran za zlo. Iako ljudi vole misliti kao su autonomni i svaki njihov izbor je pod njihovom kontrolom njihova volja je slobodna samo utoliko da su slobodni ponašati se u skladu sa svojom prirodom (tj. skupom svojih atributa). Ljudi nisu apsolutno slobodni jer bi to značilo da je Bog apsolutno promjenjiv.
5) Zlo je potrebno kako bi ljudi sazreli. No, svaka patnja ne izgrađuje karakter.
6) Bog je indirektan (ne direktan) uzrok zla, tako da On nije odgovoran za zlo. Međutim, takvo gledište Boga prikazuje kao kozmičkog šefa mafije koji unajmljuje plaćene ubojice da obavljaju njegove prljave poslove.
7) Bog je iznad zakona tako da On može činiti i ono što se ljudima čini zlo. Međutim, Božji zakon odražava Njegov karakter.
8) Ne-kršćani nemaju pravo preispitivati jeli Bog svemoguć i dobar. Ovaj odgovor napada ne-kršćane umjesto da odgovori na njihov pravovaljani upit o načinu na koji kršćanska vjera suvislo objašnjava logički problem zla.
Biblijski pristup logičkom problemu zla
Umjesto da nam dade odgovor na logički problem zla, Biblija ostavlja neka pitanja neodgovorena. Međutim, ipak nam daje smjernice koje nisu nelogične.
1) Loše stvari se ne događaju dobrim ljudima; dobre i loše stvari se događaju lošim ljudima. Većina se pita, «Zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima?» Pitanje koje bi bilo biblijsko glasi: «Zašto se dobre stvari događaju lošim ljudima?» Svi smo mi loši ljudi! (Naravno, Isus je iznimka, On je u potpunosti bio dobar, pa je ipak završio na križu.)
2) Problem zla je argument koji ide u prilog Bogu, a ne protiv. Kršćani moraju objasniti problem zla, ali ateisti moraju objasniti problem zla, ali i dobra. Na temelju čega ateisti mogu tvrditi kako je nešto po svojoj naravi dobro ili zlo? Ukoliko to mogu (a svi ljudi se univerzalno zgražaju nad moralnim i prirodnim zlom) tada posuđuju kršćanski svjetonazor.
3) Bog nije dužan objašnjavati problem zla ikomu. Primjerice, Job je neprestano zapitkivao Boga «Zašto?». Konačno Bog postavlja Jobu nekoliko vrlo teških pitanja na koja on nije mogao odgovoriti. Umjesto da odgovori na Jobova pitanja, Bog okreće uloge i On počinje ispitivati Joba. Ljudi nisu sposobni razumjeti niti je to njihovo pravo razumjeti sve, jer ljudi nisu Bog. Vjera po svojoj definiciji zahtjeva povjerenje kada nam nisu poznati svi odgovori.
4) Bog (a ne naš osjećaj za pravednost) je standard za sve ono što On čini. Kada se Bog ophodi s ljudima On je uvijek pravedan (pravda) i čini ustupke (milost). Bog je pravedan čak i kada čini ustupke nekima, a nekima ne (usporedi: Matej 20,1-16). Često kada ljudi zahtijevaju pravdu oni je žele odmah i po određenom pitanju i pretpostavljaju kako su ispravno procijenili situaciju u kojoj zahtijevaju pravdu. Ti ljudi bi trebali vapiti za svime drugim osim za brzom i pravednom kaznom, jer jedino što svi mi zaslužujemo jest Božji gnjev! Univerzalna potreba svih ljudi je potreba za Božjom milošću, milosrđem, ljubavlju i oprostom. (Vidi: A. Carson, How Long, O Lord? Reflections on Suffering and Evil, [Koliko još, o Gospodine? Osvrt na pitanje patnje i zla]2d ed.; Grand Rapids: Baker, 2006, str.160).
5) Bog određuje i uzrokuje zlo, no ne možemo Ga kriviti za zlo. Pismo naučava obje teze stoga moramo držati u tenziji ove dvije, suprotne, stavke (pogledajte slijedeći točku). Moramo definirati riječi, «određuje» i «uzrokuje»: ne možemo kriviti Boga da je počinio moralno zlo. Ove je vrlo težak nauk i kršćani ne bi trebali niti željeti da je drukčije; bilo bi uistinu strašno da Bog ne kontrolira zlo, jer to bi značilo kako se zlo može oduprijeti Bogu i nadvladati ga. Kada se dogodi strašna tragedija kao što je to bio teroristički napad 11.9. 2001., no nije dovoljno reći kako je to Bog dozvolio. Ljudi koji takvo što kažu uglavnom pokušavaju zaštiti Boga i zapravo Ga pokušavaju pripitomiti, «Hoće li kob pogoditi grad ako je Jahve ne pošalje?» (Amos 3,6). «a tvorim svjetlost i stvaram tamu. Ja stvaram sreću i dovodim nesreću, ja, Jahve, činim sve to.» (Izaija 45,7, usp. Psalam 135,6).
6) Logički problem zla (uključujući i providnost) uključuje misterij, zahtijeva od kršćana doktrinarne tenzije unutar biblijskih dimenzija. Neke biblijske doktrine kao što je doktrina o Trojstvu i naravi Kristove osobe sadrže određene tenzije. Čini se sasvim neshvatljivim da su sve tri propozicije istinite u isto vrijeme, pa ljudi često prihvate dvije, a poriču treću. «Kompatibilizam» je vjerovanje kako su obje izjave (a) i (b) koje opisuju «Providnost» istinite. One su kompatibilne, međusobno se nadopunjuju, nisu kontradiktorne. Isusov i Josipov život ilustriraju ovu tajnovitu tenziju (pogledajte Postanak 50,19-20; Djela 4,23-31). Tu nema nelogičnosti, već je to nešto što ljudi ne mogu u potpunosti razumjeti.
7) Bog upotrebljava zlo za veće dobro. Njegov krajnji cilj je proslaviti Sebe i sve što se događa, događa se u tu svrhu. Biblija nam ne daje iscrpan popis načina na koje Bog upotrebljava zlo u Svoje dobre svrhe, no neki od načina uključuju iskazivanje Njegove milosti i pravde, osuđivanje zla, spašavanje grješnika, traumatiziranje grješnika kako bi se pokajali, discipliniranje kršćana i opravdavanje Sebe. (Pogledajte, Frame Apologetics, str. 188-189). Kršćansko iskustvo nam govori kako Bog često upotrebljava patnje kao katalizator izvanrednog duhovnog rasta.
8) Prije pada nije postojao problem zla niti će ga biti u vječnosti. Kršćani s čežnjom iščekuju dan kada će se Bog u potpunosti opravdati i Svojem narodu dati uskrsla, proslavljena tijela. Upravo zato su kršćanski sprovodi jedinstveni, kršćani ne plaču kao oni koji nemaju nade. Bog će preokrenuti svaku patnju, a rezultat će biti još veća radost.
9) Bog upotrebljava prirodno zlo kako bi pokazao koliko je moralno zlo zapravo odvratno i kako je pokajanje jedini pravi odgovor. Kakva je emocionalna reakcija osobe kojoj je dijagnosticiran rak ili kada im umre dijete? Je li njihova reakcija jednako snažna kako kada sagriješe protiv Božje svetosti? Prirodno zlo otvara ljudima oči da uvide potrebu za pokajanjem zbog njihova moralnog zla (pogledajte Luka 13,1-5).
10) Najznačajniji problem zla jest križ. Najodvratnije zlo u ljudskoj povijesti je Isusovo ubojstvo. Kako slijedeće tri tvrdnje mogu biti istinite u isto vrijeme? (1) Bog je svet i pravedan; (2) ljudi su grješnici koji su uvrijedili Božju svetost i zaslužuju Njegov gnjev; i (3) Bog oprašta i opravdava grješnika kroz vjeru u Isusa. Bog se je opravdao na Kristovu Križu (Rimljanima 3,25-26).
Biblijski pristup emocionalnom problemu zla
Prijedlozi koji slijede su prilozi iz mojeg vlastitog, ograničenog iskustva i svjedočanstva dvojice teologa koji su poprilično patili, D. A. Carson («How Long O Lord?» [Koliko još o Gospodine?]) i John Feinberg (Where Is God? A Personal Story of Finding God in Grief and Suffering, Nashville: Broadman & Holman, 2004. [Gdje je Bog? Osobna priča o pronalaženju Boga u tuzi i patnji]).
Kao prvo, morate razumjeti da ljudi koji pate uglavnom se prvenstveno bore s emocionalnim problemom zla (a ne s logičkim). Naivno je smatrati da ukoliko imamo «sve odgovore» na logički problem zla kako će to biti dovoljno onima koji pate. Kada malo dijete padne i raskrvari koljeno i plačući otrči svojoj majci zadnje što tom djetetu treba je lekcija iz fizike o padanju ili lekcija o tome što možda Bog poručuje tom djetetu kroz ovo bolno iskustvo padanja. Dijete želi zagrljaj! Dijete traži utjehu kod majke! Emocionalni problem zla nije prvenstveno intelektualno pitanje.
Drugo, moramo razumjeti kako ljudi reagiraju na patnju. Feinbergova prvotna reakcija na strašnu patnju s kojom se suočio bio je osjećaj beznađa, bespomoćnosti, osjećaj napuštenosti, ljutnja i zbunjenost. Pomaganje osobama u takvom stanju zahtijeva pažljivost i osjetljivost na ove sasvim prirodne reakcije.
Treće, ljudima koji pate nikako nemojte reći ili učiniti slijedeće stvari. Ove izjave i djela su iznimno bezosjećajna i nimalo neće pomoći. Neke od njih su i vrlo očito ne-biblijske.
1) «Ovo što ti se događa vjerojatno je zato jer si počinio/la neki veliki grijeh.»
2) Nemoj se fokusirati na gubitak stvari umjesto ljudi (npr. na kuću koja je izgorjela umjesto na osobu koja je poginula u požaru).
3) Nemojte nagađati o mogućim problemima koji su tu osobu možda mogli snaći u budućnosti, ali je nevolja radi koje sada pate to spriječila (Npr. «Tvoj sin je možda mogao odrasti kao buntovnik»).
4) Ukoliko osoba ima smrtonosnu bolest: «Pa, svatko mora od nečega umrijeti. Ti unaprijed znaš od čega ćeš umrijeti».
5) «Znam kako ti je». Ono što je bitno jest da vam je stalo.
6) «Nisi duhovno zreo dok ne budeš sretan radi ovoga što ti se dogodilo».
7) «Pa, u Rimljanima 8,28 piše kako Bog sve izvodi na dobro».
8) Ne pretpostavljajte kako osoba traži odgovor na pitanje «Zašto?».
9) Kada ljudi i pitaju «Zašto?» ne pretpostavljajte da žele čuti dugačak, sofisticiran odgovor.
10) «I dalje patiš jer ti manjka vjere u Boga».
Četvrto, recite i učinite slijedeće stvari onima koji pate.
1) «Moraš naučiti živjeti s time, no to ne znači da ti se to mora i sviđati».
2) «Bog nije obećao dati ti sutrašnju milost danas. On obećava jedino današnju milost danas i to je zaista sve što ti treba.»
3) Pokažite da vam je uistinu stalo i provedite vrijeme s njima, slušajte ih i pokažite svoju ljubav na opipljiv način kroz dugo vremena.
4) Nađite konkretne razloge za nadu (npr. pokažite im članke o tehnološkim napredovanjima u pronalaženju lijeka za njihovu bolest).
5) «Bog je dobar».
6) «Ovo je pali svijet i patnje nam otvaraju oči da vidimo koliko je grijeh strašan i pomažu nam mrziti grijeh još i više».
7) Pomozite im usredotočiti se na potrebe drugih ljudi. Od velike pomoći će im biti realizacija da mogu pomoći nekome drugome, tako će malo svrnuti pogled sa sebe.
8) «Tvoja patnja nije nužno povezana s kakvim grijehom koji si počinio/la».
9) «Bog je uvijek uz kršćane i suosjeća s njihovim patnjama».
10) «Lažni osjećaj krivnje često prati patnju, ali Isus je umro na križu i na sebe uzeo našu krivnju».
11) Pomozite im bolje upoznati Boga.
12) Molite za njih jer jedino Bog može dati dostatnu utjehu.
Zaključak
Kršćani moraju naučiti živjeti s misterijima, tenzijama, ironijama i paradoksima jer sve to je dio evanđelja (Djela 2,23; 4,27-28; Izaija 53,4.10). Evanđelje je primjenjivo na intelektualni i emocionalni problem zla jer Isus je jedini izvor prave utjehe; ovi problemi će se nastaviti sve dok Isus ne dovrši Svoje otkupljenje Svojeg naroda. Ispravna reakcija je potvrditi ono što Bog kaže u Bibliji i vjerovati Njemu iako ne možemo u detalje objasniti baš sve. Kao pilot kojeg je zahvatila prostorna dezorijentacija tako i oni koji pate moraju «vjerovati instrumentima» (Bibliji) kako bi uspješno izašli iz oluje.
Autor: Andy Naselli; Priredio: Nenad A.; Prijevod: Danijela V.
