Objasnite ovaj stih svojim riječima: „Dakle, ili jeli, ili pili, ili drugo što činili, sve na slavu Božju činite“. (1. Korinćanima 10, 31) Da sada netko dođe do vas i da vas upita kako točno vi ovaj stih primjenjujete – u jelu, u piću i u svemu, što biste im odgovorili? Znate li što je Pavao zaista mislio?
Stih je tako poznat da lako možemo pretpostaviti da ga razumijemo čak i ako ga ne razumijemo. Sam po sebi stih znači nešto vrlo očigledno – proslaviti Boga u svemu što činimo. Naravno da je to potpuna istina. No na što Pavao točno misli kada kaže ”proslavljati Boga” i na što misli pod ”u svemu”?
Ako ovaj stih prvenstveno koristimo kako bismo zahvalili Bogu na ukusnoj pizzi koju jedemo onda nismo u cijelosti razumjeli Pavla (iako bi on htio da zahvalimo Bogu na ukusnoj pizzi koju jedemo) (1. Korinćanima 10, 30).
Pavao je imao nešto specifično na umu, nešto što je jako važno za nas. Kada na ovaj stih gledamo iz šireg značenja, vidimo da se Pavlova zapovijed da sve činimo Bogu na slavu odnosi na kulturne idole, kršćansku savjest te kako trebamo živjeti u nevjerničkom svijetu.
Prekrasna, nova sloboda
Pavao svoju misao započinje u 8. poglavlju. Ondje otkrivamo da je hrana bila veliki problem u kršćanskoj slobodi u korintskoj crkvi, posebice ”hrana ponuđena idolima” (1. Korinćanima 8, 1). Svi korintski kršćani (osim možda židovskih) imali su pozadinu poganskog štovanja idola. Kada su postali kršćani odrekli su se ovih idola i svakog vrsta obožavanja koji se odnosio na njih. Problem je bio u tome što je štovanje idola bilo utkano duboko u korintsko društvo. Ono je bilo nešto što je prevladavalo u korintskom društvu. Hramovi idola bili su društveni centri i mogli bismo ih opisati kao javne restorane (1. Korinćanima 8, 10). Velika količina mesa koja se prodavala na tržnicama i koja se posluživala u domovima ritualno je bila ponuđena idolima (1. Korinćanima 10, 25; 27). To je značilo da se jedenje mesa moglo protumačiti kao čin idolopoklonstva i izdaju kršćanskih vjerovanja (1. Korinćanima 8, 10).
Ono što je sjajno jest to da su neki korintski kršćani otkrili da „nema idola na svijetu i nema Boga do Jednoga“. (1. Korinćanima 8, 4) S obzirom da idoli nisu bili žive stvari shvatili su da je meso žrtvovano idolima žrtvovano ničemu (1. Korinćanima 10, 19-20). Stoga, meso žrtvovano idolima nije moglo biti idolopoklonstvo ako su ljudi znali da idoli nisu stvarni. Oni su bili slobodni da jedu meso čiste savjesti! Pavao se složio s njima (1. Korinćanima 10, 26; 29).
Moć slobode da uništi
Ipak, Pavao se nije složio s nekima od njih koji su prakticirali novootkrivenu kršćansku slobodu iz razloga što su neki Korinćani stavljali veću vrijednost na uživanje u ovoj slobodi nego duhovno dobro drugih duša. Prvo, nisu svi korintski kršćani ”posjedovali ovo znanje” (1. Korinćanima 8, 7). Neki od njih, možda novoobraćeni ili oni koji su iz bilo kojeg razloga imali oštroumnu savjest, još uvijek su osjećali da je meso koje je žrtvovano idolima bio oblik idolopoklonskog slavljenja. Za njih jesti žrtvovano meso značilo je poricati Krista.
Drugo, ostali koji su vjerovali da idoli nisu stvarni bi se susretali sa iskušenjima različite vrste idolopoklonstva jedući takvo meso. Velik broj obraćenih Korinćana vjerojatno su platili visoku cijenu kako bi postali kršćani. Odricanje ove pogrešne, poganske religije značilo je odricanje društvenih normi, obiteljskih tradicija i prijateljske povezanosti. Nema sumnje da su neki od njih izgubili svoj posao. Možete zamisliti iskušenje s kojima su se neki susreli da barem odaju dojam da i dalje poštuju prevladavajuću religiju kako ne bi izgubili poslove, društveni status ili odbacivanje obitelji.
Treće, postojao je problem u pogledu svjedočenja evanđelja među ne-kršćanima koji su promatrali kršćane. Što bi pogani mislili o kršćanima koji su svjesno jeli meso žrtvovano idolima? Vjerojatno bi pomislili da kršćani poštuju idole poput njih što bi značilo da nema razloga slušati ”čudne” kršćanske tvrdnje. Što bi Židovi mislili o ovakom ponašanju? Da su kršćani pogani i da je kršćanstvo demonsko.
Zbog toga je Pavao strogo podsjećao kršćane da je ovdje puno više toga u pitanju od osobnih odricanja. Ako Korinćani čiste savjesti koji su bili slobodni da jedu meso žrtvovano idolima ne bi bili oprezni, njihovo prikazivanje slobode bi moglo uništiti vjeru drugih kršćana (1. Korinćanima 8, 9-11) ili bi moglo dovesti Isusa na loš glas među ne-kršćanima (1. Korinćanima 10, 27-29).
Istinska kršćanska sloboda
Zato je Pavao rekao: „Zato ako jelo sablažnjava brata moga, ne, neću jesti mesa dovijeka da brata svoga ne sablaznim“. (1. Korinćanima 8, 13) Nakon toga je išao dalje i kroz 9. poglavlje opisivao mnoge načine kako se on dragovoljno suzdržavao od stvari u kojima je imao slobodu uživati kao kršćanin (i kao apostol) kao što su različite vrste hrane i pića, braka i plaće za svoju službu (1. Korinćanima 9, 4-7).
Pavlov cjeloživotni cilj bio je da što je veći mogući broj ljudi osvoji za Krista (1. Korinćanima 9, 22-23), stoga je želio maknuti sve prepreke koje su ljude mogle dovesti do Evanđelja (1. Korinćanima 9, 12). Za Pavla to je bila kršćanska sloboda: „Jer premda slobodan od sviju, sam sebe svima učinih slugom da ih što više steknem“. (1. Korinćanima 9, 19) Kada je Pavao čuo da korintski kršćani raspravljaju oko toga bi li trebali ili ne biti slobodni jesti žrtvovano meso, on im je rekao da su promašili cijelu bit stvari:
„Sve je slobodno!” Ali – sve ne koristi. “Sve je dopušteno!” Ali – sve ne saziđuje. Nitko neka ne traži svoje, nego dobro drugoga“. (1. Korinćanima 10, 23-24)
To je za Pavla bila istinska sloboda – činiti što god je potrebno da volimo bližnjega na Kristov način.
Sve činite Bogu na slavu
To je Pavao imao na umu kada je pisao: „Dakle, ili jeli, ili pili, ili drugo što činili, sve na slavu Božju činite“. (1. Korinćanima 10, 31) Proslavljamo Boga onda kada zbog ljubavi prema Njemu odustajemo od svojih prava, sloboda, u jelu, piću i svemu drugome kako bismo mogli prikazivati najveću ljubav prema drugima, bilo da je to zbog „napretka i radosti vjere“ (Filipljanima 1, 25) ili kako bi mogli biti spašeni (1. Korinćanima 9, 22). Pavlova iduća rečenica kaže: „Ne budite na sablazan ni Židovima, ni Grcima, ni Crkvi Božjoj“. (1. Korinćanima 10, 32)
Vratimo se na našu ukusnu pizzu. Boga svakako proslavljamo kada cijelim srcem uživamo puninu svega što je stvorio nama na uživanje (1. Korinćanima 10, 26). Pavao se uvelike zauzimao za slobode od svih lažnih, legalističkih apstinencija od hrane i bilo čega drugoga (1. Timoteju 4, 1-3). Tvrdo je jasno: „Hrana nas neće privući Bogu“. (1. Korinćanima 8, 8) Isto tako: „Doista, svako je Božje stvorenje dobro i ne valja odbaciti ništa što se uzima sa zahvalnošću jer se posvećuje riječju Božjom i molitvom“. (1. Timoteju 4, 4-5). Stoga Pavao nema ništa protiv da primijenimo 1. Korinćanima 10, 31 na uživanje u pizzi, pod uvjetom da na umu imamo puno uzvišeniji našin proslavljanja Boga – požrtvovnu ljubav.
Ova vrsta ljubavi je još uvijek (možda i posebno) potrebna kada se radi o kršćanskim slobodama. Jer i mi imamo svoje kulturološke idole, naše svece oštroumne savjesti ili nevjernike koji nas gledaju. Stoga „što god da činite“ ne koristite svoju savjest samo za ono za što osjećate slobodu da činite već je koristimo kako bismo činili ono što je za duhovno dobro našeg bližnjeg. Kao kršćani slobodni smo od svih ograničenja; vanjskih ograničenja lažnih religija i unutrašnjih ograničenja naše sebičnosti. Slobodni smo uživati u svemu što nam je Bog dao i slobodni smo suzdržavati se od svega zbog ljubavi. Činimo sve na Božju slavu.
Autor: Jon Bloom; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Desiringgod.org
