Kako ćete razlikovati vlastite misli i želje od Pastirova glasa? Nije li vrlo lako obmanjivati samog sebe? I, što je još gore, nije li moguće pogriješiti i zamijeniti zle glasove za Božji glas?
Vratimo se na početak. Bog je taj koji želi razgovarati s vama. On nam želi govoriti više nego što ga mi želimo slušati. On je vjerojatno uporan u svojim pokušajima da dopre do nas. Naša je prava teškoća u tome što smo skloni izbjegavati slušanje Njegova glasa.
Javljaju se teškoće. Najprije, moram reći da je Isus – rekavši: ”Moje ovce slušaju glas moj” – rekao nešto što se malčice razlikuje od onoga što mi obično iščitavamo iz tog redka. Na prvi pogled se čini da nam Isus govoro kako ćemo šapat čuti odnekud iz naše unutrašnjosti, šapat popraćen nepogrešivom spoznajom da potječe od Isusa. To baš i ne odgovara onome što je Isus htio reći.
U Bibliji riječ čuti obično obuhvaća i značenje uzeti u obzir. Tako je Isusov sljedbenik onaj koji ozbiljno shvaća Božje opomene. Od neke druge ”ovce” razlikuje se po tome što je spreman slijediti samo pravoga pstira. Kad mu drugi glasovi privlače pozornost, on se svjesno oglušuje o njih. Sluša samo jedan glas.
I budući da je voljan slušati samo jedan glas, naučit će taj glas razlikovati od drugih (Ivan 7,17). Za to će mu možda biti potrebno vremena. Uostalom, ovdje u početku ne razaznaju pastirov glas, nego jedino ovčje glasove.
Sasvim praktično gledano, to znači da će kršćanin, sazrijevajući i sve više razumijevajući božansko, isto tako sve bolje prepoznavati istinu i razlikovati je od neistine. To također znači i da će mu sposobnost za to biti razmjerna odlučnost da se pokorava svojem Gospodinu.
Autor: John White
