Bog pobjeđuje Sotonu na najmanje četiri načina. Kad Bog dopusti Sotoni djelovanje, Bog to radi zbog svoje slave i dobra svog naroda.
Sotona ne kontrolira ovaj svijet. Bog nikada nije dao i nikada neće dati Sotoni bilo kakvu slobodu koju sam Bog ne ograničava i odlučno usmjerava u svoje mudre, pravedne i dobre svrhe. U svim svojim djelima, Sotona je podložan Božjoj nadmoćnoj i vodećoj providnosti.
Budući da je Sotona jednoliko zao, možemo upotrijebiti riječi iz Postanka 50,20 za svako pojedino, njegovo djelo na ovom svijetu: „On je to mislio zbog zla, ali Bog je to mislio zbog dobra.“ Kad Sotona nešto želi, uvijek namjerava umanjiti Božju slavu i u konačnici upropastiti Božji narod. Kad Bog dopusti Sotoni djelovanje, Bog to radi zbog svoje slave i dobra svog naroda.
Ali s obzirom na količinu zla i boli koju Sotona uzrokuje u svijetu, neizbježno se pitamo: Zašto Bog dopušta Sotoni djelovanje i zašto mu dopušta da postoji? Ako Bog tako suvereno vlada nad Sotonom, zašto sada ne iskoristi svoju snagu i mudrost kako bi uništio Sotonu i njegova djela?
Biblija ne odgovara izravno na ovo pitanje. Ali postoje neki pokazatelji. Dakle, dopustite mi da vam postavim sljedeća četiri pitanja. Iako ovi prijedlozi nisu dati u Svetom pismu kao eksplicitni odgovori na naše pitanje, mislim da ipak daju djelomičan odgovor.
Sažeo bih razloge zašto Bog dopušta Sotoni da čini sve što čini na ovaj način: Bog želi poraziti Sotonu ne odjednom, nego kroz četiri slijeda:
- Pobjeđuje Sotonu pokazivanjem.
- Poražava Sotonu patnjom.
- Pobjeđuje Sotonu sa Sotonom.
- Pobjeđuje Sotonu uživanjem.
1. Bog pobjeđuje Sotonu pokazivanjem više svojih osobina.
Razmotrimo teško stanje žene u Luki 13, 10–17, koja je osamnaest godina „bila sagnuta i nije se mogla potpuno ispraviti.“ (Luka 13,11) Luka nam preciznije kaže da ju je „Sotona vezao osamnaest godina.“ (Luka 13, 16) Isus će je potpuno izliječiti, što znači da ju je Bog mogao izliječiti bilo kada tijekom tih osamnaest bolnih godina. Bog je dovoljno moćan i suosjećajan da to može učiniti u bilo kojem trenutku. Ali umjesto toga, dopustio je Sotoni djelovanje na toj ženi punih osamnaest godina.
Rezultat njezina ozdravljenja bio je taj što su se Isusovi „neprijatelji posramili i sav se narod radovao svim veličanstvenim stvarima koje je On učinio.“ (Luka 13,17). Ne znamo zašto je Bog dopustio ovoj ženi da tako dugo podnosi Sotonino “vezivanje.” Ali ono što znamo je sljedeće: prevladavši sotonističko ropstvo ove žene, Isus je Sotonu pobijedio na još dva načina: razotkrivanjem licemjerja njegovih protivnika i pokazivanjem suosjećanja, autoriteta i moći tako da su se ljudi radovali Njegovim slavnim djelima.
Čini mi se onda da ovaj jedan incident daje uvid u Božju veću svrhu, za Njegovo vrijeme u pobjedi nad Sotonom. Iz ove priče možemo zaključiti da je dio Božje svrhe prikazati više aspekata Kristove slave, mnogostrukim pokazivanjem Njegove superiornosti nad Sotonom, nego što bi se pokazalo da je Sotonu odjednom maknuo iz postojanja, u nekom ranijem trenutku otkupiteljske povijesti.
2. Bog pobjeđuje Sotonu s patnjom.
Najjasnija i najviše zapanjujuća stvarnost oko Sotoninog konačnog poraza nije da će biti bačen u Ognjeno jezero, nego da je Isus bačen u vatru, kao što je bilo (Luka 12, 50), kako bi pobijedio Sotoninu vlast nad Isusovim narodom. Pavao i pisac poslanice Hebrejima uče da je Isus pobijedio Sotonu patnjom i smrću. (Kološanima 2, 13–15; Hebrejima 2, 14–15)
Ljepše je, slavnije, izvrsnije i krasnije da najveća osoba u svemiru pobijedi najpodlije biće u svemiru, odabirom patnje i umiranja u činu oslobađanja; ljubavi prema onima koji su zapravo „slijedili princa tame, koji vlada u zračnim prostorima, poput ostatka čovječanstva.“ (Efežanima 2, 2-3). Samim činom Isusova bacanja Sotone u Ognjeno jezero, Isusova pravda i moć bit će u potpunosti prikazani. Ali na križu su se u potpunosti pokazale Njegova milost i milosrđe, strpljivost, ljubav i mudrost, dok je od Sotone otkupljivao svoj narod, plativši dugove naroda.
Kološanima 2,14 jasno govori kako je Sotona izgubio pravo na Božji narod nakon Kristove smrti. Krist je poništio „evidenciju duga koja je svojim pravnim zahtjevima stajala protiv nas. Ovo je ostavio po strani, pribijajući to na križ.“ Nakon toga slijedi njegov učinak na Sotonu: „On je, otkazujući njihove dugove, razoružao vladare i vlasti i postidio ih sramotom, pobjeđujući nad njima u Njemu.“ (Kološanima 2, 15) Drugim riječima, jedina osuđujuća optužnica koju Sotona može podići protiv nas na posljednji dan je neoprošteni grijeh. Ali Krist je te optužnice pribio na križ. Taj postupak iz Sotoninih ruku oduzelo je jedini njegovo oružje. Bio je razoružan. Zaista, bio je posramljen jer je, u svoj svojoj hvaljenoj snazi, ponosu i mržnji, svoju nagradu, Božjeg izabranika, izgubio zbog djela svemoćne slabosti, poniznosti, ljubavi.
Konačni cilj providnosti je radosna pohvala slave Božje milosti, (Efežanima 1,6; 12; 14), a beskrajna demonstracija te slavne milosti slobodno je izabrana patnja i smrt beskrajno dostojnog Božjeg Sina, zbog nedostojnih grešnika poput nas. Sada vidimo mali uvid u to zašto je Sotona dobio takvu ulogu u kazalištu Božjih čudesa. U svakoj se točki Krist pokazuje superiornim, a u najvažnijem trenutku povijesti Kristova ljepota najsjajnije blista, jer je najružnije biće poništeno najvećim činom ljepote.
3. Bog pobjeđuje Sotonu sa Sotonom.
Božja mudrost se pojavljuje potpunije, a Njegova nadmoć nad Sotonom u svakom pogledu, ne samo pukom snagom, blista sjajnije, na više načina, koji dovode do Sotonine propasti. Jedan od tih načina je tjeranje Sotone na služenje Božjim posvećujućim svrhama u životima Njegove djece. Sotona je bijesan samim time što su Božji putovi tako čisti i briljantni da Sotona ne samo da ne uspijeva ometati, nego im i nesvjesno služi.
Ono što imam na umu je Pavlov trn u tijelu, o čemu nam govori u 2. Korinćanima 12, 1–10. Pavao je dobio natprirodni pogled na nebesa. (2. Korinćanima 12, 1–4) Bog je Pavlu dodijelio ovu privilegiju, znajući da će to dovesti Pavla u iskušenje umišljenosti. Bog je dar smatrao vrijednim problema koji dolaze. Njegov odgovor na ovu opasnu napast ponosa bio je pobrinuti se da će Pavao imati trn u tijelu. Pavao nam to govori zapanjujućom rečenicom o Božjem cilju posvećenja i o tome da je tome posvećenju nesvjesno, sudjelovao i sam Sotona:
„I da se zbog uzvišenosti objava ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim.“ (2. Korinćanima 12, 7)
Na početku i na završetku ovog stiha spominje se svrha trna: „da se ne uzoholim.“ Eto, to nije Sotonina namjera. Sotona ne ometa umišljenost; on ju potpomaže. Ovo je Božji dizajn za Pavlov trn: poniznost i povjerenje. Ipak, trn se naziva „Sotonin glasnik“. Na načine, koji premašuju naše potpuno razumijevanje, Bog je u stanju iskoristiti Sotoninu mržnju prema Pavlu i učiniti da ona služi Božjim ciljevima Pavlove poniznosti, čistoće i oslanjanja na Isusovu milost.
Rezultat Sotoninog napada na Pavla nije samo razotkrivanje Sotonine samo pobjeđujuće ludosti, nego i otkrivanje Kristove radosne milosti:
„Za to sam triput molio Gospodina, da odstupi od mene. A on mi reče: “Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.” Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova.“ (2. Korinćanima 12, 8-9)
Mislim da ovo razjašnjava zašto Bog dopušta da Sotona postoji i nanosi kratkoročne štete Božjem narodu. To postaje povod, ne samo za iskazivanje veće slave Kristove mudrosti i moći i vrijednosti, nego i za pokazivanje vrhunskog zadovoljstva koje ta slava daje Njegovu narodu, u odnosu na ono što Sotona može dati. To dovodi do četvrte božanske strategije za pobjedu nad Sotonom.
4. Bog pobjeđuje Sotonu uživanjem.
Primijetite da vrhunac Pavlova iskustva trnja u tijelu nije Pavlova svijest o Kristovoj milosti kao nečemu što je dovoljno. Umjesto toga, svjesnost i iskustvo ove dostatnosti dovodi Pavla do „radosnijeg hvaljenja mojim slabostima“. Kada Pavao iskusi posve dovoljnu Isusovu milost kao “dragu” (hēdista, 2. Korinćanima 12, 9, riječ iz koje dobivamo riječ hedonizam), on se time hvali, a zbog ovog iskustva Kristova snaga i milost na još se jasniji način pokazuju.
Ovu “dragost” nazivam uživanjem. Moja je poanta reći kako Bog namjerava Sotonu poraziti u ovome dobu, ne samo pokazujući mu da je slabiji od Krista, nego i pokazujući mu da se u njemu ”manje uživa” nego u Kristu; da je manje poželjan, manje zadovoljavajući. Ako vam ovo zvuči površno ili marginalno, to znači da vi i ja još uvijek nismo na istoj razini. U mom razumijevanju Božjih svrha u svemiru, krajnji je cilj da se ljepota i vrijednost Krista uvećaju kao vrhovno blago svemira, kroz uživanje iznad svake druge stvarnosti. Providnost nad Sotonom i svim ostalim stvorenim stvarnostima postiže svoj krajnji cilj kada intenzitet ljudskog uživanja odgovara beskrajnoj ljepoti i vrijednosti Krista.
Sotonina najvažnija uloga u postizanju tog cilja jest pružiti nam svako zamislivo zadovoljstvo koje bi nas odvuklo od uživanja, želje i zadovoljstva s Kristom i svake zamislive boli, koja bi nas mogla okrenuti protiv Kristove dobrote.
Kad se Božji narod suoči s takvim iskušenjima, prihvaćanja svijeta i odbacivanja Krista, ali se umjesto toga “rado” hvali svojim slabostima i gubicima zbog prevelike Kristove vrijednosti (2. Korinćanima 12, 9; Filipljanima 3, 8), Sotona biva poražen na najdivniji i na temeljit način.
Ne samo da to demonstrira da je Sotona slabiji i slabiji od Krista, nego što je još važnije, pokazuje se da je manje poželjan od Krista. Sotona je manje zadovoljavajući, jer je ne samo slab u usporedbi s Kristovom snagom, nego i odbojan u usporedbi s Kristovom ljepotom i ružan u usporedbi s Kristovom slatkoćom. Ništa od onoga što Sotona nudi ne može se usporediti s Kristom.
Uživanje u Kristu iznad svega što Sotona može dati u bogatstvu ili što sve može uzeti u patnjama, uvećava Kristovu ljepotu i vrijednost na načine koji se nikada ne bi mogli dogoditi da je Bog otjerao Sotonu iz svijeta prije nego što su njegova slabost i ludost i ružnoća bili u potpunosti izloženi, a prije nego što se Krist pokazao beskrajno poželjnijim. Na taj način, Božji plan koji uključuje Sotonino postojanje i utjecaj služi konačnom cilju Božjeg plana.
Izvor: DesiringGod.org; Prijevod: Ivan Hečimović; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala DesiringGod.org koje vrijedi samo za portal Novizivot.net.
