Priča o Kainu i Abelu je ispričana u Knjizi postanka 4,1-16. To je jedna od brojnih priča na početku Knjige postanka koje se bave dubokim stvarima kako su ljudska bića otpala od Božje namjere za njih.
Obojica braće su prinijela žrtvu Bogu. Abel, pastir, donosi „masne dijelove od prvorođenca svoga stada“, a Kain, poljoprivrednik, donosi neke od „plodova tla“.
Rečeno nam je: „Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu, a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati.“ (stihovi 4-5)
U mnogim komentarima sugerirano je kako je to jer je Abel donio krvavu žrtvu, a Kain nije. Argument je da su krvne žrtve nekako bolje i prikladnije, jer su naznake Kristove smrti, a Kain je trebao to nekako znati.
Nisam tako siguran u vezi toga.
Ne mislim da je to ono što Biblija kaže. Mislim da su ljudi koji to tako shvaćaju u potrazi za objašnjenjem da opravdaju ono što je Bog učinio, ali mislim da priča ne nudi objašnjenje.
I mislim da postoji nešto što na dubok i vjeran način oslikava život. U priči, i Kain i Abel su prinijeli žrtvu. Svaki od njih je težio i znojio se za proizvesti nešto što će ih hraniti i držati, i svaki od njih je donio nešto od toga da posveti Bogu.
Jedno je prihvatljivo, jedno nije. U priči nema naznaka zašto.
Slučajna nejednakost je dio života. Dvoje ljudi bi moglo krenuti s točno istom prednošću, ići u istu školu, svako ići na fakultet i svaki dobiti dobar posao. Jedan je uspješan, a drugi je neuspješan. Jedan se oženi i živi sretno i ima pobožnu djecu. Drugi je duboko nesretan i nema dom i obitelj. Jedan se razboli, a drugi ostaje zdrav. Jedan… razumijete kuda ovo ide.
Job izražava svoju zbunjenost u nepovezanosti između vjere i prosperiteta. „Zašto bezbožnici žive, stare i povećavaju se na vlasti?“ on pita (21,7). No, tako je kako je: ne znamo uvijek zašto su stvari kakve jesu, ili zašto jedna osoba napreduje, a druga ne.
U slučaju Kaina i Abela, ponuđena nam je neka vrsta objašnjenja u Hebrejima 11,4, gdje pisac kaže: „Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj primi svjedočanstvo da je pravedan…“ Drugim riječima, nije krvna žrtva ono što se računa, nego vjera u kojoj je ponuđena.
Ali to nije od velike pomoći Kainu. Sve što se zna je da je on bio odbačen – a mi bi trebali biti vrlo, vrlo oprezni zaključiti iz Hebrejima 11 da, ako imamo dovoljno vjere sve će ići dobro s nama. Ostatak tog poglavlja mogao bi nas razočarati u vezi toga.
Ono što je važno, u ovoj priči u Knjizi postanka, nije ono što nam se događa, nego ono što ćemo s tim učiniti. Kako ćemo odgovoriti kada smo odbačeni, kada sunaši napori označeni kao nedovoljno dobri, kada naši planovi krenu po krivu i vidimo kako drugi dobivaju nagrade za koje smo se nadali da će biti naše.
Evo što Bog kaže Kainu: „Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti.“ (stihovi 6-7)
Zastrašujuća je slika grijeha poput neke vrste divlje zvijeri ili nadnaravnog čudovišta. To je ležanje i čekanje. To je smrtonosno. To je predator, koji gleda da nas uhvati nespremne i pojede nas.
To je ono što se dogodilo Kainu. Dopustio je zbog ljutnje što mu stvari nisu išle dobro, dati predatoru priliku, i to ga je savladalo.
Postoji priča u Novom zavjetu koja se bavi neusklađenošću između onoga što ljudima izgleda da zaslužuju i što su dobili. U Evanđeljupo Ivanu 9, čitamo o ozdravljenju čovjeka koji je rođen slijep. Priča počinje s Isusovim učenicima koji ga pitaju: „Tko je sagriješio, on ili njegovi roditelji, da se slijep rodio?” Oni traže objašnjenje, a jedino čega su se mogli sjetiti je da mora biti da Bog kažnjava nekoga.
Isusov odgovor pomiče stvari na drugu razinu. On ne kaže nijedno: umjesto toga, „to se dogodilo tako da bi se Božje djelo može prikazati u njegovom životu.“ Drugim riječima, nema smisla trošiti vrijeme u razmišljanju o onome što je uzrokovalo da stvari idu tako loše. Ono što učiniš s time je ono što se računa.
Kain je donio pogrešnu odluku. Umjesto da proslavi Boga pokajanjem i ljubavlju prema svom bratu, on je preplavljen zlom.
Nikada nećemo razumijeti sve što nam se dogodi, ili zašto stvari idu tako loše kako idu. No, isti izbor se stavlja pred sve nas: krivnja i ljutnja ili vjera i povjerenje.
Autor: Mark Woods; Prijevod: Blaženka Š.; Izvor: Christian Today
