Sotona i njegovi demonski pomagači danas stoje neizazvani za mnogim crkvenim propovjedaonicama diljem svijeta. Prijevara je Sotonino najmoćnije oružje protiv vjernika i budućih obraćenika.
Zaodijeva se liturgijskim plaštem i koristi uglađenu propovijed da pridobije površne vjernike pod utjecaj demonskih nauka. On je dobar govornik, lažljivac i prevarant. On je majstor prerušavanja. Od samog početka stvaranja, on je neprijatelj naše duše, i koristi prijevaru da istinu o Bogu pretvori u laž. Njegova goruća strast za obmanom i uništenjem je nemilosrdna. Njegova taktika je smrtna i nosi žalac vječne propasti. Crkva treba naučiti i shvatiti koliko je vješta sotonska obmana putem lažnih nauka, polovičnih istina i krivotvorenih duhovnih iskustava.
Otpadništvo od vjere počelo je davno, još u Edenskom vrtu kada je Eva prihvatila Sotonine riječi i jela zabranjeni plod (Postanak 3,6). Apostol Petar je upozorio na otpad kada je rekao: „A bilo je u puku i lažnih proroka, kao što će i među vama biti lažnih učitelja koji će prokrijumčariti pogubna krivovjerja, nijekati Gospodara koji ih otkupi i navući na se brzu propast“ (2. Petrova 2,1).
Apostol Pavao kaže o tim mračnim slugama nepravednosti sljedeće: „Jer takvi su ljudi lažni apostoli, podmukli radnici koji se pretvaraju u apostole Kristove. Nije ni čudo! Ta sȃm Sotona pretvara se u anđela svjetlosti. Nije to dakle ništa posebno ako se i služnici njegovi pretvaraju u služnike pravednosti. Svršetak će im biti po djelima njihovim“ (2. Korinćanima 11,13-15).
Apostol Pavao upozorava vjernike da budu čvrsti u vjeri i čuvaju se otpalih propovjednika i učitelja koji izgledaju sveti, ali iznutra šire lažna evanđelja, i izvode krivotvorenu silu, znakove i lažna čudesa. Pavao upozorava da će oni koji ne prime „ljubav prema istini“ biti zavedeni znakovima i lažnim čudesima, što je posljedica nepravednog zavaravanja (2. Solunjanima 2,9-10). Glavni razlog zašto Isus i apostoli upozoravaju na obmanu nije da stvore učenike koji će lijeno nagađati, nego da upozore vjernike u vezi prijevare za propovjedaonicom (Matej 24,4-5. 23-24).
Danas je vrijeme kada sve sile zla dolaze protiv istinskih vjernika kako bi iskušale njihovu vjeru kao nikada prije. Pravi vjernici moraju prepoznati da će test njihove vjere biti sve veći s porastom obmana. Priprema za otpadništvo započinje sada sa spoznajom i ukazivanjem na mnoge oblike prijevare koje su već duboko ukorijenjene u nekim crkvama.
Grčka riječ za otpadništvo je apostasia, koja znači odvratiti se ili napustiti sustav vjerovanja kojeg je nekoć osoba prihvatila. Eva je postala otpadnica u vrtu kada je povjerovala u laž, odvojivši se od istine koju je Bog izrekao. Otpadnička crkva ne gleda sebe kao takvu, jer se pojam shvaća pogrdno; što će reći da ljudi u zabludi ne vide sebe u zabludi u vezi nauka i sile koja zarobljava njihova srca. Primjerice, ljudi u kultu ili crkvi koja djeluje u prijevari vide svakoga tko ih napusti kao otpadnika. U tom smislu, otpadnik koji bježi od religiozne skupine koja je zabludjela jest dobra stvar. Ustvari, apostol Pavao se u 2. Korinćanima 6,17 osvrće na Izaiju 52,11, kada kaže: „Zato izađite isred njih i odvojite se, govori Gospodin, i nečistoga se ne dotičite — i ja ću vas primiti.“
Otpadništvo je čin odvraćanja ili napuštanja istinskog evanđelja Isusa Krista i prihvaćanje nekog drugog evanđelja. Ljudi koji ispovijedaju vjeru u Krista bez čvrstog, temeljnog gledišta pravog evanđelja bit će žrtve iluzornih zamki koje postavljaju lažne religijske vođe. Jedan od primjera iluzorne zamke i njezine prijevarne sile jest zamka koja se postavlja majmunima. U Burmi, seljani love majmune tako što uklone sadržaj iz kokosa i napune ih plodovima kikirikija. Potom pričvršćuju konop za kokos i vežu ga za stablo. Kada majmun nađe kokos i dohvati plod, upada u zamku. Seljani naprave dovoljno veliki otvor da majmunova šaka upadne u kokos, ali ne dovoljno veliku da može izvući svoju stisnutu šaku. Majmunova nespremnost da pusti sadržaj zapečaćuje njegovu sudbinu dok mu se seljanin približava i oduzima mu život.
Sotona i njegova horda postavljaju istu iluzornu zamku za neoprezne duše koje se slijepo prepuštaju i predaju crkvi ili religijskoj skupini bez provjere njihovog učenja. Biblija uči vjernike da se preispituju jesu li u vjeri (2. Korinćanima 13,5) – a potom istraže one koji propovijedaju da vide jesu li njihove riječi istinite (Djela 17,11). Ako njihove riječi nisu u skladu s Biblijom, napustite crkvu i pronađite drugu. U Mateju 7,16, Isus upozorava da se stablo poznaje po plodu, te da se svako stablo koje ne donosi dobar plod siječe i baca u oganj (Matej 7,19). Vjernici koji poznaju dobar plod lako će uočiti zli plod kada se pojavi, u svim njegovim raznim i razgrađujućim oblicima. Isusova i apostolova upozorenja potiču vjernike da se čuvaju prijevara učeći ih kako da prepoznaju nepravedne sluge sa „zamkom u kokosu“.
Priče o prijevarnim praksama iza zatvorenih vrata u nekim crkvama, iako su grozne, davno su prorečene u Bibliji. Apostol Pavao je u Djelima 20,29 rekao: „Jer ja znam ovo: poslije mojega odlaska ući će među vas vuci okrutni koji ne štede stada.“ Iako ima dobrih crkvi, mnogo je otpadničkih koje su zaražene pogubnim krivovjerjima. Ove religijske institucije čine uglavnom ono što svijet vidi kao današnje crkve. Svijet se u velikom broju okreće od crkve, bez zanimanja i želje da imaju išta s njihovom ludošću. Svijet vidi licemjerje, pohlepu i beskrajnu zbrku religijskih vođa koji se drže proturječnih doktrinarnih pogleda kojima više razdvajaju nego što ujedinjuju tijelo.
Izgubljeni svijet želi izbjeći „crkveno iskustvo“, jer demonski vukovi žele uhvatiti i upravljati svima koji uđu na vrata, koristeći nasilne prakse izvedene iz iskrivljenih nauka. Iako je pogled na „nevidljivu crkvu“ svijetu nepoznat i stoga tajanstven, njihov pogled na „vidljivu crkvu“ im je poznat i dovoljan razlog da ostanu daleko od te osobe Isusa Krista. Sotona uspijeva u uništavanju svjedočanstva pravih kršćana, jer svijet stavlja sve vjernike na istu hrpu i ne raspoznaje prave vjernike od lažnih. Biblija govori o ovom scenariju u Mateju 13,24-30, u kojem Bog dopušta da lažni vjernici budu s pravima do vremena kad će odvojiti žito od kukolja.
Budući da su svi vjernici slabi na sotonske zamke u crkvama, važno je za vjernike, i mlade i stare, da razlikuju istinu od laži. Izreke 18,17 kažu: „Pravedan je prvi u svojoj parbi dok ne dođe njegov bližnji i preispita ga.“
Potrebno je da vjernik, pod djelovanjem i vodstvom Duha Svetog, ustraje i raste u razlučivanju istine od zablude. U ovim posljednjim satima, ključno je svakodnevno tražiti stihove i uspoređivati nauk s istinom, uz pomoć otvorene Biblije i sveprisutnog Duha Svetog (Djela 17,11).
Izvor: Blogos.org; Prijevod: Vesna L.
